MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Rujan 2007
Format Video
Vrsta Rock / Art Rock / Pop rock
Dodano Petak, 23 Rujan 2011
Žanr Pop-Rock
Broj diskova 2
Edition date Rujan 2007
Država V. Britanija
Etiketa EMI
Tags

Review

David Gilmour je često isticao kako je album On An Island njegovo najbolje samostalno djelo, pa stoga i ne treba previše čuditi što je turneja koja je uslijedila nakon izlaska albuma bila toliko raskošna, toliko bogata gostima i s toliko ljubavi odrađena da se od same turneje Floyda može razlikovati tek po veličini pozornice, raskoši light showa i ostalih scensko vizualnih elemenata. Video zapis Remember That Night - Live At Royal Albert Hall, koji se odnedavno može nabaviti na DVD-u, sadrži snimku kompletnog koncerta održanog u Royal Albert Hallu te donosi najzanimljivije trenutke koji su se događali na turneji i oko nje.
Specijalno izdanje ovog DVD-a sastoji se od dva diska, od kojih je prvi rezerviran za koncertni zapis iz Royal Albert Halla, dok se na drugom nalazi mnoštvo dodataka: od trinaest bonus pjesama, dokumentarca snimanog na turneji, foto galerije, Island Jama itd., itd.
 
Kako se radi o turneji na kojoj se promovirao Davidov posljednji album, tako je i prvi dio koncerta bio rezerviran upravo za pjesme s njega, ali ne i za otvorenje koncerta s njima. Iako je svojevrsna tradicija da Gilmour, a prije njega i Floydi, otvaranje koncerata uglavnom rezerviraju za pjesmu Shine On You Crazy Diamond, ovaj put nije bio taj slučaj. Koncert U Royal Albert Hallu David je otvorio trisom pjesama s albuma The Dark Side Of The Moon. Vrlo ugodno i sasvim neočekivano krenuo je sa Speak To me, nastavio sa Breathe pa sa Time, da bi kratki foydovski uvod zaključio reprizom Breathea koju je stopio sa Timeom i to tako da bi prosječni poznavatelji Floyda stekli dojam kako se radi o jednoj pjesmi.
 
Uslijedio je zatim On An Island dio otvoren mističnom i na trenutke psihodeličnom Castellorizon. On An Island uslijedila je kao logičan nastavak. Naslovna i noseća tema albuma ugostila je Davida Crosbyja i Grahama Nasha, koji i na albumu pjevaju back vokale. Iako je zub vremena ostavio traga na njihovom fizičkom izgledu, glasovi su im i dalje izvrsni pa su u ovoj pjesmi, onako u tragovima, podsjetili na svoje najbolje dane. Već u sljedećoj, The Blue, malo oduška, ali i zagrijavanje za ostatak koncerta, dao si je Gilmour. Beskrajne, ali melodične i ugodne solo dionice kojima stremi u visine i dalje su njegov zaštitni znak.
 
Lagani šumovi mora, povjetarac te zvukovi bendža uveli su nas u prekrasnu Then I Close My Eyes. Na pozornici mu se tad pridružio stari prijatelj Robert Wyatt, kojeg smo imali prilike gledati i na Davidovom posljednjem DVD izdanju In Concert, gdje je gostovao u pjesmi Comfortably Numb.
 
Smile, kao druga najpoznatija pjesma s albuma još više je uljuljala u plavičasti san prisutnu publiku, a cijeloj atmosferi dodatno je pridonio vrlo decentan i ugodan light. Gledajući ovu snimku i izvedbe na njoj, naprosto zažalite što niste mogli biti dio bajke koja se stvarala pred očima prisutnih.
 
Drugi dio koncerta ipak je otvorila Shine On You Crazy Diamond sa Crosbyjem i Nashom kao back vokalima te nezaobilaznim Dick Parryjem na saksofonu. Ono što sam opazio, a što mi nikako nije jasno, jest to da na pozornici te večeri nije uopće bilo ženske osobe. Normalna je i gotovo sigurna stvar da Davidu back vokale pjevaju i žene, ali te su večeri jedini prateći vokalibili članovi benda te Nash i Crosby.
 
Koncert je nastavljen pjesmom Fat Old Sun s albuma Atom Heart Mother. To je pjesma koju David u nazad nekoliko godina vrlo rado izvodi, a koja se na kraju krajeva izvrsno uklapa u njegove akustične dijelove.
 
Na Division Bell nas je podsjetio pjesmama Comfotably Numb i High Hopes, dok smo u psihodelične dane Pink Floyda vraćeni meni jednom od najdražih pjesama Floyda Echoes. U maratonske dvadeset i dvije minute, David i društvo izveli su gotovo sve što se u studijskoj verziji ove pjesme nalazi. Fantastične solo dionice Gilmoura na gitari, izvrsno nadopunjavanje Wrighta na klavijaturama, koji je, usput rečeno, te večeri djelovao izvrsno, te gotovo idealna podrška ostatka benda načinili su za mene vrhunac večeri u ovoj pjesmi. Eh, da mi je ovo bilo čuti uživo.
 
Crosby i Nash posljednji put su mu se pridružili na pozornici u njihovoj pjesmi Find The Coast To Freedom, a koncert je zatvorilo gostovanje Davida Bowiea u pjesmama Arnold Layne i Comfortably Numb. U potonjoj nas je Gilmour podsjetio da je gitara u njegovim rukama i dalje vrlo moćno i opako oružje. Veličanstven završetak koncerta.
 
Inače, Gilmoura su na ovom koncertu pratili već spomenuti Richard Wright, standardni Guy Pratt i Jon Carin, izvrsni Phil Manzanera te Steve DiStanislao umjesto Nicka Masona koji je svirao na nekim koncertima ove turneje, no ne i na ovom. Šteta.
 
Veličanstveni prvi DVD ne donosi nikakve bonus dodatke, ali zato iste možete pogledati na drugom disku.
Što se dakle drugog DVD-a tiče, on se sasvim komotno mogao prodavati kao izdanje za sebe zbog iznimne količine materijala kojim je opremljen.

Kao prvi izbor, u glavnom izborniku, nude vam se bonus pjesme, njih ukupno trinaest. Prva sekcjia tog podizbornika uključuje dodatne pjesme iz Royal Albert Halla, kao primjerice Dominoes ili Comfortably Numb i Arnold Layne sa Richardom Wrightom kao vokalom. Druga sekcija nudi mogućnost gledanja još nekih zanimljivih izvedbi, kao primjerice izvedbu pjesme Dark Globe sa Sydovog albuma Madcap Laughs, koju je Gilmour izveo njemu u čast na svom prvom live nastupu nakon Sydove smrti.
 
Treća sekcija nudi mogućnost gledanja video spotova s albuma On An Island i to spotova za pjesme On An Island i Smile. Četvrta sekcija sadrži kratku snimku barn sessiona iliti svirke u staji, gdje su se momci okupili kako bi u opuštenoj atmosferi velike staje svirali sebi za dušu. Dok su oni svirali, Polly ih je fotografirala.
 
Vratimo li se na glavni izbornik, sljedeća opcija je dokumentarni film Breaking Bread, Drinking Wine s podnaslovom From Bray To Gdansk. Naravno, po samom podnaslovu možete zaključiti kako se radi o dokumentarcu snimljenom za vrijeme turneje.
 
Svoje putovanje Gilmour i društvo započeli su u Brayu, točnije u Bray Studios gdje su održavali probe za svoju predstojeću turneju. Slučajno ili ne, u jednom od 3 "hangara", koliko ih ovaj studio ima, probu je imao i Roger Waters. Kratak susret Gilmoura i Polly sa Watersom nije dao naslutiti da između ove dvojice, nekada velikih prijatelja, sada cvjetaju ruže. Ali i sama činjenica da su se uopće sastali, velika je stvar. Hvala Bobu Geldofu.
 
Nakon proba u Brayu krećemo na turneju. Prve stanice su Manchester i Glasgow, nakon kojih se napušta otok i odlazi na "kontinent". Austrijski Clam mjesto je na kojem je Gilmour održao prvi koncert nakon smrti Syda Barretta i na kojem je, kao što sam već naveo, odsvirao njemu u spomen pjesmu Dark Globe. Pjesmu, a to je sam izjavio, do tada nikada nije probavao niti je imao probu prije koncerta. Istina ili ne, pjesma je izvedena bez greške.
Poslije Austrije, vlakom su se uputili do Munchena koji je bio sljedeća postaja europskog dijela turneje. U Munchenu su proslavili Wrightov rođendan i slikali se s kuharima restorana gdje su slavili.
 
Ono što je karakteriziralo ovu turneju, a što se da zorno vidjeti iz ovog dokumentarnog filma, silna je toplina i izniman sklad između svih članova benda. Dodamo li još k tome da je Gilmoura na turneji pratio najuži dio obitelji, cijela slika postaje još idiličnija.
 
Vienne u blizini Lyona u Francuskoj sljedeće je odredište na kojem je Gilmour svirao. Prekrasan ambijent rimskog amfiteatra prizvao je u sjećanje svirku Pink Floyda na Pompeima. Nakon Francuske zaputili su se u Italiju. Velikih problema zadavala im je vrućina na Piazzi Santa Croce u Firenzi. Tu je Gilmour članove benda uputio na neke zanimljivosti, ali prava zanimljivost se desila u Veneciji.
 
Koncert na Markovom trgu trebao se održati dva dana za redom. Međutim problemi s pozornicom doveli su do odgađanja koncerta za sljedeći vikend. I sam sam trebao nazočiti tom koncertu, no otkazivanje koncerta u prvom vikendu poremetilo mi je planove, tako da sam na moju veliku žalost propustio ovaj koncertni spektakl.
 
Vrijeme u Veneciji, Gilmour i ostatak društva kratili su vožnjom u gondolama, šetnjom ulicama i druženjima u sobama hotela, ali i samim gradonačelnikom Venecije. Na jednoj od šetnji po ulicama Venecije naišli su na uličnog svirača na čašama koji ih je do te mjere fascinirao da su ga odlučili pozvati da im se pridruži na koncertu i svira s njima na pozornici. Ovakva prilika se ukazuje jednom u životu pa se i ne odbija, iako sam stekao dojam da ulični svirač nije imao baš pojma s kim te večeri svira.
 
Drugog vikenda Venecijom je harala strašna kiša i oluja, no koncert je usprkos svemu ipak održan.
 
Sljedeće i posljednje odredište bio je Gdanks. Koncert održan uz pratnju orkestra zaključio je, barem što se ovog dokumentarnog filma tiče, europski dio turneje.
 
Uz ovaj veliki dokumentarac dolazi i nešto kraći, naslova The West Coast, snimljen između dva koncerta u Los Angelesu, a specifičnost ovog filmića je ta što je dio snimao Richard Wright.
 
Nadalje, ovaj DVD sadrži i dokumentarni film o snimanju albuma On An Island. Tu također saznajemo nekoliko zanimljivih detalja o samom albumu, a ovom prilikom ću izdvojiti jedan vezan za pjesmu Smile. Naime, glazba za pjesmu Smile stara je desetak godina; radi se o glazbi koja je očarala Polly Samson te je ona silno željela da je David upotrijebi na svom novom albumu. Nakon silnog traženja po starim trakama, snimka je konačno bila pronađena, a sama Polly si je dala zadatak pisanja riječi za nju. Konačan rezultat znate i sami. Jedna od najljepših pjesama albuma.
 
Još je mnoštvo zanimljivih materijala i detalja na drugom disku i vjerujem kako bih mogao o njima još mnogo pisati, no čemu, kad i sami možete istraživati i uživati u ovom vrhunskom dvostrukom izdanju.
 
Dragutin Andrić
Hits 885

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42