MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Gravity The Seducer


Bookmark

Data

Released Rujan 2011
Format Albumi
Vrsta Indie rock / Indie pop / Alternative/Indie Rock / Club/Dance / Indie Electronic
Dodano Ponedjeljak, 07 Studeni 2011
Žanr Electronic
Length 47:47
Broj diskova 1
Edition date Rujan 2011
Država Europe
Etiketa Nettwerk
Catalog Number 30924-2
Edition details Datum objave: 12.9.2011. Produkcija: Ladytron, Simon
Tags

Review

Helen Marnie, Mira Aroyo, Daniel Hunt i Reuben Wu, članovi poznatog elektronskog benda Ladytron, ove su godine objavili kompilaciju svojih najvećih hitova. Nakon toga nisu odugovlačili godinama kao što je slučaj s većinom izvođača nakon objavljivanja "best of" albuma, nego su iste godine napravili dovoljno materijala za nešto novo. I tako je nastao Gravity The Seducer, peti album ove izvrsne skupine. Jedna pjesma s best of-a čak se i našla na ovom albumu, a to je vrlo dobra Ace Of Hz.

Album otvara prvi singl, White Elephant, pjesma koja u Ladytron diskografiji zapravo i neće zauzimati neko važno mjesto. Dotična pjesma nije loša, no nekako i ne pokazuje pomak prema nečem novom i više služi kao podsjetnik na njihove prijašnje pjesme jer ima elemente iz svake njihove prijašnje glazbene faze.

Ace Of Hz pokazala je put prema nekoj novoj direkciji koja se ipak nije ostvarila. Bend je gotovo u potpunosti žrtvovao pop elemente na ovom albumu. Iako bi to u skoro 100% slučajeva bilo pohvalno, kod Ladytrona je pop prizvuk ono što njihove pjesme čini toliko autentičnima. Umjesto melodičnosti i "edgy" zvuka, kakav je prevladavao na Velociferu, zadnjem albumu, dobili smo gotovo bestjelesni poluproizvod. Atmosfera je toliko jaka da se same pjesme utapaju u njoj. Teško je zapravo opisati zvuk ovog albuma. Glazba je tu, instrumenti su tu, tekst je tu. No i dalje, pjesme se ne ocrtavaju jasno, pretapaju se jedna u drugu, a razlike je gotovo nemoguće razaznati. Uz to, nedostaje i pamtljivih melodija koje bi dale neku autentičnost svakoj pojedinoj pjesmi.

Ima tu nekoliko dobrih trenutaka, svakako. Mirage, Moon Palace i Melting Ice su odlične, a zadnja pjesma, instrumental Aces High predstavlja soundtrack na čijoj se šabloni vjerojatno temelji ostatak albuma, samo što zvuči bolje i bogatije od većine drugih pjesama, a i nekako u njemu vidite da ovakav zvuk bolje funkcionira kao pjesma nego kao album od gotovo 50 minuta koji nema ni glavu ni rep. Većinu ostalih pjesama zaboravit ćete već u prvom slušanju (tijekom kojega ćete vrlo vjerojatno i zadrijemati), a one pjesme koje su dobre stvarno nisu dobre toliko da opet prolazite kroz album da biste ih otkrili. Rijetko koju ćete, zapravo, ovdje preslušati više puta i čisto sumnjam da će vas išta osvojiti. Jedino će Mirage možda ući u bolje trenutke njihove diskografije jednom kad budu opet radili best of album, ostale stvari - teško. Nekako si mislim da će i ovaj album za koju godinu biti pamćen i opisivan kao i većina glazbe na njemu - možda bogat i fokusiran, ali nejasno ocrtan, vidljiv tek u obrisima, bestjelesan.

Mislav Živković

Hits 1223

Posljednje recenzirano - Jazz