A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | The Nearness Of You | 4:03 | ||||
2 | Fly Me To The Moon | 2:49 | ||||
3 | Come Rain Or Shine | 3:55 | ||||
4 | If I Had You | 4:21 | ||||
5 | Ain't Misbehavin' | 2:54 | ||||
6 | I Miss You So | 4:30 | ||||
7 | Because Of You | 3:23 | ||||
8 | Baby, It's Cold Outside | 3:58 | ||||
9 | Angel Eyes | 4:33 | ||||
10 | On The Street Where You Live | 2:55 | ||||
11 | Since I Fell For You | 3:39 | ||||
12 | Always On My Mind | 3:28 |
Willie kao da nema svojih kusur godina. Stalno nešto izdaje i glazbeno surađuje. American Classic njegov je novi studijski album koji, kaže naslov, obrađuje niz američkih klasika u jednostavnim jazzy izvedbama koje su eksploatirane evergreene, poput Fly Me To The Moon ili Always On My Mind svele na njihove ogoljele forme s dominantnim vokalom i par taktova u pozadini. Zanimljivo? Kao i sve Willijevo. Ali ne toliko zbog kvalitete ili možebitnog inovativnog iskorištavanja potencijala, koliko zbog glazbenikove postojane iskrenosti koja bi vjerojatno uspjela začiniti i popis inventara neke domaće firme u stečaju.
Zato mi i nije skroz jasno zašto se Willie s novim albumom odlučio baš na one pjesme koje svaki iskusniji gažer zna usred noći otpjevati sasvim solidno, isto kao što mi nije jasno što je to kod Willijevih interpretacija posebno drugačije i vrijedno intenzivnije pažnje u odnosu na neke druge dobre interpretacije istih pjesama. Ne može se sve opravdati jazz i swing momentima koji ipak ne pružaju neku revolucionarno novu perspektivu na Sinatru, Elvisa i ostale.
I jest da nas Willie sasvim ugodno vodi kroz reviju odabranih hitova (ne smijemo zanemariti ni izvrsne vokale Norah Jones i Diane Krall), ali ta je ugoda ovdje na ambijentalno dosadnom nivou koji se već na drugo slušanje razvodnjava u čistu dosadu, poručujući kako je Willie imao (i imat će) boljih trenutaka, i da ih nipošto ne tražimo u ovoj kompilaciji koja je očito bila nešto što se trebalo napraviti po zadatku.
Svejedno, album ne treba šikanirati, nekome će jesenska melankolijaAmerican Classica savršeno sjesti, ali kreativno gledano, izgleda da je Nelsona nakon osebujnog izdanja Willie And The Wheel zahvatio određeni zamor materijala, a to je sasvim ljudski i k tome se idealno uklapa u dugi kontinuitet uspona i padova najpozitivnijeg teksaškog lokalpatriota ikad.
Znači, dopadljiv album ugođaja iskoristiv za biografiju i poslijeponoćni radijski repertoar, ali ipak nedovoljno intrigantan za opetovana slušanja.
Marina Vukman
« Willie And The Wheel | Willie Nelson Albumi Kronologija | Here We Go Again: Celebrating The Genius Of Ray Charles » |