Review
„Lingua Nada“ četveročlani je alternativni njemački bend iz Leipziga kojega čine Adam Lenox Jr (vokal, gitara i sintesajzer), Michel Geyer (vokal, gitare i udaraljke), Arvid Sobek (bas i prateći vokal) i Valentin „Valek“ Tornow (bubnjevi i truba). Glazbeno ih je izuzetno teško svrstati u bilo koji od glazbenih pretinaca. Sebe opisuju kao „njemački bend koji svira nestvarnu količinu glazbenih žanrova, ali uglavnom math rock, garage, emo, shoegaze, punk i surf“.
Ako uzmemo kao ishodište „math-rock“, možemo krenuti od onog osnovnog opisa – radi se o ritmički složenom stilu, eksperimentalne rock i indie rock glazbe, koji se pojavio kasnih 1980-ih, pod utjecajem progresivnih rock bendova kao što su „King Crimson“ i recimo Stevea Reicha. Karakteriziraju ga složene, atipične ritmičke strukture, uključujući nepravilno zaustavljanje i pokretanje unutar skladbe, kontrapunkt, neparni ritmovi, disonantni akordi i melodije.
Nakon niz EP-a („Goodbye Ally Airships“, „Shapeshift“ i „Pan Splita“) u stilu elektronike i jazz-rocka, prošle su godine „Lingua Nada“ u ožujku objavili i svoj prvi cjeloviti album - „Snuff“.
Prvo izdanje albuma „Snuff“ objavljeno je ukupno u tisuću primjeraka: 500 kopija je sadržavalo nasumce odabranu i ubačenu stranicu „Rock Hard“ časopisa iz ’90-ih, 400 ih je otisnuto na ružičastom vinilu, a 100 na zelenom. Osim vizualno, i glazbeno ima ovdje svega.
Album otvara pjesma „Svrf party“, žestokog početka, ali s ritmičkim prekidima. Pjesma promjenjive dinamike i ritmova, kao da je sastavljena od nekoliko različitih pjesama. Slijedi pretežito brza stvar „Lval 100“, koja ponovno mijenja ritam. U pjesmi „Hypertension“ imamo dojam kao da će se u nekoliko navrata pretvoriti u Interpolov „Slowhand“. U žestokoj izmjeni glasnoga ritma, grubog i nježnog vokala, osjećamo utjecaj starih „Pixiesa“. „Cyanide Soda“ kreće kao jazzerska pjesma, a zatim se razvija u post-punk pjesmu s elementima višeglasnih pratećih vokala u stilu šezdesetih. Pjesma „Meckakintosh“ sadrži ubačene japanske pozdrave „Konichiwa“ („Dobar dan“) i „Sayonara“ („Zbogom“), parajuću gitaru i slapp tehniku na basu. Iduća „Spit“ mogla bi biti jedna od mirnijih pjesama ovog dinamičnog albuma, jer nakon niz peripetija nakraju završava u „sentiš“ surf stilu. „A Netfix Original“ kreće iz naizgled totalne konfuzije i pretvara se u nešto što bi vješti D. J. mogao izmiksati u neki kvalitetni tehno. Pretposljednja pjesma na albumu je „Shapeshifted“ kreće kao laganija pjesma, ali se postupno razvije u bržu, uz mnogo ritma i nježnog, a potom opet žestokog vokala. Album zaključuje „Le Magnus“, definitivno najnježnija pjesma albuma, koja se kasnije razvije u ritmičnu laganicu. Sa svim mogućim promjenama dinamike i ritma na albumu, svakako će biti interesantno poslušati kako bend zvuči uživo.
Inače, album koji je definitivno eksperimentalan i zahtijeva duže slušanje i pomniju analizu, polučio je pretežito dobre kritike. Tako su na TV programu „Noisey“ ustvrdili da je „'Snuff' napad na sve neurone i zato ga volimo.' Engleski „Punktastic“ ovaj je bend proglasio „jednim od najuzbudljivijih bendova na planeti upravo sada i u ovome razdoblju", a engleska stranica „Circuit Sweet" ocijenila je da je „album 'Snuff' jednostavno eksplozivan i to opasno eksplozivan. Uzimajući različite žanrove, stvaraju vlastit stil u glazbi kojega uistinu teško možemo bilo gdje svrstati.
Uzevši sve u obzir, ovaj alternativni bend možete voljeti ili mrziti, ali malo koga „Lingua Nada“ može ostaviti ravnodušnim.
Ivan Dukić
/
