The Bitter Truth

Review

"The Bitter Truth" objavljen u ožujku, stiže sa svrhom pokušaja spašavanja svih onih obožavatelja koji su htjeli žešći album, i još of „Fallena“ 2003., čekali na nešto što će izazvati barem sličan efekt, a taj je zadatak ovdje djelomično izvršen.

Naravno da vidimo neke pop linije u njihovom zvuku, kako se mijenja dinamika mnogih bendova, a i Amy Lee se također mijenjala s vremenom, ali još uvijek je moguće vidjeti razne trenutke i nijanse s početka njezine karijere, bez da zvuče prisilno, naravno, ali pokušavajući spojiti "dva svijeta" u kojima je počeo tranzit žešćeg i pitkijeg zvuka za šire mase.

Njegova produkcija zaista je dobro zbrinuta u najsitnijim detaljima kao i na svakom albumu koji smo čuli od benda, te su pjesme formirane u teškim riffovima (ali, ne očekujte metal album).

Općenito, vidim da je Amy Lee puno sazrijela, u današnje vrijeme nastoji ugoditi mnogim grupama unutar rocka, ne samo onima koji su utjecali i stvarali trendove, pa tako i slava u "gothicu" koju Evanescence gaji više nije središnja vizija, već prošireni spektar rock-radiofoničnog zvuka i djelovanja banda prema slušateljima.

Ovdje vas neki trenuci vrlo p(l)itko mogu podsjećati na zlatno doba benda, ali općenito su stvari povezane s vašim trenutnim vremenom, uključujući i Amy Lee koja je rekla da je ovo album koji će predstaviti njezin „pravi“ bend, ma što to značilo, pa iskoristite priliku da se upoznate i upijete ovaj album, bez prevelikih očekivanja da ćete čuti novi „Bring me to life“, ili „My Immortal“

Dražen Plukavec