Review
Četiri godine nakon zadnjeg izdanja i pet godina nakon zadnjeg novog albuma, svjetlo dana ugledao je EP zanimljivog naziva „Iluzija“ zagrebačkog rock benda Gretta. Priznajem, jako ih lajkam i da, jedan su mi od dražih bendova iz kategorije „ne mislimo se nikada baciti pod tračnice konzumerizma“. U to ime, uvijek će mi biti dragi. Dakle, drugi EP nakon „Stepenica“ koji je izdan 2006, nosi pet novih stvari skuhanih u kuhinji čarobnjaka Denykena. „Astronaut“ otvara izdanje, žestok od početka sa smirujućim dijelom u sredini čini se da priča o nečemu o čemu svi sanjamo, postali smo nešto što smo oduvijek bili, a to smo ujedno i željeli i napokon svjesni toga puštamo sve od sebe i brinemo se o svom životu i apsolutno nas nije briga što drugi misle. Možda griješim, no ljepota pjesama je u tome da svatko negdje nađe sebe. Za „Crv“ je jasno o čemu priča, sami su izjavili da je to stvar koja progovara o depresiji, anksioznosti i svim sličnim stanjima i boljkama ovog novog „predivnog“ doba, istina je da taj „Crv“ kada ga čujete jako teško izlazi iz glave, jer…svaki dan je srijeda. Treća stvar „Ljetna kiša“, za razliku od prve dvije, nije izašla kao singl i prvi put ju čujemo nakon izdanja EP. „Ljetna kiša“ u jednom je trenu mirna i sjetna, zatim prelazi u žestoku priču koja nas vodi u kraj jedne ljubavi koja je nekad bila predivna i čista, a sad, sad više nije ista. Iskreno možda bih osobno idući stvar „Najbolje tek slijedi“ stavila da otvara izdanje, jer kud je to bio prvi singl tu je i prvo službeno izdanje nakon onog užasnog korona razdoblja i najavljuje nešto najbolje što slijedi. „Iluzija“ zatvara istoimeno izdanje, isto ne izdana kao singl, kao neka suprotnost „Ljetnoj kiši“ uzdiže neku novu divnu ljubav koja liječi, iznad svega, možda je samo iluzija ili možda nije. Sve sam stvari čula u digitalnom izdanju, ali čula sam ih i u živo. Glasam za u živo varijantu i zato ću dati 4/5. Digitalni EP prema mom skromnom mišljenju je malo predimenzioniran, bez ikakve potrebe, jer dečki da ih netko snimi na diktafon zvuče predobro.
U ovom dobu suludih „glazbenih“ egzhibicija, trepova i suludih tekstova, glasam i preporučam nešto normalno, nešto izvorno i čisto.
Maja Knepr Šegina
/
