Review
Vremenom je to postalo nepopularno reći, bar izvan njihove domovine, ali Oasis su bili velik bend. Da, može se reći, bez trunke zavisti, da svoju (nekadašnju) poziciju jednog od najvećih imena britanske pop scene bar upola duguju namjerno naoštrenim olovkama ondašnjih piskarala u stalnoj potrazi za novim nacionalnim glazbenim herojima, ali braća Gallagher i ekipa ostavili su sasvim pristojno naslijeđe i treba uistinu biti isključiv, pa i zlopamtilo za poreći im to. Najnovija kompilacija njihovih najvećih dosega prilično zorno to dokazuje.
Za razliku od tek četiri godine stare kompilacije "Stop the Clocks", koja je sabrala najbolje note iz pjesmarice benda po osobnom izboru gitarista i autora Noela Gallaghera, "Time Flies… 1994-2009" jednostavnom formulom naprosto okuplja sve britanske singlove koje su Oasis tijekom svojih petnaest godina postojanja nanizali. Da budem precizniji, u pitanju je ukupno dvadeset i sedam A-strana koje ne samo svojom brojkom čine impresivan niz (zašto je "Sunday Morning Call" svoje mjesto dobila kao skrivena pjesma na samom kraju kompilacije, nikom nije jasno). Dakle, dokument za povijest, paket za vremensku kapsulu koji će objektivnim diskografskim odabirom nastaviti pričati priču o Oasis i nakon svih razlaza među temperamentnom braćom i odluka o konačnom umirovljenju benda koji se i (pre)dugo opirao tom epilogu. Mada je to nužno potisnulo neke moje osobne favorite, poput "Slide Away" i "Rock 'n' Roll Star" s prvijenca, "Champagne Supernova" (ona se ipak nalazi na američkoj verziji kompilacije, jer je tamo i izašla kao A-strana singla) i "The Masterplan", takvoj se koncepciji malo što ima za prigovoriti.
Jer priča je iz cijelog seta pjesama vrlo jasna. Osvrnemo li se na svu tu, danas već na zijev tjerajuću britpop pompu, Blur jesu bili "pametniji" bend, Suede sofisticiraniji, a Pulp i jedno i drugo prethodno navedeno, ali Oasis je jedini znao istovremeno rokati i svirati najfinije pop-melodije, bez problema se izdižući nad ostalima neminovnom sveprisutnošću. Da, posuđivali su od Beatlesa bezobraznim manirama, izjavama i ponašanjem otkrivali su svijetu da su zapravo neandertalci, osobito kad ih usporedite s, na primjer, Manic Street Preachers (namjerno izostavljeni iz nabrajanja najtipičnijih predstavnika britpopa), no glazba koju su nam isporučivali s lakoćom je amortizirala te napade na osjetila. Nastupni album "Definitely Maybe" bio je i ostao jedan od najboljih britanskih albuma devedesetih, a komercijalniji mu nastavak "(What's the Story) Morning Glory?" jedan od najblistavijih spojeva kvalitete i kvantitete u svom žanru – samo ta dva naslova iznjedrili su tako dične singlove da bi i to bilo dovoljno za jednu veliku glazbenu priču. Na žalost, upravo je ta nastupna faza i ostala ključni sastojak bilo kakve Oasis-retrospektive, što je, kad se povuče usporedba s najrecentnijim radovima, čak bolno upadljivo. "Be Here Now" još mi je ostao u lijepom sjećanju kao fino osmišljeno pregrijavanje pojačala s nekoliko sjajnih pjesama, no sve što je dolazilo poslije ostalo je tek, nekad više, nekad manje blijeda sjena te glazbe iz sredine devedesetih.
Zbog tog nesrazmjera u kvaliteti možda je i bolje da dva diska "Time Flies…" nisu popunjena strogo kronološkim redom, mada bi tako uvid u cjelokupno stvaralaštvo benda bio daleko pregledniji. No, i ovako se drugi disk daleko više oslanja na pozniju fazu (pod tim mislim na sve snimljeno već poslije "Be Here Now", a zbog te već navedene razlike u kvaliteti glazbe), pa ipak drži vodu. Jer, i lošiji trenutci Oasis, kad prođu kroz kritička sita i rešeta i kad ostanu odabrani primjerci, mogu pružiti sasvim lijep slušateljski doživljaj.
"Time Flies… 1994-2009" inače je na tržištu u nekoliko različitih formata (uz neznatno izmijenjen popis pjesama za američko i japansko tržište), od "najtanjeg" izdanja s dva diska, preko kombinacije s DVD-om sa sabranim video-spotovima, do luksuznog izdanja s vinilima i razglednicama s naslovnicama svih singlova. Svakome, dakle, prema apetitu, a za svakoga, vjerujem, nešto. Osobno, ostajem pri obveznoj lektiri od prva dva, pa možda i tri albuma, ali kao, povijesti radi, vrijedna retrospektiva, "Time Flies…" je uistinu blistav naslov, osobito ako mu pribrojite već davnu, fenomenalnu kompilaciju ranih B-strana "The Masterplan".
Toni Matošin
/
« Stop The Clocks 
