Review
Švedski band Europe najčešće se povezuje s pjesmom „The Final Countdown“. S tom su pjesmom bili apsolutni vladari top ljestvica davne 1986. i 1987. godine. Ta popularnost je naročito bila osjetna na kontinentu po kojem ovaj bend nosi naziv. Ipak, Europe nisu samo ta pjesma, iza samog banda išla je ozbiljna rock priča, koja je počela negdje 1979. Dva dobra albuma „Europe“ (1983.) i „Wings of Tomorrow“ (1984.) obećavali su jedan dobar hard rock/sweet metal bend. Uslijedila je planetarna popularnost s „,The Final Countdown“. „Out of This World“ (1988.) potvrdio je tu svjetsku polpularnost. Ipak „Prisoners in Paradise“ (1991.) nije bio uspješan kao dva prethodnika. Kraj 1992. donosi i privremeni razlaz benda. Početkom 1998. godine počela su šuškanja o reokupljanju grupe. Bilo je tu neka zajednička svirka (kao npr. doček novog milenija...). Na kraju 2003. počela je nova Europe era. Snimani i objavljivani su albumi „Start from the Dark“ (2004), „Secret Society“ (2006), „Last Look at Eden“ (2009), „Bag of Bones“ (2012), a ove godine objavljen je album „War of Kings“. Tih 80tih godina prošlog stoljeća, u Europi su se Europe i Bon Jovi smatrali konkurencijom. Veći dio publike smatrao je kako su Bon jovi žešći, rokerskiji i slično. Danas je Bon Jovi još uvijek planetarno popularan, ali su danas gotovo u potpunosti komercijalno usmjereni. Europe su puno čvršći, dosljedni sebi, dok je popularnost u širim krugovima davno iza njih. Od 2004. godine Europe su razvili svoju inačicu hard rocka. Inačicu iz koje se može načuti utjecaj Deep Purple, Rainbow, ima tu i malo Zeppelina. Naravno, sve je to u jednoj posebnoj Europe maniri.
War of Kings započinje istoimenom pjesmom, koja i jest jedna od najboljih pjesama na albumu. Iz navedene pjesme uočljivo je (ili uslušljivo) je što je i kakav je ovo album. Glazbeno gledano ovo je hard rock album sa svim svojim karakteristikama. “Hole in My Pocket” započinje Norumovim igranjem na gitari koje se proteže kroz cijelu pjesmu. Možda refren ove pjesme jest ono što podsjeća najviše na Europe iz sredine osamdesetih. "The Second Day" pjesma je koja je pravi rock, čak na momente podsjeća na Zeppeline. Pomalo čudna, ali jako dobra pjesma „"Praise You" sa sporim djelovma u kojima je svaki ton prepoznatljiv i važan, do močnog heavy refrena koji se opet pretapa u lagani dio. Zanimljiv i pamtljivi rif je na onako purpleovski nastrojenoj „Days Of Rock N Roll“. Dobar i pamtljiv rif je i na najupečatljivijoj pjesmi na albumu "Nothin' to Ya" koja pak je u Rainbow stilu i u kojoj je jasno da Tempest zna, i može pjevati. Nije loša ni balada "Angels (With Broken Hearts)" koja ima zanimljivu melodijsku liniju. U japanskom izdanju nalazi se i instrumental "Vasastan" za slušanje na udobnoj ležaljci u toplom proljetnom danu.
Sve u svemu War of Kings je dobar hard rock album. Čini se kako su Europe sa svojim desetim studijskim albumom dokazali kako nakon povratka na scenu objavljuju samo dobre albume bez kompromisa, bez podlijeganja komercijalnim zahtjevima i bez nepotrebnog dokazivanja. Europe su trenutno na turneji u kojoj promoviraju novi album. Među ostalim možete ih vidjeti uživo na Wacken festivalu.
Bruno Ćurko
« Last Look at Eden 
