Review
Bit će da je Istočnu obalu Obamine države pogodila velika nestašica gitara pa zadnjih godina klinci kupuju isključivo sintisajzere. I tako je ubrzo SAD postala prva država u proizvodnji synth-rock bendova, odmah nakon Gvatemale. Iz Kragujevca, pardon, Baltimorea nam dolazi simpatični trojac upakiran u pristojan bend Future Islands.
Dečki izgledaju pristojno, počešljano i naravno da nose karirane košulje. Pristojne dečke i pametnu glazbu voli kultna američanska izdavačka kuća Thrill Jockey pa kad su ovi dečki potpisali ugovor sa tim đavlom zasigurno valjaju. U Thrill Jockeya ne puše loše bendove, a ne.. Ove su nam godine pripremili fini, melankolični album In The Fall, čiji je najveći problem upravo naslov: pa pobogu, ljeto je! Nije ovo vrijeme za pjesme koje govore o otuđenosti, izgubljenoj ljubavi i smislu života, ne, ne..
No dobro, budući da sam bodul, oprostio sam uredniku i odlučio malo slušat ove baltimorške bodule. I što sam čuo? Poprilično dobre pjesme! Okej, nije ovo grandiozan album i neću odmah zalijepit poster i kupit pernicu na Future Islands, ali ima na In The Fall finih pjesmuljaka.
Ne znam je li više potrebno naglašavati utjecaj Joy Divisiona na bendove ovakvog tipa, ali evo, pišem: Future Islands su slušali Joy Division. I new-wave. I prog-rock. I svoje mame. Zato su ispali pametan bend. Album ima jako dobro otvaranje sa Walking Through That Door, snenom synth-baladom koja vuče na MGMT/LCD Soundsystem. Loopovi i programiranje, to jest gospon Wellmers, jako dobro radi to što radi i odlične su pjesme u kojima se više naglašava elektronika i taj njegov jeftinokupljeni synth.
Samuel T. Herring dobro pjeva. On je čas emotivan, čas britak pa na nekim pjesmama zvuči hrapavo poput Toma Waitsa nakon operacije polipa (Tin Man), a nekad je, kak bi rekli današnji mladi - pičkast. Ali ja vam kažem sada, i to odmah možemo ovjerit kod javnog bilježnika: Samuel ima karizmu i nosi ovaj bend.
Vrhunac ovog uratka ja Swept Inside, prekrasna balada zbog koje je Ian Curtis zasigurno napravio salto u grobu. Tu pjesmu dečki fino grade, slažu sloj na sloj, a Herringovo recital-pjevanje je predivno. Tu mi se pojavila suza u oku, ali to je zbog rezanja luka.
Inch Of Dust se nadovezuje na taj fini, sanjivi dio albuma, ali mi se čini malo monotonom. 'Monotono' je štreberska riječ za 'dosadno'. Ako uopće postoje koledž-disko balade, onda je Vireo's Eye koledž-disko balada koja malo razbija usporen tempo albuma. Za kraj nam je družba baltimorška pripremila As I Fall, depra-himnu koja fino zaokružuje album. Album za jesen, pa pričekajte ciklonu za potpuni ugođaj.
Eh, da: In The Fall možete slušati u živo 21. rujna jer nam Future Islands dolaze u KSET. Dođi, bit će fina porcija synth-melankolije.
Marin Miš
/
