MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Lipanj 2021
Format Albumi
Vrsta Indie rock / Alternative/Indie Rock / Alternative Singer/Songwriter
Dodano Subota, 07 Kolovoz 2021
Žanr Pop-Rock
Length 50:52
Broj diskova 1
Edition date Lipanj 2021
Država SAD
Etiketa Epic
Catalog Number 19439894102
Edition details objavljeno: 25.6.2021.; produkcija: Dave Sardy i Jacknife Lee; snimano: 2020.
Tags Epic Jacknife Lee Dave Sardy Modest Mouse

Review

Modest Mouse, bend iz američkog grada Portlanda u državi Oregon krajem mjeseca lipnja objavio je novi, studijski album. Sedmi im je to album po redu i ne bi ovo bila neka senzacionalna vijest da ujedno nije i njihovo prvo studijsko izdanje nakon dugih šest godina te dokaz da su njime ušli u treće razdoblje svojega kreativnog stvaranja.

Prisjetimo se, već su prošla puna tri desetljeća otkako je Isaac Brock, pjevač i gitarist ovog benda upoznao Erica Judyja, budućeg basista i to u lokalnoj, obiteljskoj videoteci u kojoj je Isaac radio. Povezali su ih filmovi, a onda i glazba jer su brzo shvatili da obojica vole slušati Talking Hadse, XTC i tada već popularne Pixies i Pavement. No, bend se oformio tek kad su na nekom Heavy Metal showu zapazili bubnjara Jeremiah Greena i pridobili ga da zajedno počnu svirati.

Početkom devedesetih bili su pod snažnim utjecajem Pixiesa i Pavementa, a potom krenuli u komercijalne vode pa su danas sličniji bendovima kao što su Arcade Fire i Foals. Njihov album prvijenac poduljeg naslova „This Is a Long Drive for Someone with Nothing to Think About“ (1996.) bio je prilično zapažen, a već je drugi „The Lonesome Crowded West“ (1997.) prema mišljenjima magazina Pitchfork, Spin i Entertainment Weekly uvršten u popise najboljih albuma devedesetih. Uspjeh su potvrdili brojnim singlicama i nastupima ali i kroz iduća dva studijska izdanja: „The Moon & Antarctica“ (2000.), koje je Billboard uvrstio na 120. mjesto svojega Top 200, te „Good News for People Who Love Bad News“ (2004.). Ovim potonjim 'izbacili' su čak tri singla - "Float On", "Ocean Breathes Salty" i "The World at Large", stoga ne čudi da su bili nominirani za Grammyja u kategoriji alternativne glazbe. Pojednostavnjenjem svog glazbenog izričaja s albumom „We Were Dead Before the Ship Even Sank“ (2007.) popeli su se na sam vrh američke i kanadske ljestvice, ali su idućim „Strangers to Ourselves“ (2015.) podijelili kritiku i publiku. Zaokretom prema komercijalnoj glazbi, izgledalo je kao da su ušli u razdoblje stvaralačke krize. Ali, svi koji su u njih vjerovali strpljivo su čekali da „sramežljiv miš“ pronađe put i hrabro nastavi dalje.

Možda je i njima u traženju nadahnuća pomogla ova nesretna svjetska pandemija. Obustavljeni su im koncerti, a upravo su Modest Mouse bili u stalnom pokretu. Prema podatcima koji su dostupni na njihovoj stranici do sada su održali gotovo dvije tisuće koncerata, a od toga najviše 2015. i 2016. godine (ukupno 553) tijekom promocije prošlog studijskog albuma „Strangers To Ourselves“. Prije nego što je vrijeme uslijed još uvijek aktualne pandemije naprasno odlučilo stati, Modest Mouse su s grupom The Black Keys održavali niz koncerata po Angloamerici. U Europi su bili 2000. i 2015. godine, uglavnom u njezinom sjevernom, zapadnom i srednjem dijelu, a najistočnije su s koncertom stigli do Poljske. U Australiji i na Novom Zelandu bili su prije pet godina, a u Srednjoj i Južnoj Americi (prema postojećim podatcima) izgleda nisu bili nikada. U Hrvatskoj dakle nisu nikada nastupili, ali tko je imao volje, želje i novaca, mogao ih je otići poslušati u Italiju, dok je Johnny Marr, njihov gitarist s albuma iz 2007. godine (a ujedno i bivši gitarist Smithsa) nastupio na zagrebačkom prošlom INmusicu #14 prije dvije godine.

Modest Mouse danas su vrhunski glazbenici. Isaac svira gitaru i bendžo na sebi svojstven način, a najfrapantniji je svakako bubnjar čije su umijeće prepoznali mnogi; primjerice, prema mišljenju Pitchforka jedan od najboljih indie bubnjara svih vremena, a Stylus Magazine ga je uvrstio na 37. mjesto od 50 najboljih rock bubnjara, uz objašnjenje da su „njegovi nezgrapni i zamršeni ritmovi dovoljno snažni da potaknu ostatak benda da ga pokušaju slijediti“. Jako pojačanje bendu stiglo je 2004. godine kada im se priključio Tom Peloso, multiinstrumentalist, koji marljivo s mnogo sitnih ali i te kako bitnih detalja popunjava njihov novi zvuk.

Od samih početaka, osim po glazbi, Modest Mouse su zapaženi i po tekstovima koje im piše Isaac Brock. Tematski često opisuje ruralni način života, a pri tome nerijetko koristi arhaične izraze s početka 20. stoljeća koji su bili tipični za fizičke radnike njihova podneblja. Pri pisanju koristi se igrama riječi s brojnim metaforama, a najvjerojatnije uslijed svojega kršćanskog odgoja, Isaac u tekstove ubacuje i neke religiozne teme.

Album započinje pjesmom „Fuck Your Acid“ koja mi je u konačnici, nakon uistinu nebrojnih preslušavanja, vjerojatno najslabiji trenutak ovoga albuma. Tekstom je pjesma primjerena kiselom vremenu otkazanih skupova ili možda koncerata. Doduše, ima neki lako priljepčivi refren, ali nije niti naznaka dubine ostalih pjesama koje će uslijediti. „We Are Between“ zvuči kao rani uradak Curea s primjesama već spomenutih Foalsa. Pjesma je bila najavni singl nadolazećeg albuma, puštena u eter mjesec i pol dana prije objavljivanja albuma, a u tekstu se osjeća svijest pripadnosti rubnom vremenu koji je granica i nadolazak nečega novog i bolesnoga. „We're Lucky“ kvalitetom produkcije i bogatstvom aranžmana podsjeća na Arcade Fire, a sadrži i lijepu dopunu trube sličnu onoj koju smo čuli na Iggyjevom posljednjem studijskom albumu „Free“.

Vesela „Walking And Running“ podsjeća na njihove radove iz srednje kreativne faze jer je dinamična pjesma, pjevnog refrena, progresivnog ritma i umjereno distorzične solo gitare. Laganija „Wooden Soldiers“ s vječitom temom gradnje kula u pijesku, aranžerski je zanimljiva s minimalističkim efektom koji podsjeća na vibrafon te je tako jedna od najljepših pjesama ovoga albuma. „Transmitting Receiving“ me podsjetila na Pink Floyd, s mnogo repetitivnih, narativnih psihodeličnih nabrajanja svih otužnih posljedica civilizacije u nizu riječi koje naizgled nemaju smisla, uz istovremeni lagani ritam s pomalo hipnotičkim učinkom upravo kao i svakodnevno medijsko ispiranje mozga kojemu smo izloženi dok, recimo, gledamo i slušamo vijesti na televiziji. Melodična i ritmična ali ne i preagresivna jest iduća „The Sun Hasn't Left“ koju su kao singl plasirali tjedan dana prije službenog objavljivanja ploče. „Lace Your Shoes“ glazbeno podsjeća na ono što su John Cale i Lou Reed svojedobno radili na albumu „Songs For Drella“, a u tekstu se ponovno zamjećuje osjetno zasićenje vremenom koje bi bilo najbolje ubrzati. Pjesma koja ima sve predispozicije da postane hit, ali to nikada neće ostvariti zbog f*** riječi jest „Never Fuck A Spider On the Fly“. Tekstom oslikava svakodnevicu: „Oh, I don't care for politics and it doesn't care for me / I don't like being watched by the TV / Well there's a lot of news, a lot of news, a lot of news, a lot of news / And it all works as a web for you...“ „Leave A Light On“ treći je singl objavljen tek dan prije izdavanja albuma. S vrlo efektnim glazbenim uvodom kojega je osmislio najvjerojatnije producent Dave Sardy, inače producent filmske glazbe. U tekstu je zamjetna čežnja za odlaskom, gibanjem u jednom zatvorenom krugu koje se u konačnici pretvara u povratak kući. Osobno najdraža pjesma na ovom albumu mi je „Japanese Trees“; ritmičan i skladan spoj bas gitare koja podsjeća na Pixiese, Joy Division ili The Cure, promjenama dinamike i s prilično zaraznim refrenom: „Well, you need a place to go / And I have a place to leave / We'll split the gasoline / And sleep in the back seat / When can we leave?...“ Album zatvara izvrsna „Back To the Middle“ koja optimistično sugerira vraćanje svijeta i pojedinca u normalu, onu sredinu koja je najbolja jer je jednako daleko i od kraja kao i od početka.

Možda naziv „Zlatna škrinja“ („The Golden Casket“) zvuči pomalo pretenciozno, ali je istovremeno s pravom intrigantan: potiče znatiželju i nema onoga tko bi mogao odoljeti i u nju malo ne poviriti u potrazi za vrijednostima kakve se samo na takvima mjestima može naći. Pri tome, treba naglasiti da, „zlatna škrinja“ ne mora sadržavati nakit, jer njegovu zavodljivu svjetlucavost lako može nadmašiti skladnost glazbe i riječi, suzvučje instrumenata i interpretacija u funkciji širenja pozitivnih emocija u ovo „bolesno“ vrijeme straha i potisnutog prkosa. „The Golden Casket“ nije album koji će vas oboriti na prvu, ali će vas potaknuti na nova slušanja. A onda će vam se jednostavno prilijepiti za leđa kao kakva košulja u ovoj ljetnoj sparini.

Svaki bend započinje stvarati na nekim temeljima i gradi svoj stil s primjesama vremena u kojemu pjesme nastaju, a onda postupno počinju pomicati granice svoje glazbe. S ovim su albumom Modest Mouse otvorili novo, lako moguće i najzanimljivije, treće poglavlje svoga rada te potpuno opravdali njegov naslov, stvorivši jedno uistinu zlatno ostvarenje indie glazbe.

Ivan Dukić

Hits 415

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma