Review
Mišićava (sudeći po omotu albuma) rap zvijezda Nelly oveća je zvjerka na svjetskoj rap sceni čije ste pjesme vjerojatno čuli, a uvijek se pitali “tko to tamo repa“. Razlog je taj što Nelly još uvijek nije dovoljno jak svjetski brand kao primjerice Madonna, no i to bi se s vremenom moglo promijeniti. Bilo kako bilo, Brass Knuckles je njegov novi, peti po redu studijski, album koji nudi pristojnu kolekciju suradnju Nellyja sa drugim velikanima svoje branše kao što su Akon, Ashanti, Fergie, Gucci Mane, Jermaine Dupri, LL Cool J, Nate Dogg, Pharrell Williams, R. Kelly, Snoop Dogg, St. Lunatics, Usher i mnogi drugi.
Unatoč ovitku, album ne zvuči “komercijalno”, koketirajući između rappa i R&B-a. Definitivni hit sa albuma je suradnja sa Fergie u pjesmi Party People, koja je punokrvni križanac rapa i R&B-a, plesno nastrojena poskočica koju će znati cijeniti svjetski i ini DJ-i. Međutim, da tekstovi pjesama mogu biti barem malo ozbiljniji, pokazuje vrlo dobra Self – Esteem koja zvuči kao iskonska pjesma američke četvrti, koju “braća” pjevaju kad god zagusti u životu.
Još jedan singl sa albuma, Body On Me, laganija je i kratka R&B pjesma u koja u potpunosti počiva na gostima Akonu i raspjevanoj Ahanti, dok je romantičniji ugođaj postignut sa pjesmama Long Night I One And Only. Veći nedostatak albuma je manjak kvalitetnih tekstova, što će reći da bi Nelly trebao poraditi na povećanju broja tekstopisaca i smanjenju producenata na albumu, kojih na ovom albumu ima barem desetak.
Od ostatka probranih rap ""šansona"" na albumu, treba spomenuti Hold Up sa raspoloženim LL Cool J-om, koji se polako vraća glazbi, Stepped On My J (sa razmjerno upadljivim refrenom) I Who Fucks Wit Me, koja je vjerojatno pomogla Explicit Lyrics predikatu albuma.
Brass Knuckles nije bogzna što, Nellyju na albumu nedostaje motivacije za neke veće glazbene domete, iako će većina “braće” (i onih koji se furaju na njih) ovog glazbenog junaka uzdizati u nebesa.
