Review
Ovih je dana, dakle, godinu i pol nakon Oliverova zadnjeg vijađa, još uvijek najbolja retrospektiva njegova glazbenog puta, "Kozmički Dalmatinac", doživjela svoje prvo reizdanje. Izvorno objavljena 2007., po Oliverovom razlazu s matičnom kućom Croatia Records, trodjelna je to zbirka koja, kako joj podnaslov i sugerira, predstavlja presjek prvih trideset (diskografskih) godina karijere slavnog veloluškog slavuja. Izdanje je uredio i pjesme birao naš čuveni glazbeni kritičar Dražen Vrdoljak, koji je još davne 1977. u bilješci za antologijski album "Malinkonija" osmislio sintagmu "kozmički Dalmatinac", što je i uvjetovalo da ovaj impozantni kompilacijski paket postane možda i najbolje izdanje takve vrste kad je Oliver Dragojević u pitanju.
A sama sintagma, koja kroz ovo reizdanje sada i posthumno (i to kad su i pjevač i urednik u pitanju) pokušava opisati bit i značaj našeg možda najvećeg pjevača zabavne i pop glazbe, nastala je zapravo kao parafraza sintagme kojom je kultni američki glazbenik Gram Parsons koje desetljeće prije Vrdoljakove, odnosno, Oliverove inačice, na dovitljiv način pokušao opisati svoje viđenje suvremene američke glazbe bazirane na fuzijama tradicije i modernoga, countryja, bluesa, gospela, soula, R&B-ja i rocka. Koliko je Oliver uistinu "kozmičan" danas je možda jasnije nego ikad, sada kad više nije među nama tijelom, ali je glazbom, glasom i duhom, bezvremenskim i antologijskim pjesmama, zizmelenim melodijama što evociraju Dalmaciju na duhovnim silnicama hranjen način itekako živ i besmrtan kao trajna prisutnost.
Tri diska "Kozmičkog Dalmatinca" nude ukupno 51 pjesmu iz opusa koji broji antologijske ("Poeta", "Malinkonija"), ali i minorne albume ("Oliver" iz 1987., "Svirajte noćas za moju dušu", "Svoju zvizdu slidin"). "Galeb", "Ljubavna pjesma" i "Svitanja" kao tri poglavlja velike cjeline pritom nisu kirurški precizni djelitelji, već kao da se pretaču jedan u drugi i isprepliću sve ono što te pjesme povezuje, a to je Oliverova neponovljiva izvedba, kojom je iz pjesama uvijek izvlačio maksimum. CD "Galeb" tako donosi pjesme prožete Dalmacijom, melodije na sjecištima mediteranskog popa i dalmatinske pisme, onima gdje je naša zabavna glazba ostvarila svoje vrhunce (koji su u zavidnoj mjeri tu na jednome mjestu); "Ljubavna pjesma" pozajmljuje naziv Oliverovog albumskog prvijenca iz daleke 1975. da bi objedinio njegove najljepše pjesme naglašeno ljubavne tematike, da bi se treći disk, "Svitanja" naslonio na isti tematski okvir, ali s pjesmama koje je Oliver snimao nakon Runjićevog razdoblja.
Zamjerki se, naravno, kao kod svakog kompilacijskog izdanja, uvijek može naći, jer svi mi, od urednika do usputnog slušatelja, subjektivno pristupamo glazbi, ali uistinu je teško naći neku zaista bitnu pjesmu koja bi tu nedostajala, a neke grozomorne uspješnice poput "Morskog vuka", "Žutog lišća ljubavi", "Teško mi je putovati" ili "Đeni" su, Bogu hvala, zaobiđene. Mogu zamjeriti, ako ćemo baš ići u detalje, pozicioniranje "Vagabunda" prerano na prvom disku (pri čemu ni nezahvalno zadnje mjesto ne može narušiti monumentalnost Runjićeve i Popadićeve "Oprosti mi, pape") ili bespotrebno uvrštenje pjesama "U prolazu" i "Čet'ri stađuna" s obzirom da su pamtljivije u izvedbi Meri Cetinić, ali to su sitnice s kojima se lako i ne složiti.
Popratna knjižica je bogata Vrdoljakovim tekstovima (malo nespretno označenim) i fotografijama, ali je – bar za ovako ozbiljno retrospekcijsko izdanje – siromašna podatcima o samim pjesmama, pa je tako svakako trebalo uz svaku od njih dodati s kojega je albuma ili singla skinuta, tim više što je Oliver nerijetko iznova snimao pjesme te ih uvrštavao na nove albume (tako je, primjerice, "Ča je život vengo fantažija" za ovu prigodu skinuta s albuma "Jubavi, jubavi", a ne s "Poeta", gdje se, što se albuma tiče, prvi put pojavila), a ni kakva popratna bilješka za svaku od njih ne bi bila naodmet.
Naravno, te opaske nikako ne umanjuju kvalitetu i ozbiljnost izdanja koje se bez problema izdiže iznad brojnih srodnika po formi, vrlo vjerno svjedočeći svu jednostavnost snage Oliverova iskaza, impozantne pjevačke karijere čiji je glas prvi put zabilježen 1966. na magnetofonskoj vrpci Radija Split dok je pjevao u Batalima (pjesma "J'ai enteandu la mer" objavljena na CD-kompilaciji "Kad je rock bio mlad" urednika Siniše Škarice). Olivera među nama tijelom više nema, ali ta njegova trajna prisutnost u besmrtnosti njegove ostavštine i tolikim pjesamama koje ne pokazuju znakove starenja garantira da možemo očekivati još izdanja koja bi nam ne samo osvježila percepciju tog bogatog opusa ili približila tu glazbu novim naraštajima, već nas možda bolje upoznala i s nekim manje poznatim razdobljima i snimkama "kozmičkoga Dalmatinca".
Toni Matošin
