Review
In A Tidal Wave Of Mystery izašao je u lipnju ove godine i lansirao se visoko, zahvaljujući najpoznatijem hitu koji se zavlači u uši i njegovoj sveprisutnosti na radijskim postajama. Međutim, kritike na njega su podijeljene - alternativni kritičari ocijenili su ga lošim, ali oni maintream za njega tvrde suprotno. U svakom slučaju, on se popeo do 6. mjesta na ljestvici Billboard 200. Album se sastoji od 12 pjesama, koje su vesele, jednostavne i lake za slušanje. Nisu naročito inovativne, a riječi nisu naročito bistre (zapravo nisu uopće bistre). Ipak, pjesme nisu loše, jer su svi elementi dobro iskombinirani zajedno, a osim toga, tu je truba koja je recept za instant poboljšanje zvuka.
Osim ultimativnog megapopularnog sveprisutnog hita Safe And Sound (koji mi se, priznajem, svidio na prvu te mi i dalje ne iritira uši kada ga čujem), još je nekoliko koje su dosta privlačne, kao npr. druga po redu Kangaroo Court, s jednostavnimbeatomi melodijom koja uvijek prolazi. Chartreuse me strašno podsjeća na nekoliko starih pjesama iz kojih kao da su uzeli najprivlačnije dijelove i složili ovu pjesmu. Sve je u njoj ugodno za slušanje, a kao zvijezda pjesme dolazi melankolični solo na trubi.
Tell Me How To Live malo zadire u 90-e, a malo i u soul i malo u funk (zbog funky bas gitare), kombinirano s modernim elementima, pa kome se sviđa ta kombinacija, pjesma je okej. I ovdje imamo melankoličan solo, ali na gitari, koji se dobro uklopio u tu salatu.
I na kraju, da nas razvesele, stiže jedna oda ljubavi, s veselim klavirom u pozadini.Love Away je slatka, simpatična i razigrana (i definitivno su joj ciljana publika cure).
Jedino što mi je iritantno u pjesmama je „chipmunk voice effect“ koji se pojavljuje u dvije pjesme, bez kojeg se definitivno moglo te bi zvučalo manje psihotično.
Na kraju, ovaj album nije ništa posebno. Tipičan je za današnjicu, s veselim i lako pamtljivim melodijama. Truba je pun pogodak jer ju baš ne očekujemo u modernim glazbenim tvorevinama pa dolazi kao osvježenje u svim tim preplavljujućim često skroz praznim beatovima. Pjesme su skakutave i vrckave i ne treba ih shvaćati ozbiljno ili u njima tražiti nekakvu kvalitetu. Zar nismo ionako navikli da ju u zadnje vrijeme rijetko kada dobijemo? Ako ovaj album gledamo s nekog fineart gledišta, on realno nije dobar niti kvalitetan, ali ako ga gledamo kao za zabavu, onda je svakako vrijedan slušanja i mnogo bolji nego većina iz tog koša.
Valentina Botica
