A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Cascade | 6:23 | ||||
2 | Secret | 4:18 | ||||
3 | All Night Long | 5:45 | ||||
4 | Marlene Dietrich's Favourite Poem | 5:17 | ||||
5 | Bewlay Brothers (David Bowie Tribute RIP) | 5:15 | ||||
6 | A Strange Kind Of Love | 4:00 | ||||
7 | The Rose | 3:35 | ||||
8 | Bauhaus Medley | 7:26 | ||||
9 | Never Fall Out | 4:22 | ||||
10 | Gaslit | 5:24 | ||||
11 | Lion | 4:10 | ||||
12 | Your Face | 9:36 |
Peter Murphy, pjevač kultnog post-punk benda Bauhaus s početka osamdesetih, nakon prestanka rada benda krenuo je u solističke vode. Pri tome je izdao deset studijskih albuma koji su pretežito bili usmjereniji komercijalnijoj pop-glazbi, zbog čega ga je dio stare publike vjerojatno napustio, ali je možda stekao nove poklonike. Jer pjevač je to karakterističnog i neponovljivog baritona s izuzetnom tehnikom vibrata kojega upotpunjuje efektnim vizualno-scenskim nastupima. I premda u njegovim godinama nastup u šljokastoj, pernatoj ili mrežastoj odjeći može djelovati pomalo i smiješno, njegov glas je i dalje moćan i respektabilan. Dokazao je to nizom ranije objavljenih koncertnih albuma: „aLive Just for Love“ (2001.), „Mr. Moonlight Tour – 35 Years of Bauhaus“ (2014.), „Wild Birds Live Tour“ (2015.) ili najnovijim „Live in London“ (2019.), a ponajviše koncertima u sklopu prošlogodišnje „40 years of Bauhaus Ruby Celebration Tour“ kojima je nastupao s Davidom J.-em, originalnim basistom Bauhausa.
Ovaj četvrti koncertni solo album pod nazivom „Bare-Boned and Sacred“ nastao je nakon izuzetno uspješne „Stripped“ turnej (2016.) kojom je Murphy obuhvatio preko 70 nastupa u 14 zemalja. Koncert je odsvirao uz pomoć svojih stalnih suradnika: John Andrews na gitari, Emilio Zef China na basu, odnosno električnoj violini. Posebno je zanimljivo da je cijeli koncert odsviran bez bubnjeva. Uz svoj baršunast i specifičan glas, dodao je Peter malo ovdje svoje akustične i dvanaestožičane gitare, te ponešto programiranja i melodike, a novim aranžmanima pjesama izvukao je svoj glas u prvi plan te količinu instrumenata poprilično minimalizirao. Ovaj koncert na kojemu je Murphy izveo pretežito manje poznate pjesme iz svojega drugoga dijela samostalne karijere snimljen je u „Le Poisson Rouge“ u New Yorku u travnju 2016. godine.
Pjesma koja otvara koncert je „Cascade“ s Murphyjevog istoimena albuma iz 1995. godine. I u studijskoj verziji je to jedna kvalitetna skladba, lijepog, lirskog teksta s blagim naznakama mistike, ljubavi i otuđenosti, ali na ovom albumu ovako lišena suvišnih ritam mašina i sintetičkih zvukova koji su je ranije produkcijski opterećivali zvuči bolje od originala. Iduća „Secret“ poznata nam je s ranijih „The Secret Bees Of Ninth EP (2011.)“ i odlična mi je u ovoj poluakustičnoj verziji u kojoj uz gitarističku pratnju melodiju nosi električna violina. Već po prvih nekoliko taktova iduće pjesme publika je prepoznala da kreće „All Night Long“, Murpheyev hit s njegova drugog samostalnoga albuma „Love Hysteria“ (1988.), a na nju se nadovezuje odlična, po prvi puta uživo izvedena akustična „Marlene Dietrich's Favourite Poem“ koju znamo s još poznatijeg Murphyjevog trećeg studijskog albuma „Deep“ (1989.). Idućom pjesmom „The Bewley Brothers“ Muphy je odao počast svom velikom uzoru i velikanu, prerano preminulom Davidu Bowieju. Uvijek mi je bila frapantna kompatibilnost njihovih glasova, zamjetna još od one Bauhausove verzije „Ziggyja Stardusta“, a dokaz je bila i kasnija Murphyjeve izvedba pjesme „Space Oddity“ kao i niz pjesama koje bi ponekad znao dodati svom uobičajenom live-repertoaru. Svakako nisam jedini koji nikada neće prežaliti što Murphy i Bowie nisu nešto snimili zajedno jer bi to zasigurno bilo čudesno. Na Bowiejevu akustičnu pjesmu s albuma „Hunky Dory“ Murphy je nastavio s još jednim klasikom, vjerojatno najljepšom pjesmom svoje karijere, a to je „A Strange Kind Of Love“ koja sadrži još jedan izuzetni solo na električnoj violini. Nakon toga zaokružio je priču novijom pjesmom, skladbom „The Rose“, s posljednjeg studijskog albuma „Lion“ (2014. ). I ponovno je izvedba ove pjesme duboka, upečatljiva i snažnija od studijskog originala. Pravi biser ovoga koncerta je „Bauhaus Medley“ u kojemu se Murphy prihvatio efektnog spoja manje eksponiranih Bauhausovih pjesama: „King Volcano“ (s akustičnom gitarom i pizzicatom na električnoj violini), “Kingdom's Coming“ i „Silent Hedges“. Tako je zadovoljio publiku, a opet vješto izbjegao izvedbu poznatije „Bella Lugosi's Dead“, koju bi ranije spajao sa „Strange Kind Of Love“. U nastavku koncerta odsvirali su još nekoliko lijepih pjesama, poput prekrasne „Never Fall Out“ ili „Gaslit“. Ali, priznat ću zadnje dvije pjesme na koncertu a to su „Lion“ i „Your Face“ ponešto su mi monotone. Možda je umjesto njih Peter mogao ubaciti „The Prince And Old Lady Shade“ s albuma „Ninth“ ili recimo „Piece Of You“ s albuma „Unshattered“ koja bi, vjerujem, zanimljivo zvučala i u nekoj novoj, akustičnoj verziji.
Ipak, možemo zaključiti da je ovim albumom Peter Murphy zaokružio dio svoje uspješne tridesetgodišnje solo karijere i osim što je podvukao crtu, vjerojatno je uzeo kratak predah za neki novi studijski album kojega će, kao i obično, brižno i sustavno pripremiti te nam u skoroj budućnosti, vjerujem, svakako podastrijeti.
Ivan Dukić