Review
S malo većim zakašnjenjem, koje se u ovoj branši broji svjetlosnim godinama, konačno smo u prigodi predstaviti vam najnoviji uradak jednog od najvećih glazbenika na ovim prostorima, Zlatana Stipišića - Gibonnija. To što vam ovaj album predstavljamo tek sada dokaz je da smo još uvijek mali i na margini, a činjenica da vam ga uopće predstavljamo znači da polako stremimo prema naprijed svakom novom recenzijom, svakim novim izdanjem, svakim novim danom.
Gibonni nije razočarao jer on to jednostavno ne zna, za njega su pojmovi "loše", "proračunato" i "neprofesionalno" totalna nepoznanica jer on svakim novim albumom ne grabi laganim koracima naprijed, već naprosto pomiče granice i postavlja nove standarde. Unca Fibre to na vrlo jednostavan način dokazuje, kao što je to prije nje dokazivao Mirakul i kao što će to dokazivati svako buduće izdanje. Ustvari, ispada kako je za Gibonnija stvaranje kvalitetnog albuma kojeg jednako vole i kritika i publika najprirodnija tjelesna funkcija kao za nas obične smrtnike disanje. To stvarno jest tako i nema previše kalkulacija niti rasprava oko toga.
A to što nam Unca Fibre nudi uvjeren sam da nakon točno četiri mjeseca od izlaska albuma (datum izlaska albuma je 22.05.2006.) nije potrebno previše isticati, kao ni posebno opisivati svaku pjesmu za sebe. Također vjerujem da je svaka, ili gotovo svaka osoba koja čitati ovu recenziju barem nekoliko puta preslušala ovaj album jer on jednostavno nije običan album već sve prisutni fenomen koji vlada Hrvatskom diskografijom baš kao i sam njegov stvaratelj.
Međutim nemoguće je ipak ne dotaknuti se pjesama koje krase ovo unikatno djelo pa ću stoga ustvrditi nešto što je svima vama već poznato i s čime ćete se složiti. Briljantni duet sa Goranom Baretom i Mayom Azucenom u pjesmi Anđeo u tebi, osjećajne Kad sam nasamo s njom i Hodaj, nešto brže Zavezanih očiju (evo me doma)u kojoj gostuje Mladen Badovinac te Mi svijetlimo, kao i nezaobilazni singlovi Vrime da se pomirim sa svitom i Šta će meni moja dica reć fino su brušeni dijelovi mozaika koje je Gibonni tako vješto i sa rukom velikog umjetnika, kakav on i je, složio u krasnu cjelinu te nam velikodušno i nesebično pružio da uživamo u svoj njenoj ljepoti.
Svaka daljnja riječ, svaki daljnji komentar i opaska bili bi suvišni jer vrijeme pokazuje svoje i najbolje govori o veličini Gibnonnija i njegovih djela.
Dragutin Andrić
/
