A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Killing Strangers | 5:36 | ||||
2 | Deep Six | 5:03 | ||||
3 | Third Day Of A Seven Day Binge | 4:26 | ||||
4 | The Mephistopheles Of Los Angeles | 4:57 | ||||
5 | Warship My Wreck | 5:57 | ||||
6 | Slave Only Dreams To Be King | 5:20 | ||||
7 | The Devil Beneath My Feet | 4:16 | ||||
8 | Birds Of Hell Awaiting | 5:05 | ||||
9 | Cupid Carries A Gun | 4:59 | ||||
10 | Odds Of Even | 6:22 |
Jedna od zadnjih živućih ikona i nietzscheanski übermensch shock/glam rocka koji se poput Supermana transformirao iz novinara u wildovskog kralja dekadencije, izdao je svoj deveti album posvećen pokojnoj majci čiji je naslov inspiriran knjigom o rimskom caru Marku Aureliju Antoninu (Elagabalu), poznatom po odbacivanju tradicionalnih rimskih bogova, štovanju boga Sunca (Sol Invictus), oblačenju u ženu, ekscentričnim seksualnim perverzijama i favoriziranju velikih penisa1. Knjigu francuskog kazalištarca i umjetnika Antonina Artauda poklonio mu je Johnny Depp još davne 2000. godine kada se s njim opijao apsintom u iščekivanju kraja svijeta2. Doduše, kakve li ironije, Manson je pomalo promašio s naslovom albuma jer kao „blijedi car“ nije bio poznat otkačeni napaljenko Elagabal, nego Konstancije Klor, čiji je sin Konstantin Veliki bio prvi car kršćanin i omogućio Milanskim ediktom skorašnju Teodozijevu inauguraciju kršćanstva kao državne religije Rimskog Carstva a onda i totalitarnu zabranu svih drugih ne-kršćanskih religijskih običaja.
U odnosu na zadnje albume, The Pale Emperor u većoj je mjeri ogoljen od industrial i elektro zvuka, a u prvi su plan ovaj put izvučeni rockerski i blues elementi uronjeni u njemu svojstvenu hladniju produkciju. Iako vrijeme rada na albumu nije bilo standardno Mansonovo vampirsko vrijeme iza tri sata u noći, već tijekom dana, atmosfera i zvuk albuma svakako posjeduju mračnu, zadimljenu, neonoirovsku, opaku i intenzivnu filmsku kvalitetu. Ne čudi stoga što je prva stvar s albuma „Killing Strangers“, poput ciničnog dovođenja do ekstrema egzistencijalističke pjesme „Killing An Arab“ (The Cure) inspirirane Strancem Alberta Camusa, završila u žestokom i stiliziranom akcijskom filmu osvete John Wick s Keanu Reevesom. No, iako savršeno pristaje uz fiktivni svijet, istovremeno bez metaforičke uvijenosti reflektira i nešto od američkog kaubojskog mentaliteta ali i suvremenog svijeta prožetog teororizmom, fanatizmom i fundamentalnim idiotizmom skupina primata koje su zaslijepljene iluzijom da su izabrane i povlaštene u Božjem planu.
Za općenitu promjenu zvučne slike i stila, velik je utjecaj ostavila suradnja s producentom i kompozitorom Tylerom Batesom, poznatijem po glazbi za filmove i igrice, koji potpisuje glazbu, dok riječi potpisuje Manson. A, čini se kao i da rad na televizijskoj seriji prepunoj rocka Sinovi anarhije (Sons of Anarchy, 2008– ) nije ostavio beznačajan utjecaj. No, bez obzira na stilsku promjenu, još uvijek je riječ o prepoznatljivom Mansonovu zvuku.
Pretežu umjerene, teško kontrljajuće i vrlo melodične rock/metal kompozicije s puno pentatoničkih gitarskih riffova. No, nađu se tu i elementi gothic rocka, pa i nešto Nicka Cavea, kao npr. u „The Devil Beneath My Feet“. Čak bi se moglo reći da na dosta mjesta album posjeduje nekakve ostatke grungerskog duha, kao primjerice u kulerskoj „Third Day Of A Seven Day Binge“, koja pomalo priziva u sjećanje Alice in Chains. Zbog intenzivnog dance ritma „The Deep Six“ je najplesnija stvar, intenzivni seksi spoj hladne žestine industriala i bluesom inficiranog rocka u „Gimme Shelter“ (Rolling Stones) u obradi The Hellacoptersa. Utjecaji Rolling Stonesa još su očitiji u refrenu „The Mephistopheles of Los Angeles“.
Nakon što standardni album završi sa zlokobno-mračnim močvarnim bluesom „Odds of Even“, koji se razvije sve do crnila blacka, ostaje dojam da se Manson vratio nešto zreliji i odrasliji, objedinivši mnoštvo različitih glazbenih utjecaja u jednu intenzivnu i kvalitetnu cjelinu. Na kraju, deluxe izdanje sadrži i tri sjajne akustične verzije pjesama s albuma, od kojih se posebno izdvaja reinterpretacija pjesme „Third Day Of A Seven Day Binge“, nazvana „Day 3“.
Ljubiša Prica
1http://www.latimes.com/entertainment/music/la-et-ms-marilyn-manson-pale-emperor-20150120-story.html#page=1
2 http://loudwire.com/marilyn-manson-sons-of-anarchy-the-pale-emperor/
« Born Villain | Marilyn Manson Albumi Kronologija |