A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Supremacy | 4:55 | ||||
2 | Madness | 4:40 | ||||
3 | Panic Station | 3:04 | ||||
4 | Prelude | 0:58 | ||||
5 | Survival | 4:17 | ||||
6 | Follow Me | 3:51 | ||||
7 | Animals | 4:23 | ||||
8 | Explorers | 5:47 | ||||
9 | Big Freeze | 4:40 | ||||
10 | Save Me | 5:09 | ||||
11 | Liquid State | 3:03 | ||||
12 | The 2nd Law: Unsustainable | 3:48 | ||||
13 | The 2nd Law: Isolated System | 5:00 |
Šesti studijski album proslavljenih engleskih alt rockera Muse, koji već dugi niz godina koketiraju s elektronskom glazbom i orkestracijama, ugledao je svjetlo dana krajem rujna. Unsustainable je, kao jedan od prvih leakova s albuma, već neko vrijeme u internetskom opticaju nagovještavala ono čega smo se svi pribojavali – dubstep album i dodvoravanje suvremenom glazbenom tržištu. Srećom, to se nije dogodilo i Unsustainable je ostala jedina pjesma s velikim udjelom elektronske pomodnosti. Matthew Bellamy još je 2011. u najavi ovog albuma izjavio kako nas čeka kršćanska gangsterska rap i jazz odiseja s pomalo ambijentalnog pobunjeničkog dubstepa i metalne flamenko kaubojske psihodelije od koje se rastapaju lica. Kauboji su ostali u davnoj prošlosti u Knights of Cydonia, metalne note osvajale su u Hysteriji, a komično Bellamyjevo nastojanje da zaintrigira javnost rezultiralo je u prilično velikoj medijskoj popraćenosti cijele 2nd Law priče.
Drugi zakon (termodinamike) tako otvaraju Supremacy i Madness. Supremacy svojim orkestracijama služi kao vrlo dobar intro te najavljuje prilično mračan album, no onda je Madness prati u nešto sporijem i melodičnijem tonu ljubavne konotacije. Da sve krene u još neobičnijem smjeru, pojavljuju se elementi funka i jazza u Panic Station na kojoj se pojavljuju glazbenici s vrlo popularnog albuma Superstition Steviea Wondera. Čak i nakon prvog slušanja pjesma ulazi u uho i vokalne eskapade u rangu popularnih INXS ili Bowie hitova tjeraju na gibanje bokovima. Veliki upitnik nad glavom nakon ove neobične kombinacije nestaje tek nakon pomnijeg promatranja tekstova koje ovaj album sadrži. Tipično mjuzovski i tipično duboki pokrivaju tu veliku nasumičnost i efekt šoka koji ostavlja raznolikost stilova pjesama na albumu. Već spomenuta inspiracija za naziv albuma očituje se tek na samom kraju u Unsustainable i Isolated System koje, vodeći se standardnim maltuzijanskim scenarijima, nude pouku koju Muse u svakom svojem albumu nastoje ostaviti za kraj.
Laganica Follow Me podebljana je nešto suptilnijom dozom dropova što je i logično s obzirom da produkciju supotpisuje Nero. Kad bi se iz kompozicije izostavili brojni U2-asti povici na kraju pjesma bi zasigurno još bolje kotirala, no s obzirom da je posvećana prvorođenom Bellamyevom sinu lako je razumjeti emotivnost koja leži u njenoj osnovi. Ne čudi što su kao prvi službeni singl odabrali Survival. Zvuk Queena u danima megapopularnosti Flasha Gordona, vokalno podebljan Matthew i žestoke gitare. Upravo najbolje što bi Engleska mogla ponuditi za Olimpijske igre i tako su ujedno Muse osigurali dobru prodaju nadolazećeg albuma. Alternativno u mjeri moderne opere, Survival je na sreću jedna od lošijih pjesama albuma.
Animals, s druge strane, vrvi mnoštvom blues i jazz utjecaja i uz tipičnu žešću gitaru na refrenu spaja ovaj album s prethodnim uratcima, dajući nam do znanja da još uvijek imaju svoj karakterističan zvuk koji su sposobni reproducirati bez da to zvuči kao repetitivna kopija. Explorers se također uklapa u tu cijelu priču podsjećajući na nešto što bi došlo s Absolutiona.
Album kao šećer na kraju donosi još jedno relativno ugodno iznenađenje. Basist Christopher Wolstenholme postaje glavni vokal, ovaj put bez vokodera, u pjesmama Save Me i Liquid State. Premda obje pjesme doslovno plivaju u patetici dok Chris pjeva o svojoj borbi s alkoholizmom i podršci svoje obitelji. Vokal, instrumentacije i kompozicija na vrlo pozitivan način odudaraju od standardnih stvari koje bend radi i ugodno iznenađuje kvaliteta ovakvog odstupanja. Cijeli Liquid State podsjeća na nešto što bi napravili Foo Fightersi prije nego Muse, čak i u svojim ranijim danima. Premda daleko od Absolutiona i Origin of Simmetry, ovaj najnoviji uradak je barem tri koplja iznad Resistance i uz sve oprečno i mnogo toga standardnog nudi zanimljive harmonije i kompozicije, neobične kolaboracije i prije svega nešto drugačiji Muse.
Željka Bešić
« The Resistance | Muse Albumi Kronologija | Live At Rome Olympic Stadium » |