MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
The Portrait of a Pregnant Bumblebee

Bookmark

Data

Released Rujan 2018
Format Albumi
Vrsta Jazz
Dodano Petak, 25 Listopad 2019
Žanr Jazz
Length 47:21
Broj diskova 1
Edition date Rujan 2018
Država Hrvatska
Etiketa Neuklang
Tags Lada Obradović

Review

Glazba je vrisak koji prenosi zvukove svemira

Nakon završetka preddiplomskog programa na jazz akademiji u Grazu, bubnjarka i skladateljica Lada Obradović je tri godine živjela i djelovala u Švicarskoj, gdje je prošle godine diplomirala na studiju umjetničkog smjera jazz bubnja i potom se nastanika u Francuskoj. Svih tih godina djelovala je u međunarodnim sastavima i projektima. Tako je bilo i na snimanju njezinog prvog albuma znakovitog naziva, “The Portrait of a Pregnant Bumblebee”, što ga je objavila za diskografsku kuću Neuklang. Uz nju, na snimanju su sudjelovali francuski pijanist David Tixier i tenor i sopran saksofonist Maxime Berton, austrijski vibrafonist i marimbist Matthias Legner i slovenski kontrabasist Miha Koren, sjajni instrumentalisti, ali i glazbenici koji duboko promišljaju svaku akciju, te su utjecali na konačno oblikovanje njezinih skladbi. Djelovati s međunarodnom postavom ima svoje prednosti, ali donosi i mnogo poteškoća. “To iziskuje veliku financijsku investiciju i višetjednu organizaciju svakog pojedinog koncerta”, rekla je u razgovoru što smo ga vodili povodom objavljivanja albuma. “Također znači utjecaj raznih kultura i glazbenih aspekata koje izrazito cijenim i vrednujem. Svatko od članova projekta donosi elemente glazbenog naslijeđa područja u kojem je odrastao i u kojem trenutno djeluje. To je karika koji uvelike pridonosi zvuku kojem osobno težim. Sa strane članova benda isto tako znači veliko vremensko ulaganje jer nekad je potrebno izdvojiti i do tri dana kako bi odradili jedan koncert koji je nekima od njih na drugoj strani Europe. Skladbe su velikim dijelom osmišljene i ispisane te ih članovi sastava najčešće opisuju skoro kao “klasičnu glazbu” gdje je velik dio elemenata unaprijed razrađen, no mislim kako su upravo glazbenici koji ju prezentiraju ono što glazbu čini živom i emotivnom.”

Apsurd rata

Kao i u svim njezinim dosadašnjim projektima i ovaj je CD odraz gesla Lade Obradović: “Glazba je slika života, vizija svijeta, vrisak koji prenosi zvukove svemira!” Upravo na tim načelima osmislila je projekt “The Portrait of a Pregnant Bumblebee” i glazbu za CD na kojoj je radila desetak godina, skoro od samog početka glazbenog puta. “Projekt je nastajao spontano”, rekla je. “Svaka pjesma ima svoju priču. Zapravo imam osjećaj kako se cijeli album ispisao potpuno sam, ja sam bila samo posrednik koji je melodije prenio na papir. One su nenadano nastajale u mojoj glavi te sam u danim trenucima osjećala potrebu zapisati ih, kao i tekst koji ide uz svaku od njih. Sve započinje pjesmom “Scream” koju volim nazivati “majkom ostalih pjesama” jer ona obuhvaća socio problematiku našeg društva, glavnu okosnicu albuma. Radi se o vrisku nemoći. Diskriminaciji na raznim razinama, od nacionalne diskriminacije, rasne, spolne, no najviše govori o vrisku iz moje mladosti, koji još danas odzvanja nakon proživljenog domovinskog rata. Priča o vrisku potpunog apsurda u kojem nekad živimo. S hrvatskom animatoricom Petrom Balekić mjesecima sam radila na video uratku, animaciji od preko 8 minuta u kojoj je Petra po mom scenariju napravila priču apsurda rata, kako iz onog osobno proživljenog, tako i svakog prije i nakon njega. Svaka sljedeća pjesma izranja iz “Screama” te opisuje jedno razdoblje ili dio mog života i sukoba koje sam morala proživjeti da bih uspjela, seleći se iz dražave u državu i pokušavajući svaki puta početi iz ničega. S posljednjom skladbom na albumu, nazvanom “Awkward World” osjećala sam da je ciklus završen i tu su pripreme snimanja započele.”

Svjetlo koje “raste”

Lada Obradović je stasala u sjajnu bubnjarku koja je ve dobila niz nagrada i čiju su instrumentalističku vještinu prepoznali i proizvođači glazbala. Trenutno je pod sponzorskim ugovorom s američkom firmom ručnorađenih turskih činela TRX Cymbals i britanskom firmom ručnorađenih bubnjeva Bay Custom Drums. Njezine ručnorađene činele služe kao prototip prvoj jazz seriji TRX kompanije te su nazvane klasičnom CLS serijom. No, ona je i maštovita autorica koja traga za multikulturalnim pristupom i nekonvencionalnim metodama u kreiranju umjetnosti. Zapravo, svoju bubnjarsku vještinu, kao ni vještinu ostalih članova kvinteta, nikad ne stavlja u prvi plan. Puno je važniji skladateljski segment, što se očituje i na CD-u neobičnog naziva. “Naziv “The Portrait Of A Pregnant Bumblebee” sastavljan je od promišljenog sklopa riječi koji sam znala da ću dati albumu već prije nekoliko godina, puno prije završetka skladanja. Naziv sadrži tri komponente: “portret, trudnoću i bumbara”, te povezuje aspekte obrađene u svakoj od skladbi  koje donose devet tematskih cjelina. Portret jednostavno naznačuje (auto)portret našeg društva te njegovu aktualnu problematiku. Trudnoća simbolizira devet pjesama poput devet mjeseci trudnoće. Na likovnom oblikovanju albuma i u njegovoj knjižici može se vidjeti kako svakom pjesmom svjetlo “raste”, mijenja se, kao i sama realna trudnoća. Svojom utrobom ona također simbolizira akumulaciju razne problematike kojom smo okruženi. Na poslijetku se spominje bumbar koji je izabran jer me njegovo tijelo svojim linijama podsjeća na zatvorsku odjeću, što daje do znanja da smo zarobljeni u vlastitoj stvarnosti i tuđoj subjektivnosti, no s druge strane radi se o životinjici koja leti posve slobodno svijetom, te time daje nadu za potpunom slobodom i boljom budućnosti.”

Prepoznavanje istine

Lada Obradović je autorica svih skladbi na albumu. Neke od njih odraz su bolnih iskustava i poniranja u ljudsku psihu. “Radi se o određenin trenucima koji se urežu u nas i koje je jednostavno pretočiti u glazbu”, rekla je. “Često mi je teško prepričati to što osjećam i percipiram oko sebe te mi je najjednostavniji način izražavanja emocija pretočiti ih u melodije. To su naivne emocije koje svatko od nas osjeća no vjerujem kako se svatko od nas s njima nosi na drukčiji način. Moj osobni način nošenja sa stvarnošću je glazba. Prva skladba projekta već je spomenuti “Scream” koji u sebi sadrži ljepilo svake karike koja slijedi “Za skladbu “Lying Stone”, kao i za skladbu “L.E.A”, koje su nastale na samom početku mog glazbenog stvaralaštva, melodije sam komponirala na klaviru, no nisam imala dovoljno znanja da bi ih zapisala te sam velike dijelove zadržala u glavi dok na studiju u Grazu nisam prikupila dovoljno znanja kako bi ih zapisala. Jedina pjesma koju sam ikada napisala a koja ima elemente ljubavne pjesme, govori o slijepoj zaljubljenosti no više od toga govori o lažima, te kako nas ponekad zaljubljenost može dovesti do samog ponora jer nam zamagljuje vid i vodi nas na krivi put. Govori o osjećajima izgubljenosti kada se nađemo pred osobom koja nam znači sve, a s druge strane sve izgovoreno s njene strane, te svako djelovanje, temeljene su na čistoj laži. Melodije su napravljene na temelju ismijavanja samog sebe u nemogućnosti prepoznavanja istine koja je oduvijek zapravo bila vidljiva ljudima oko nas.”

Neke su skladbe socijalno i politički angažirane, odraz autoričine empatije i želje da promijeni male stvari kako bi sudjelovala u mijenjaju svijeta. Jedna od aktivnosti na tom polju je humanitarna akcija koju provodi u suradnji sa švicarskom fondacijom Terrévent i tvornicom Borovo koja je prihvatilo ponudu izrade njezinih osobno dizajniranih Startas tenisica. “To su jedine tenisice koje koristim pri sviranju bubnjeva, kako pri vježbi tako i na koncertima”, rekla je. “Izrađen je ograničen broj tenisica čija prodaja pomaže u izgradnji prvih glazbenih prostorija instituta za osobe koje pate od autizma i osoba s posebnim potrebama u Kolmaru u Francuskoj, te rekonstrukciji jedinog jazz kluba na Filipinima koji se nalazi u derutnom stanju - Tago jazz kluba i njegovom vlasniku koji doslovno spava na podu pokraj bubnja kako bi se izborio odražati klub aktivnim te promovirao filipinsku jazz scenu.”

Osmijeh od milijun dolara

Jasno je da Lada Obradović znatiželjno prati zbivanja u svijetu, ima stav i ne boji se reći što se ne podudara s njezinim poimanjem poštenja, ravnopravnosti, ljudskosti. Sve to nastoji istaknuti kroz svoje stvaralaštvo, pa i kroz glazbu na ovom albumu. Skladbu “Kids Of Glue” napisala je u Bukureštu u Rumunjskoj. “Ona opisuje moj osjećaj tuge i ljutnje kada bih svaki dan ujutro tijekom trčanja po kvartu hotela sretala malog dječaka kojemu je jedini način da ne osjeća glad bilo ljepilo u rukicama. “Flying Home” govori o unutarnjoj borbi i osjećaju osamljenosti tijekom višegodišnjih studija u inozemstvu, te o osjećaju srama kada sam se srela s berlinskim beskučnicima te shvatila što znači ne imati nešto što se zove dom. Već spomenuta davno skladana “L.E.A” je priča o nerazumljivo izgubljenom i nikada prežaljenom prijateljstvu. Kompozicija “Young Girl's Dream” govori o borbi mnogih djevojaka sa aktualnim brutalnim bolestima bulimijom i anoreksijom. “Guily As Charged?” je bazirana na elementima agresije sa strane “superiornih” nacionalnosti i pokušava svojim melodijama interpretirati osjećaj nemoći te faze potpune sluđenosti od pitanja: “jesam li zaista bezvrijedan, jesam li zaista kriv bivajući to što jesam”. Skladba “Million Dollar Smile” nastala je prije nekoliko godina u Beogradu na putu od aerodroma do autobusne stanice. Susrela sam se sa nikad do tada viđenim brojem izbjeglica, te sam malu svotu novca, pripremljenu za noćenje u Beogradu, izdvojila kako bi kupila hranu za gladnu djecu na kolodvoru. Jedna djevojčica se bojala uzeti kruh iz moje ruke te je, tek kada joj je majka rekla je sve u redu, pružila ruke i nasmijala se smješkom koji je napisao “osmijeh od milijun dolara”. Komponirajući “Awkward World” znala sam da se tom pjesmom završava cirklus mojih socio orijentiranih priča. Posvećena je svima koji su prošli isti trnoviti put kao ja, ulaska u druge države te prihvaćanja od strane birokracije. Govori o svim vrstama ponižavanja i ignoriranja od strane ljudi koji su uvjereni kako im njihovo državljanstvo ili bolja financijska situacija daje superiornost. Pjesma je retoričko pitanje interne borbe, kako preživjeti u svijetu kojim smo okruženi.”

 

Davor Hrvoj

(Preuzeto iz dnevnika Novi list od 6. siječnja 2019.)

Hits 16

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42