A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1. | Superstar Destroyer | 3:43 | ||||
2. | Deathsweater | 4:01 | ||||
3. | Gluetraps | 1:23 | ||||
4. | Electric Eliminator | 2:02 | ||||
5. | Electric Bitch | 3:47 | ||||
6. | Glass Coffins | 2:31 | ||||
7. | Blue Movie | 2:37 | ||||
8. | Mellow You Out | 2:08 | ||||
9. | Air Is Free | 3:14 | ||||
10. | Forever Living Fresh | 1:48 | ||||
11. | Anvil Falling | 0:53 | ||||
12. | Hardliner | 3:36 | ||||
13. | Hunter | 1:13 |
Beans, jedan od osnivača Antipop Consortiuma isporučio je novi album pod etiketom Anticon na kojem je surađivao s imenima poput Four Tet, Ade Firth, In Flagranti, Son Lux, DJ Nobody, Sam Fogarino (Interpol), Clark, Tobacco i Fred Bigot. Kao što je široka lepeza suradnika, tako je rastezljiv i zvuk albuma kojem su baza oskudni beatovi i zavidno brzo, pomalo ljutito repanje koje na prvo slušanje djeluje vrlo raspršeno i dezorijentirajuće, kao da se vratilo vrijeme Run D.M.C.-a i surovog bunta čiji je bijes nekoć dopirao iz svakog autsajderskog kvarta.
Jest da se okruženje promijenilo, ali je Beans ostao isti suštinski tip koji se ne obazire na fluidnost melodije i slične trikove koji su nas već istrenirali da pjesmu prije prepoznamo po chorusu nego po energiji koju ovaj uopće ne štedi, makar ona često odlazila u zrak i završavala upitnikom. To je opet rizik eksperimentalnog pristupa hip-hopu, ili bar ogoljavanja stila na njegovu bit. Beans se problematikom bavi već godinama i sto posto je siguran u ono što radi.
Ono što privlači na prvu je Beansov odrješit stav koji ne ostavlja mjesta za dvojbe. Trezvenost njegovog linea ne ruše ni sitne produkcijske finese koje unatoč ambicijama ostaju tek nešto što dopire s druge strane ulice. U srži tu su riječi koje vibriraju u ritmu ubrzanog EKG-a kao da sutra ne postoji. Presjekom svake sekunde vlada maksimalna usredotočenost tako da su atmosfera i svi oni lijepi trenuci o kojima bi se dalo naširoko lamentirati ovdje skroz izostali. Više manje totalna ignorancija atmosfere kao kategorije ujedno je i najveća gesta koju jedan reper može odaslati na zalazu nultih. I zato mu svaka čast.
Ono što bi mu išlo u zamjerke je, barem u mom slučaju, nemogućnost održavanja koncentracije slušatelja na duže staze. Beans nema predaha i ne mari za pauze pa se s vremena na vrijeme dogodi da prijeđe u monotoniju, kao što bi u monotoniju prešla i sirena za opću opasnost da se ne gasi jedno dva sata. Dojma sam da sve silne suradnje iz prvog pasusa nisu dovoljno dobro iskorištene ili da su tek alibi za slojevitost, barem u odnosu na Beansov autoritet kojemu zaista ne treba više od mikrofona.
Konačno, on i dalje ide glavom kroz zid, ali treba biti raspoložen za njegovu concertinu. Tragedija je u tome što sjedim ispod palme u jednom bračkom mjestu pa mi njegove oštrice nikako ne režu dovoljno jako. Da sam u svom kvartu stvari bi zvučale drugačije. Valjda je to neka nadoknada za gubitak ambijenta premda i postmodernizmu jednom mora doći kraj. Beans ga je nadišao i spreman je za doba preživljavanja u kojem ne vrijedi ništa drugo osim instikta. Za par godina sve će biti jasnije, zasad je to samo neugodna bodljikava žica.
Marina Vukman