A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Smiling | 4:17 | ||||
2 | Ablaze | 3:57 | ||||
3 | Reasons I Drink | 3:36 | ||||
4 | Diagnosis | 4:49 | ||||
5 | Missing the Miracle | 3:33 | ||||
6 | Losing the Plot | 3:57 | ||||
7 | Reckoning | 3:30 | ||||
8 | Sandbox Love | 4:12 | ||||
9 | Her | 4:10 | ||||
10 | Nemesis | 5:56 | ||||
11 | Pedestal | 4:08 |
Alanis Nadine Morissette, kanadska pjevačica, skladateljica i glumica, objavila je svoj sedmi studijski album pod nazivom „Such Pretty Forks in the Road“. Ovo je prvi njezin studijski album nakon osam godina i vjerojatno su ga njezini obožavatelji s nestrpljenjem očekivali.
Alanis ima lijep glas, mezzosopran i zanimljivu, prepoznatljivu tehniku pjevanja. Karijeru je započela početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Nakon dva osrednja pop-albuma snimljenih za kanadski MCA Records, preselila je u Los Angeles, započela suradnju s producentom Glenom Ballardom te snimila album „Jagged Little Pill“, koji je bio odlično prihvaćen kako od publike, tako i kritike. Album se prodao u preko 33 milijuna primjeraka, pjevačica se proslavila u svijetu i osvojila same vrhove europskih, američke i australske top ljestvice. Neki su Alanisovi tekstovi bili pomalo provokativni, a glazba koja je nastala u suradnji s Ballardom, stilski se nije mogla odrediti, pa su je svrstali u pretinac alternativnog rock-popa i rock post-grungea. Bilo je tu žešćih gitara, vokalnih ekshibicija i odlične produkcije za koju je Ballard osvojio i nagradu Grammy. Na njemu su se nalazile pjesme „You Oughta Know“ (s odličnim Navarrom na gitari i nevjerojatnim Fleaom iz RHCP-a na basu!), „Hand In My Pocket“ i „Ironic“. Popela se s ovim albumom Alanis na sam vrh popularnosti, a potom je u sljedećem razdoblju na njemu balansirala. Od „Jigged Little Pill“ prošlo je već četvrt stoljeća. I sama svjesna da joj je to najbolji album, Alanis je objavila nekoliko njegovih jubilarnih, proširenih reizdanja pa i jedno akustično. Planiranu turneju kojom je upravo sada trebala obilježiti 'okruglu' obljetnicu svog top-albuma pomrsila je, naravno, pandemija COVID-a 19.
Nizanku albuma koji su ostvarili (po)nešto slabiji uspjeh započela je sa „Supposed Former Infatuation Junkie“ (1998.) nakon kojega su uslijedili bolji „Under Rug Swept“ (2002.) i „So-Called Chaos“ (2004.) a potom „Flavors of Entanglement“ (2008.). Nakon „Havoc and Bright Lights“ (2012.), Alanis studijski nije bila aktivna: bavila se glumom, novinarstvom, obiteljskim životom i saniranjem problema nastalih nakon što joj je menadžer Jonathan Schwartz tijekom sedam godina otuđio preko 5 milijuna američkih dolara. Ah, ti menadžeri…
Na novom albumu „Such Pretty Forks in the Road“, Alanis je najvjerojatnije radila od sredine 2017. godine. U većini pjesama dominantan je glasovir Michaela Farrella koji ističe ljepotu Alanisinog vokala. Producentice albuma ovoga su puta bile Alex Hope, mlada Australka koja je ujedno kompozitorica i multi-instrumentalistica te Catherine Marks, producentica Foalsa, Nicka Cavea i mnogih drugih, ujedno dobitnica nagrada Grammy i Music Producers Guild (2016.). Na albumu se nalazi 11 pjesama, pretežito balada, koje su tekstualno izrazito snažne, ali glazbeno uglavnom ne izlaze iz okvira prosječnosti. Izuzmemo li singlove "Reasons I Drink", "Smiling","Diagnosis" i "Reckoning", koji su već samom činjenicom ranijeg izdanja vjerojatno prepoznati kao oni koji bi trebali zainteresirati slušateljstvo za nov materijal, valjalo bi posebno istaknuti „Sandbox Love“ i „Nemesis“, pjesme koje svakako imaju potencijala postati pop-hitovi. Pjesma „Reasons I Drink“ ima zanimljivu dinamiku i pjevni refren. Lako ju je zamisliti kako je pjeva cijela, puna dvorana, jednoga dana kada se prilike normaliziraju i kada napokon započnu veliki koncerti. Osobno mi je najljepša pjesma „Diagnosis“ koja plijeni pozornost tekstom, emocijom, izvedbom i aranžmanom.
Općenito, album je slušljiv, pitak, napravljen u pop-stilu, koji možda ipak više odgovara pjevačicama kao što su, recimo, Adele ili Alicia Keys. Alanisovi tekstovi su odlični, jer što drugo reći kada netko napiše stihove poput: „The first thing that you'll notice is some separation from each other / Yes it's a lie, we've been believing since time in memorial /There was an apple, there was a snake, there was division / There was a split, there was a conflict in the fabric of life…“ („Ablaze“), ali slušajući ovaj album, ne mogu se oteti dojmu da nije do kraja iskoristila sve svoje autorske, posebno skladateljske mogućnosti. A možda je dio problema i tome što je znatan dio pjesama poprilično sličan jedan drugoj.
Svakako, vremena „Jagged Little Pilla“ su prošla. Alanis je sada, po svemu sudeći, potpuno u pop-rock vodama. Osobno, nadam se da će iz njih uskoro pomalo isplivati. Do tada ćemo više slušati reizdanja albuma „Jigged Little Pill“.
Ivan Dukić
« Havoc and Bright Lights | Alanis Morissette Albumi Kronologija | The Storm Before the Calm » |