A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
DSO nikad nisu ni pomišljali postati međunarodne ikone, niti je njihovo pionirsko istraživanje trasiralo siguran put eventualnim sljedbenicima; jednostavno, oni su oduvijek bili samo svoji. Zbog svojih „nemogućih“, ali ujedno koherentnih zvučnih kombinacija, mnogi su ih proglasili izdajicama „svetih“ postulata metala upravo zbog njihovog pristupa istima. Njihove melodije napravljene su u nestandardnim glazbenim ključevima za koje se treba pripremiti, jer uvijek obećavaju iznenađenje. A nakon pomnog slušanja njihova magija sigurno će vas trajno zarobiti. Stoga je slušanje njihove glazbe uvijek pametan odabir za carpe diem.
Zato što su gotovo nepredvidljivi, uvijek drukčiji i uvijek otkačeni u svojim besprijekornim izvedbama, njihova glazbena putovanja splet su različitih emocija koje ostavljaju slušatelju na izbor, na njih ćete se ili zakačiti na prvu, ili ostati ravnodušni, što je onda vaš problem. Potvrda te tvrdnje može se pronaći u isto tako otkačenim naslovima gotovo svih pjesama, pa tako i naslova ovog albuma.
Inače, jedan od najstarijih švedskih bendova (oformljeni su daleke 2003. godine) u svojoj zemlji baš i nema neku ozbiljniju konkurenciju. Sadašnju formaciju sačinjavaju: Daniel Håkansson (gitara), Pontus Mantefors (gitara, sintetizaor), Anders „Andy“ Johansson (bas), Johannes Bergton (čelo, prateći vokal), Martin Isaksson (truba, prateći vokal), Daniel Hedin (trombon, prateći vokal), Johan Norback (udaraljke) i Kristin Evergård (glavni vokal).
Stoga ne čude neustrašive, raskošne glazbene panorame začinjene novim aromama koje su mnogima nedokučiva nepoznanica, a oblikovane kroz lucidne i dobro posložene aranžmane.
Đorđe Škarica