Review
Nakon extended playa ovog imena, dolazi iz riječke elektronske kuhinje i long play. Kuhar se zove Saša Markovski, a dok ne kuha za za sebe, kuha za Urbana &4 putem klavijatura. To objašnjava Damirov featuring na dvije stvari kao pojavljivanje nekih od članova „Četvorke“.
Album koji ima specijalnih gostiju kao klasična hip – hop ploča karakterizira zvuk elektronike devedesetih; ponajviše vuče na Leftfield iz 1995. iako se autor kune u uzore poput Depeche Mode, Future Sound of London, Tears For Fears i slične tužno, ali plesno raspoložene gamadi.
Leftfield se, recimo, jako osjeti u četvrtoj pjesmi gdje čovjek na par mjesta može očekivati John Lyndona da se prodere Burn, Hollywood, burn! baš kao u Open Up od gore navedenih engleza koji više ne smiju svirati u Brixton Academy jer su bili preglasni. Pa je padala žbuka sa stropa.
Peta pjesma je poprilično downtempo i pogodna za detoksikaciju u poslije podne radnim danom ili vikendom dok u zvučnicima čujete mumljanje tipa „…leave me alone“ i slično.
Leftfield se čuje i na početku desete ali to nije ništa loše. Kod Markovskog Leftfield, kod nekog drugog, štajaznam, Chemical Brothers ili ljubljeni Propellerheads, a možda čak i Crystal Method. Bitno je da se materijal izda i za njega da se čuje, a Hrvatima `ko Hrvatima nikad ništa domaće nije dovoljno dobro osim ako to isto domaće ode van i tamo kažu: „Gle, ovo ti je dobro.“
Onda bude u redu.
Na kraju albuma su remiksi od kojih je Mjesto za mene dobilo svoj neki klupski house klon. Čudno zvuči ali dobro dođe za tulum jer dolaze djevojke i pitaju „koja je to verzija, nisam ju čula?“ A vi se šeretski nasmijete i kažete: „Nije bed, imaš USB stick?.“
Antonio Hadrović