MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 1995
Format Albumi
Vrsta / Britpop / Hard rock / Rock and roll / Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock / Contemporary Pop/Rock
Dodano Srijeda, 08 Listopad 2014
Žanr Rock
Length 2:48:40
Broj diskova 3
Edition date Rujan 2014
Država UK & Europe
Etiketa Big Brother
Catalog Number RKIDCD73X
Edition details Datum objave: 2.10.1995. 29.9.2014. (reizdanje); producenti Owen Morris i Noel Gallagher / Reizdanje (3CD); snimano: ožujak 1995 i svibanj - lipanj 1995., Rockfield Studios, Monmouth, Wales
Tags Oasis Liam Gallagher Noel Gallagher

Review

Nakon što su s furioznim prvijencem "Definitely Maybe", definitivno i bez možda, oduševili kritiku i publiku, braća Gallagher i društvo nužno su se suočili s možda najtežom stepenicom na putu svakog rock-glazbenika koji je već s debijem dotaknuo zvijezde – potvrdom svoga talenta famoznim drugim albumom. A ako bi netko pisao priručnik s uputama kako da se to izvede na najbolji mogući način, "(What's the Story) Morning Glory?" trebao bi biti boldirani primjer takvog pothvata – da, drugi album Oasis upravo je udžbenički primjer kako se sastavlja pravi, dostojni nasljednik briljantnog prvijenca! Koliko će god protok godina u onom svom pomodarskom segmentu dati za pravo čak i podsmijehu ovakvom mom viđenju, toliko će taj isti protok godina u svom ozbiljnijem "dijelu posla" nužno potvrditi ovo o čemu govorim.

Supersoničnim vozilom "Definitely Maybe" Noel Gallagher kao autorski pokretač cijele vožnje pokazao je svu raskoš svog bezobzirnog talenta – umijeće da zbirom pozajmica uobliči novu, vlastitu autorsku viziju. A ona se očitovala u sjajnom spoju gustih gitarskih slojeva i pitkih melodija te pamtljive (iako daleko od izvrsnosti) lirike. Mlađi brat Liam svojim je pak kreštavim vokalom savršeno podcrtao nabrijanost bučne glazbene podloge, znajući po potrebi tu sirovost i nijansirati. Za uspješan nastavak bilo je, po svemu sudeći, dovoljno preslikati dobitnu kombinaciju na nove melodije, odnosno, ako ćemo biti bezobrazniji, na nove pozajmice. Ono zbog čega je "(What's the Story) Morning Glory?" tako školski uspješan kao nastavak dičnog debija upravo je činjenica da su Oasis taj preslik, ovisno o gledanju, i izveli i nisu!

Iako ih se – ponajprije, doduše, njihovom zaslugom – često imenuje neandertalcima i sličnim "maštovitim" etiketama, Gallagheri su bili itekako svjesni svih svojih prednosti i odlika, od prvog zvjezdanog trenutka pa nadalje, te su u presudnom trenutku znali ne samo iskoristiti sve prednosti svoje recepture i upregnuti odlike svoga šrakopisa, već pokušati i njihov upgrade. Dakle, na nasljeđu monolitnoga tijela "Definitely Maybe" vrlo brzo su nastale neke nove himne, produžetak vatrometa koje je ovo društvance zapalilo na britanskom glazbenom nebu sredinom devedesetih. "(What's the Story) Morning Glory?" je tako ispao punokrvni nastavak priče po novim pravilima i fabulama; kako su sami Oasis znali reći, ako je prvi album htio govoriti o želji da se postane rock 'n' roll zvijezda, drugi je progovorio kako je to uistinu biti takva zvijezda.

A biti u posve novom ambijentu i društvu donosi i nove glazure na originalnoj slastici pa su i dalje pretežno gustim gitarskim slojevima dodani i akustični začini, gudači, klavirske tipke i harmonike, a čak je i bespogovorno pljuvanje po svemu i svakome ublaženo jednom posvetom kolegi Richardu Ashcroftu iz sastava The Verve ("Cast No Shadow"). U tom slijedu nastale su pjesme koje su gotovo instantno postali istinski klasici ("Wonderwall", "Don't Look Back in Anger"), neki novi razarači ("Some Might Say", "Hey Now!", "Morning Glory"), kotrljajuće grmljavine ("Roll with It", "Hello"), oguljeni pop-trenutci ("She's Electric") te zarazna epska ljepota jedne "Champagne Supernova". Pojačala su i dalje odvrnuta, ali kao da netko pedantno pazi na njih i propušta zvučne valove prema jasno zacrtanom dijagramu; Liam i dalje grebe po svojim glasnicama, ali kao pjevač i evidentno sazrijeva zajedno s glazbenim tkivom benda, dok Noel baš uživa u svojim notnim spajalicama i puzzleima, do te mjere da se prihvatio i mikrofona u izvrsnoj "Don't Look Back in Anger". Upravo je ta njegova odluka, na žalost, tada inicirala i vrlo žestoku svađu s Liamom, no to se nije – bar ne negativno – odrazilo na konačan rezultat.

Podcrtano, dakle, "(What's the Story) Morning Glory?" donio je pomak koji ne traži bilo čiji i bilo kakav napor, gotovo neprimjetan, a vidno sazrijevajući. Prštave himne dobile su rukavce u bučnim baladama, a višeslojna buka u profinjenijim dionicama koje ipak u svojoj jednostavnosti nisu izgubile onu zavodljivu sirovost Gallagherova rukopisa. Album je isprva dočekan s određenom zadrškom kad je kritika u pitanju, ali publika je ovakav rad zdušno nagradila, a njihovim razlozima vrlo brzo nije uspjela odoljeti ni kritika. Da, "Definitely Maybe" je poseban trenutak, monolit sirovog gitarskog i pop bezobrazluka gotovo jednobojan u svojoj pravocrtnosti, ali nastavak je tanku nijansu slabiji samo zbog teže uloge, nužno manje cool slike i raslojavanja koje nužno otkrivaju i nešto slabije adute, a nipošto zbog uistinu slabijeg materijala. Status kojeg uživa gotovo dvadeset godina kasnije kazuje upravo to, stečen ne na pomodnim prestrojavanjima, već na vlastitim zaslugama.

Luksuzno reizdanje, uz sam album, donosi pregršt B-strana i rariteta (većinom skupljenih još na odličnoj kompilaciji "The Masterplan") te demo i live-verzija. Rekao bih, za obožavatelje prava riznica, a ostalima će biti sasvim dovoljno i nezaboravno izvorno izdanje.


Toni Matošin

Hits 1831
Definitely Maybe « Definitely Maybe Oasis Albumi Kronologija Dig Out Your Soul » Dig Out Your Soul

Posljednje recenzirano - Jazz