MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Black Pudding


Bookmark

Data

Released Svi 2013
Format Albumi
Vrsta / Alternative Pop/Rock
Dodano Petak, 24 Travanj 2015
Žanr Rock
Length 44:17
Broj diskova 1
Edition date Svi 2013
Država UK
Etiketa Heavenly
Catalog Number HVNLP98CD
Edition details Snimano: Pink Duck Studios, Burbank, Kalifornija
Tags Mark Lanegan Duke Garwood Heavenly

Review

Nakon posuđivanja glasa i gitare zaista raznolikoj skupini bendova te kolaboriranja sa samostalnim izvođačima, Mark Lanegan je odlučio udružiti snage s britanskim kantautorom Dukeom Garwoodom i snimiti album ‘Black Pudding’. Prijateljstvo datira već dulje vrijeme, od Markove turneje sa Soulsaversima, a album su odlučili napraviti još 2009., kada su bili zajedno na turneji. Rezultat je mračni glazbeni izlet negdje na granicu američkog Juga i Meksika, dakle ono što možemo nazvati dark americanom.

Laneganova glazbena filozofija je ‘pusti da te glazba nosi’ i čini se da je našao čovjeka koji razmišlja slično: Markov glas se odlično slaže sa slojevitim zvukom Dukeove akustične gitare, dok se ostali instrumenti uglavnom jedva čuju i tako služe kao vrlo ugodna podloga dvojici protagonista. Kroz album se klizi glatko, a on teče logično: uz instrumentalno otvaranje i zatvaranje albuma kao da se htio napraviti soundtrack za neki moderni western ili nekonvencionalni krimić. U tom soundtracku Markov vokal predstavlja sve mračne misli, probleme i nadanja fiktivnog glavnog lika: on govori u njegovo ime, dok Garwoodova gitara izriče ono što se riječima ne može, kao da stvara sliku pred našim očima. Nekako je najlogičnije pomisliti na legendarnog Clinta Eastwooda kako ponovno uskače u visoke čizme i stavlja šešir kako bi posljednji puta u svom stilu istjerao pravdu u svom gradu.

Eponimna naslovna pjesma postavlja svojevrsni ‘kamen temeljac’ albumu i određuje smjer u kojem kreće glazbeno putovanje u režiji Marka i Dukea, a nije slučajno instrumental: osim što nas stavlja u smireno i ugodno glazbeno okruženje, predstavlja nam Garwooda s kojim se, pretpostavljam, malo tko već susreo. Nastavljajući slušanje, zapazio sam fizički koncept albuma: na neki su način uparene prva i posljednja, druga i pretposljednja, peta pjesma od početka i peta od kraja po stilu i ugođaju koji pružaju. ‘Pentacostal’, a naročito ‘Shade of the Sun’ imaju sakralni ugođaj (instrumentalno i lirski), dok ‘Death Rides A White Horse’ i ‘Sphinx’ predstavljaju najmračnije trenutke albuma. ‘War Memorial’ Lanegan odrađuje gotovo nježno i vrlo pažljivo, a tu je digresiju vrlo ugodno čuti. ‘Mescalito’ nas konačno geografski dovodi na mjesto koje dvojac zvukovno priziva prethodnih desetak minuta: oda je to biljci poznatijoj pod nazivom peyote, koja sadrži psihoaktivna svojstva te je sjevernoameričkim urođenicima tisućljećima značila gotovo koliko i lišće koke stanovnicima visokih planina Južne Amerike.

Kratka ‘Last Rung’ (i navodno Laneganu najdraža) zahvaljujući premazima klavira vuče nas istočnije, prema tamnijim kutevima New Orleansa, dok je ‘Driver’ tipična Laneganova laganica koja zvuči kao da je nastala u svega par minuta, no ne s lošim posljedicama. Tek na ‘Thank You’ inače znatna uporaba takozvanog dronea na albumu dolazi do većeg izražaja, no Mark ovdje pjeva možda pomalo prenonšalantno. Taman kad slušatelj pomisli da album počinje padati u kvaliteti, vadi ga ‘Cold Molly’, sjajan pop-funk broj koji bi se savršeno uklopio u atmosferu slavnih ‘Sopranosa’. Spomenuti sakralni ugođaj ‘Shade of the Sun’ opet usporava stvari i promiče se u ponajbolju pjesmu na ‘Black Puddingu’. ‘Manchester Special’ instrumentalno je fingerpicking finale zaista sjajnog albuma koji se polako, ali sigurno zavlači pod kožu. Takvi albumi su iz iskustva mnogih i najbolji; oni koji ne ‘sjedaju’ na prvu, ali na kraju ga ne vadite sa svoje playliste.

Neću pretjerivati i reći CD playera i gramofona (ako ćemo realno), ali ću rado pretjerati i reći da ‘Black Pudding’ može utjecati na konzumenta poput Cooderovog remek-djela ‘Paris, Texas’ prije gotovo trideset godina.

Filip Katić

Hits 1159
Blues Funeral « Blues Funeral Mark Lanegan Albumi Kronologija Imitations » Imitations

Posljednje recenzirano - Jazz