Behave Yourself

Treba se izložiti i održati balans, zaokrenuti iz bluesa i rocka u pop za mase, dotaknuti se Coldplaya i new age melosa osamdesetih, ubaciti filozofska stajališta i onda opet okrenuti na rock i blues. Treba dvije stvari izvrtiti milijun puta, kretati uvijek iz početka i nikad se ne vraćati na isto mjesto. Cold War Kids otprilike prate taj tok. Više nikada neće zauzimati istu poziciju iz 2006. niti onu iz 2008. To su prekrižili. Svejedno, još se uvijek kreću oko istih vrijednosti ubacujući stalno nešto novo i neočekivano. I znam da sam se zaletjela s dijagnozom jer u pitanju je samo kraći EP koji bi bez pola pjesme slobodno mogao proći kao singlica, ali njegov je sadržaj toliko bogat da ću ovaj osvrt teško obaviti bez nerealnog optimizma.

 

Od početka godine izašlo je mnogo kvalitetnog materijala i od te mi je dovršenosti već puna kapa. Behave Yourself, očekivano za EP, nema nikakvu konstrukciju, nikakav uvod, zaplet, rasplet, ništa osim tri nove pjesme, jedne autoprerade i nešto rifova pod brojem pet koje ćemo valjda prokužiti tijekom vremena. Tehnički se nadovezuje na njihov drugi studijski album Loyalty to Loyalty, ali u ovako sažetom, koncentriranom izdanju ostavlja mnogo žešći dojam, Naime, Behave Yourself čine mogućnosti, odnosno naznake nekih prijelomnih točaka koje bi Cold War Kids mogle transformirati u milijun različitih mantri, a osjetiti taj prijelaz u nečijoj karijeri mnogo je uzbudljivije od bilo kakve zaokružene priče.

 

Behave Yourself je ona vrsta popa koju mogu napraviti samo indie rockeri koji popu pristupe kao odluci. Ekstremno opasan teren na kojem mnogi postanu karikature, ali sreća prati hrabre, tako da Behave Yourself unatoč svim zamkama ne djeluje upakirano. Pijevne melodije i ambijenti za Pacifik u kontrastu s teškim ritmovima alter kontinuiteta i predivan umor od bluesa za kraj u dijametralno suprotnim energijama koje donekle sputava još jedino preogromno duboki tekst. 

 

Znači, jedan izazovni mini bar koji svakoga poziva da se opredijeli za jedan od putova. Onaj njihov saznat ćemo na vrijeme, a dok se taj ne iskristalizira, horizont se još uvijek proteže na sve četiri strane. Iskreno se veselim njihovom daljnjem radu jer su eksperimenti inspirativni čak i onda kad se ruše iz temelja. Dobro, glavom kroz zid do sad nisu išli, vjerojatno neće ni ubuduće, ali sama pomisao da su vrata otvorena i da se može dogoditi svašta već ima svoj pozitivni učinak.