MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Painkillers


Bookmark

Data

Released Ožujak 2016
Format Albumi
Vrsta Alternative/Indie Rock / Alternative Singer/Songwriter / Heartland Rock
Dodano Četvrtak, 21 Travanj 2016
Žanr Rock
Length 40:33
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2016
Država Europa
Etiketa Island Records
Catalog Number 0602547729224
Edition details objavljeno: 11.3.2016.; produkcija: Butch Walker; snimano: 2015.
Tags Island Records Butch Walker Brian Fallon

Review

Nakon pet albuma i deset godina stvaranja glazbe i odrađivanja turneja, momci iz The Gaslight Anthem odlučili su u srpnju prošle godine svoje instrumente na neodređeno "objesiti o klin", barem dok ne pronađu ideje zbog kojih će ponovno osjetiti prvotnu strast stvaranja glazbe, kako su sami izjavili. S obzirom da je njihov posljednji album "Get Hurt" iz 2014. naišao na prilično mlake reakcije, možda je to i najbolja stvar koju su mogli napraviti u ovom trenutku.

Iako je "Get Hurt" imao svoje trenutke i ne može se reći da je loš album, itekako se osjetio zamor materijala, koji se pokušao zakamuflirati najavljenom promjenom smjera na ploči, u odnosu na zvuk sa sad već mitskog "The '59 Sound", albuma koji je zacementirao njihov zvuk i izričaj te im osigurao zvjezdani status i prišio nezahvalan epitet "spasitelja rocka". Ipak, najavljivana transformacija u zvuku nije u potpunosti uspjela. Radilo se više o svojevrsnoj reciklaži vlastitih pjesama i ideja, koje su puno bolje funkcionirale na ranijim izdanjima.

Nakon podbačaja posljednjeg albuma, alfa i omega The Gaslight Anthem, Brian Fallon, odlučio se okušati u solo vodama te je objavio u ožujku svoj prvi solo album naziva "Painkillers". Iako mu ovo nije prvi izlet u glazbene vode izvan matičnog benda (radio je na hvaljnim projektima The Horrible Crows i Molly and The Zombies), ovo je prvi put da se okuša u potpunosti kao solo izvođač.

"Želio sam napraviti album koji će me učiniti sretnim", rekao je u intervjuu za jedan glazbeni časopis, predstavljajući svoje prvo solo izdanje. Može se reći da se ta konstatacija itekako osjeti slušajući "Painkillers". Dojam je da se nestankom pritiska stvaranja u velikom bendu i velikih očekivanja sljedećeg albuma The Gaslight Anthem Fallon opustio, da se vratio korijenima i ponovno otkrio radost pisanja pjesama i stvaranja glazbe, neopterećen ikakvim vanjskim utjecajima i očekivanjima.

Osnova svake pjesme je samo karakteristična Brianova "rašpa" i akustična gitara, na koju su zatim dodavani ostali instrumenti i produkcijska rješenja. Sjajan zadatak odradio je producent albuma Butch Walker, dajući pjesmama retro feel i folky "prljavost" koja krasi ovaj album. Walker je znalački pustio pjesme da dišu i tek ih suptilno nadogradio i obogatio, tako da do izražaja dođe Fallonov singer/songwriter talent, ne upadajući u zamku "pumpanja" aranžmana i grandioznog larger than life zvuka, koji bi ugušio ovakve pjesme.

Album sjajno otvara tercet "Wonderful Life", naslovna "Painkillers" i "Among Other Foolish Things". Uvodna stvar, ujedino i prvi singl, "Wonderful Life", odmah pokazuje da je Bruce Springsteen i dalje Fallonov najveći uzor i da se usporedbe s njim vjerojatno neće moći otarasiti do kraja karijere (što uostalom i nije toliko loša stvar). Pjesma zvuči kao da E Street Band svira u pratnji i kao nešto s čim bi sam Gazda otvarao koncerte na nekoj od svojih turneja zadnjih nekoliko godina. Ponajbolja stvar na albumu, naslovna "Painkillers", pokazuje da je Fallon i dalje najbolji s velikim himničnim refrenima koje pjeva iskreno i sa srcem na rukavu. "Among Other Foolish Things" je nešto veselija storytelling stvar koja podsjeća na "The Diamond Church Street Choir", iz American Slang faze, s pjevnim i zaraznim refrenom.

Odlično otvaranje albuma nastavljaju jednako dobra folky stvar "Smoke" te akustična i sjetna "Steve McQueeen", gdje ponovno do izražaja dolazi Fallonova fasciniranost zlatnim vremenima Hollywooda i glazbe, kada su najveće zvijezde bile ultimativni kuleri poput Stevea McQueena i Milesa Davisa. Drugi singl skinut s albuma, "Nobody Wins", dokaz je da Fallon lijevom rukom može napisati pjesmu za koju se ostali nasljednici zvuka i suvremenici moraju svojski potruditi. Impresivnu prvu polovicu albuma zaokružuje rokerskija "Rosemary", koja ima prepoznatljiv The Gaslight Anthem štih i koja bi slobodno mogla naći svoje mjesto na bilo kojem njihovom albumu.

Druga polovica albuma kvalitetom ponešto zaostaje za prvom, no vrijedi izdvojiti countryjem obojenu "Long Drives" i posebno bluesy iznenađenje "Mojo Hands". Album fino zatvara "Open All Night", gdje Fallon u svom dobro poznatom stilu nostalgično pjeva o nekim prošlim vremenima "..when local bars and broken hearts were home and we were open all night long".

Brian Fallon je ovim albumom potvrdio svoj neosporan singer/songwriter talent i isporučio pitak i prohodan album, koji zvuči svježe i neopterećeno te po završetku tjera na stiskanje tipke replay. Svaka pjesma zasebno ima svoju kvalitetu, no i kao cjelina "Painkillers" djeluje zaokruženo. Utjecaji Springsteena, Pettyja i Dylana i dalje su Fallonova najveća inspiracija, no iako je ovaj album lišen velikih rifova i tvrdog punk-rock zvuka, njegov punk DNA ukorijenjen u zvuku The Replacements nemoguće je ne osjetiti i na ovom albumu. Fanovima The Gaslight Anthem, željnim novih uradaka punk-rock heroja iz New Jerseyja, to će biti više nego dovoljno.

Fallon je, ovaj put bez matičnog benda, ponovno isporučio svoj recept za boli slomljenog srca, nostalgije za prošlim vremenima i neostvarenih očekivanja lokalnih heroja iz kvarta s prevelikim snovima.

"...Come get your painkillers from me", pjeva Brian i daje nam svoju glazbenu gorko-slatku terapiju koja u konačnici provjereno izvlači osmjeh na lice.

Josip Milić

Hits 1392

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42