MC
A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Siječanj 2020
Format Albumi
Vrsta Indie pop / Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock
Dodano Četvrtak, 16 Travanj 2020
Žanr Pop-Rock
Length 42:21
Broj diskova 1
Edition date Siječanj 2020
Država Europa
Etiketa Memphis Industries
Catalog Number MI0569CD
Edition details objavljeno: 10.1.2020.; producent: Field Music
Tags Field Music Memphis Industries

Review

Živimo u vrijeme kad razmišljamo o svemu i svačemu. Nekad smo išli po koncertima, družili se s prijateljima, išli na posao kojega bismo odradili i došli doma. Sada radimo kod kuće u nedogled, ako imamo sreće da nismo izgubili posao. Vijesti pokušavamo dozirati, jer se čuvamo od crnih prognoza. Čekamo zeleno svjetlo da izađemo iz svojih kućnih pritvora u kojima smo za svoje i opće dobro. Bit će to kao neka scena iz onog starog „Mad Maxa 2“, onako kao nakon nuklearne kataklizme. Bit će tu raščupanih i neobrijanih, pretilih ili pothranjenih ljudi, s podočnjacima kao u pande od buljenja u ekrane računala ili televizora, poremećenog bioritma i ritma spavanja. U međuvremenu, slušamo glazbu, otkrivamo nove bendove ili one koji su za nas novi, a možda već postoje podosta godina.

Primjerice, engleski bend Field Music postoji već preko petnaest godina, ali unatoč tome nije pretjerano poznat široj javnosti. Temeljnu postavu čine braća David i Peter Brewis, a do sada su izdali sedam studijskih albuma. U prvih šest albuma izgradili su imidž alternativne, ali i indie, brit-pop grupe koja ne krije glazbene utjecaje Talking Headsa i Beatlesa. Od prvih su preuzeli ritmičnost, a od drugih vještinu slaganja vokalnih harmonija. Vjerojatno je najbolja preporuka za slušanje ovog benda stigla od velikog Princea, svestranog glazbenika i multiinstrumentalista koji je 2015. twittnuo: „Pronašao sam svjetlo na kraju tunela, a ime mu je Field Music…“ i zalijepio njihovu pjesmu "The Noisy Days Are Over" s albuma „Commontime“. Nakon toga su izbacili optimističan i veseo „Open Here“, koji je naišao na svekoliko odobravanje publike. Ali njihov posljednji, najnoviji album „Making A New World“ koji je izišao početkom ove, čini se po mnogočemu nezaboravne 2020., ipak je drukčiji od svih svojih prethodnika.

Prvi singl kojim je najavio novi album procurio je još u rujnu prošle godine. „Only In a Man's World“; izvrsna pjesma s vokalom koji neopisivo podsjeća na Davida Byrnea, s naglašenim basom i ritmom u stilu nenadmašnih Talking Headsa, bio je potencijalni hit i podsjećao na ono što su radili prije i nije dao ni najmanju naznaku ikakva zaokreta u radu benda. Ipak, tekst govori o otkriću i primjeni higijenskih uložaka, pri čemu se naglašava nejednakost spolova, jer kako kaže David „bilo bi drugačije da krvare muškarci“. Instrumentalno, ni drugi singl „Money Is a Memory“ s prizvukom nenametljiva funkyja ne upućuje na neke veće promjene, a zatim smo mogli čuti „Beyond That Of Courtesy“. pjesmu posvećenu sufražetkinjama. Time je bend nastavio praksu obrade nekih političkih i socijalnih tema u svojim tekstovima. Ali neposredno prije izlaska cijelog novog albuma objavili su „Do You Read Me“. E, ovdje već uz bas dionice koje su u funkciji solo gitare te podulje ritmičke dionice u drugom dijelu pjesme može pomalo naslutiti da novi album kreće nekim sasvim novim putevima.

Naime, „Making A New World“ je prvi konceptualan album ovoga banda. Velik je zalogaj za svaki bend napraviti neku vezanu priču. I dok će površni slušatelj to doživjeti kao zbrku ili kreativni nered, ispljuvati ga i staviti na stranu, onaj suptilni će pokušati proniknuti u tajnu koja stoji iza toga i koja vjerojatno potiče na razmišljanje a moguće i različite interpretacije. E sad, ovisi u koju kategoriju pripadate. Pri čemu treba ponovno istaknuti da ako ne volite konceptualne albume, nećete voljeti niti ovaj i zbog toga ne morate osjećati ni najmanje grižnju savjesti.

Ovaj se album naime bavi posljedicama Prvoga svjetskog rata. Pjesme kojih na njemu ima čak 19 većim su dijelom nastale kao projekt britanskog „Carskog ratnog muzeja“ u okviru obilježavanja stoljeća od svršetka najvećeg pokolja u povijesti čovječanstva do tada. Premda su pjesme prvi put predstavljene na mrežnim stranicama muzeja u Salfordu i Londonu u siječnju 2019. godine, album je ugledao svjetlost dana tek godinu dana poslije i to u tri oblika: kao kompakt disk, vinil i napokon, u posljednje vrijeme u Britaniji sve popularnija - audio kaseta. I dok se povjesničari već desetljećima spore oko uzroka Velikog rata, uglavnom se svi slažu oko njegovih posljedica: velikog broja žrtava, ratnih razaranja, društvenih i gospodarskih promjena, te stvaranja novog, Versajskog poretka, u kojem su pobjedničke sile svoje interese učahurile u izliku osiguranja vječitog mira i neponavljanja sukoba što se pokazalo kao isprazno obećanje već dva desetljeća kasnije. Osim okruglom obljetnicom od kraja Prvog svjetskog rata, album je inspiriran i gubitkom majke braće Brewis koja je iznenada preminula 2018. i nakon kojega braća u jednom trenutku nisu bila spremna nastaviti svirati dalje.

Neke su pjesme poprilično kratke, fragmentarne. Pokušavaju djelomično dočarati
vibracije izazvane mitraljeskom paljbom, granatiranja, dane i mjesece provedene u rovovima natopljenih vodom u beznadnom iščekivanju trenutka kada će stići zapovijed za kretanjem u juriš koji bi vrlo vjerojatno završio trenutačnom smrću. Neki me instrumentali izuzetno podsjećaju na rane radove Pink Floyda, recimo s onog albuma „A Saucerful of Secrets“, a pjesma „Nikon, pt. 1“ posvećena čelistu Mauriceu Martenotu, inače telegrafistu tijekom Velikog rata, ponešto glazbeno podsjeća na rane radove Mike Oldfileda. Ima ovdje i skladbi s već spomenutim usklađenim vokalima u stilu Beatlesa, što je također ugodno čuti. „Best Kept Garden“ pjesma je o urbanom planiranju, jer se nakon rata počinju graditi one za Englesku karakteristične kuće naslonjene jedna na drugu, a pjesma „Between Nations“ govori o nastanku Lige naroda, prve svjetske mirovne organizacije koja je izrasla iz Wilsonovih 14 točaka i Versajskog mira. „A Shot to the Arm“ je inspirirana dadaizmom, smjerom u umjetnosti koji se razvio u Švicarskoj, a naglašava besmislenost civilizacije. Osobno mi je najljepša pjesma „A Change Of Heir“, jer glazbeno u sebi nosi toliko pozitivan duh šezdesetih, premda pjesma govori o Harolldu Gilliesu, Novozelanđaninu koji se smatra ocem plastične kirurgije, a koji je započeo s operacijama tijekom Prvog svjetskog rata. Novost je da su kao autori svih skladbi osim braće Brewis supotpisani i ostali članovi benda Kevin Dosdale, Andrew Lowthar i Liz Corney.

I tako mic po mic, niže se ovdje jedan interesantan mozaik pjesama sazdanih od pop/indie hitova i instrumentala koji graniče s new ageom, a pomalo i funkyjem koji tvori jedan zanimljiv album koji nas nenametljivo uvlači u svoj svijet i pomaže nam da barem nakratko napustimo ovu čudnu i učmalu svakodnevicu.

Ivan Dukić

Hits 1992
Open Here « Open Here Field Music Albumi Kronologija

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



Ikone simfonijskog metala u Tvornici


Tv Eye održali koncert u karlovačkom Stardustu


Moć punk/metal buntovništa u Tvornici


Clan of Xymox u Močvari


Urban&4 oduševili u Balama


Galerija fotografija: Pavel u Dugoj Resi


Galerija fotografija: Rebel Star u Movčari


Zdenka Kovačiček nastupila u Petom kupeu


Špirologija Trio u Klubu Komedija promovirao album "August... Rhythm changes"


Yann Tiersen u Tvornici: Kerber - spajanje svjetova


Galerija fotografija: Cryptopsy, Atheist, Serpentslain, Almost Dead


ABBA SYMPHONIC oživio najuspješnije hitove grupe ABBA


Brkovi u riječkom Pogonu kulture


Studio 54 Tribute na jednu večer preselio Manhattan u Zagreb


Dajte nam kruha i metala


M.O.R.T. + Radagast nastupili u rasprodanoj Tvornici Kulture


Sjajan početak ovogodišnje Jazz.hr sezone


BluVinil uspješni u Tvornici kulture


Galerija fotografija: Kandžija + Bvana Herbalajzer i Džezeri iz Lagune @VIB


The Dire Straits Experience podigli na noge ispunjeni Lisinski