Review
Bobby Brown i droga su učinili svoje. Whitney Houston album nije objavila godinama, no usprkos tome što je češće punila stranice tabloida nego glazbenih časopisa i dalje je ostala glazbeni pojam. Vokal mitskog opsega, kao i niz velikih hitova (gdje zasigurno prednjači legendarna balada I Will Always Love You) su održali priču o Whitney Houston iako se njena glavna junakinja svjesno uništavala pred objektivima. Upravo zbog održavanja te priče toliki niz godina je novi album Whitney Houston izazvao veliki interes javnosti. Svi su željeli znati ima li Whitney još uvijek sa sobom niz hitova i bitnije, što se dogodilo s njenim nekad nadmoćnim vokalom?
Usprkos tome što se čuda događaju, medicina je nekad neumoljiva i Whitneyin glas više nije isti. Sve te kemijske, psihičke i fizičke traume koje je priuštila tijelu su bitno smanjile vokalni opseg te on u većini pjesama ovog albuma klizi kroz registre koje ima svaki smrtnik. Tek na nekim mjestima Whitney pušta glas u nebeske visine, no ti trenuci su kratki zbog ograničenih mogućnosti nekad najveće vokalistice.
Šesti album karijere Whitney Houston bazira na onome što je njenu karijeru održavalu uspješnom: jakim baladama i mid-tempo dance hitovima. Ipak, gotovo nijedna pjesma ne posjeduje snagu koja će Whitney učiniti interesantnom nekim novim generacijama koje su o njoj nove informacije saznavali putem tabloida dok je priča o mitskom vokalu stajala negdje u uhu. Najbolja pjesma albuma je upravo prva i najavna, Million Dollar Bill, poletna i lepršava iz pjesmarice Alicie Keys, no nakon tog kvaliteta i hitoidnost padaju.
Ne kažem da je to što Whitney nakon vrha u prvoj pjesmi pjeva loše, no nije ni nešto čime se vraća mrtva karijera. Pjesme su više kuriozitet jer ih izvodi Whitney, dok bi bez njenog vokala same po sebi stajale kao neinteresantni dijelovi albuma trenutno razvikanijih r'n'b/soul pjevačica. Onakvih stvari koje bi mogle stajati uz bok I Will Always Love You ili I Wanna Dance With Somebody nema, a i najbolje među ponuđenima na ovom albumu će se prije moći nazvati tek pamtljivima, ali ne i legendarnima.
Uz ovaj album se često govori o velikom trudu koji je trajao mjesecima, no taj trud vjerojatno nije uložen u stvaranje pjesama koliko u pokušaje izvlačenja maksimuma iz bitno iscrpljenog vokala. Koliko god to možda preoštro zvučalo, nakon preslušavanja albuma je jasno da comeback Whitney Houston neće uspjeti. Droga i Bobby Brown su sada daleko, no potrebno je mnogo više od osrednjeg albuma da priča o legendarnom vokalu dobije kvalitetan nastavak.
Ivan Glazer