MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 1979
Format Albumi
Vrsta / Rock / New Wave
Dodano Petak, 07 Studeni 2014
Žanr Rock
Length 37:18
Broj diskova 1
Edition date 1989
Država Europe
Etiketa Island Records
Catalog Number 842 355-2
Edition details Producent: Mark Miller Mundy
Tags Mark Miller Mundy Marianne Faithfull Island Records

Review

Praveći malu retrospektivu objavljenih mi recenzija albuma iz prašine, ne mogu a da ne uočim jedan nedostatak. To je pomanjkanje prisutnosti ljepšeg spola, jer sam, osim o legendarnoj Janis Joplin, pisao uglavnom o muškom svijetu rocka. 

Kaže se da je žena petnaestak minuta ranije od muškarca u izgubljenom raju zagrizla plodove sa stabla spoznaje, a tu je prednost zadržala do danas. No vrijedi li to i za, mogli bismo reći, zabavu zvanu rock and roll, koja je po mnogima određena i gotovo rezervirana samo za mušku populaciju?

Ako su žene s Venere, a muškarci s Marsa, onda to podrazumijeva i zadržavanje tih bitnih, drastičnih razlika, snova, osjećaja i viđenja svijeta i u rocku. No jedno je sasvim jasno: bez prisutnosti ljepšeg spola, suvremena glazbena scena bi sasvim sigurno bila umnogome siromašnija u svakom pogledu.

Prva od „heroina“ o kojima namjeravam pisati zove se Marianne Faithfull i siguran sam da je mnogi znaju po nekim drugim „aktivnostima“. Moja prva spoznaja o njoj vezana je uz moju sympathy for the devil, naravno u liku Micka Jaggera i njihovu burnu vezu, adekvatno (možda  i previše detaljno) ispričanu od strane medija.

Sa sedamnaest godina ju je na nekoj zabavi zapazio tadašnji manager Rolling Stonesa, Andrew Loog Oldham, a njezina glazbena avantura započinje 1964. godine sa Jagger-Richardovom As Tears Go By. Samo godinu kasnije slijede uspjesi kao što su: Come And Stay With Me, This Little Bird i Summer Nights, a pred kraj iste godine nastupa i na turneji sa Stonesima.

A onda, kako to često zna biti, slijedi pad u provaliju iz koje se teško iskobeljati.

Veza sa Mickom i nije bila uvijek najsretnija, ubitačan tempo koji se nerijetko savladava uz pomoć opijata i pića uhvatio je i Marianne u svoj neumoljivi vrtlog.
Njezina glazbena aktivnost stagnira, ali joj zato punjenje žute štampe ide sasvim uspješno: ona i Mick uhićeni zbog posjedovanja droge, njih dvoje u posjetu Maharishiju Yogiju, ona i Mick lete u Australiju na snimanje njegovog filma Ned Kelly i tako dalje….

Živjela je praktično na tabletama, a živci su joj sasvim popustili nakon naporne sezone na kazališnim daskama i uslijed smrti Briana Jonesa. Prvi pokušaj samobojstva završava razdobljem liječenja, kada je Mick ostavlja samu.

Kao što to obično biva, povratak u normalu iziskuje i vremena i napora, no uz pomoć raznih udvarača relativno uspješno nastavlja glumačku karijeru, a početkom 1976., priznavši svoju ovisnost o opijatima, potpisuje novi diskografski ugovor.

Nastavak glazbene karijere i nije bio osobit, no svojim neortodoksnim ponašanjem i obilnim iskustvom iz prvih redova rock and rolla, uvijek je bila interesantna mnogima, pa tako i staroj ljubavi – Micku, koji je inspiriran njome napisao poznatu i snažnu Wild Horses.

I tada, 1979., izlazi njezin po mnogima najbolji i najupečatljiviji glazbeni uradak pod nazivom Broken English na etiketi Island.

Tako, nakon gotovo dekade pune divljeg i autodestruktivnog ponašanja, usmjerava svu svoju energiju i bijes – što uostalom i jesu najizrazitije odlike punka – u ovaj album.

Obilježja sa početka karijere pune „slatkih“ i lijepih balada, te atmosfere koja je proslavila Stonese, potpuno nestaju; ovo je jedna sasvim druga Marianne.
Moćan i ponekad mračan zvuk djelo je renomiranih glazbenika, među kojima je najpoznatije ime Stevea Winwooda.
 

Njezin glas istrošen obilnom količinom duhana, na trenutke zvuči kao kombinacija glasova Patti Smith i Grace Jones, kako bi njime naprosto zarobila svoje stihove, počesto prijeteće i mrzovoljne.

Koautorska, uvodna Broken English uvodi nas u njezin svijet postojanim ritmom i naglašenim basom; to je kompozicija koja uvijek dobro zvuči.

Brain Drain i Guilt su obojene tradicionalnim ugođajem kojeg samo blues daje, pa su na taj način uvijek aktuelne.

B stranu otvara baladična The Ballad Of Lucy Jordan, melodiozna i podosta melankolična, kojoj Mariannin razarajući vokal daje neku novu dimenziju.

„Ogrebavši“ se o John Lennonovu ostavštinu, njezina pomalo električna obrada Working Class Hero sa strogo zapovjednim, podrugljivim vokalom podosta odskače od uobičajene svakodnevnice malog čovjeka, kako nam ju je sam Lennon prezentirao u originalu, te joj dodaje dvije-tri nijanse dodatnog crnila i depresije.

Sam završetak albuma pripada kompoziciji pod nazivom Why D'Ya Do It odjevenu u rock reggeae odjeću, a koja cijelom uratku daje notu njezine poznate „ozlogašenosti“. Bazirana je na poemi Heatcota Williamsa, s Marianne (normalno) u glavnoj ulozi: razočarana nevjerom svog partnera, glasom punim gorčine i nepatvorenog bijesa iskazala je sasvim neobuzdanu, pomalo divljačku energiju, a koja je dominirala u to vrijeme na britanskoj glazbenoj sceni. Ime joj je bilo punk.

Ovaj album se sasvim opravdano može svrstati u one must have, a širom je otvorio vrata kasnijem uspjehu, kada je 1987. prezentirala Strange Weather.

No, ni činjenica da je pjevala sa Metallicom neće vas toliko iznenaditi koliko pažljivo slušanje ovog albuma u kojem je apsolutno uspjela nametnuti svoju atmosferu, ponekad tešku, uvijek depresivnu i nadasve jedinstvenu.

Na kraju bi se za nju sasvim adekvatno mogla primijeniti slijedeća misao: Nije tako važno da čovjek ima precizan sat, važnije je da je orijentiran u vremenu u kojem živi. Marianne je, sasvim sam siguran obzirom na životno iskustvo, dobro namjestila svoj sat.

Đorđe Škarica

Hits 1182
Marianne Faithfull Albumi Kronologija Horses and High Heels » Horses and High Heels

Posljednje recenzirano - Jazz