MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Changin' Chapters


Bookmark

Data

Released Ožujak 2011
Format Albumi
Vrsta Singer-songwriter
Dodano Četvrtak, 21 Travanj 2011
Žanr Pop-Rock
Length 40:34
Broj diskova 1
Edition date 2011
Država Hrvatska
Etiketa Aquarius Records
Catalog Number CD 368-11
Edition details Datum objave: 23. 3. 2011.; Snimano: Morris studio; Produkcija: Dave Cartello
Tags

Review

11 pjesama upakiranih u kompaktan i nepretenciozan album koji vrišti Taaaleeeeeeeeeeeeented!

Hrvatska glazbena PR mašinerija ipak je živa. Broj recenzija, dubokih naklona i hvalospjeva upućenih Luki Belaniju, impresivan je. Totalno rasplamsan hype. Luka Belani na portalima, Luka Belani u novinama, Luka Belani na T-Mobile INmusic festivalu… Hoćemo li uskoro gledati i njegove fotke na zagrebačkim tramvajima, baš kao što su nas donedavno nabrijavali na otvorenje H&M dućana? Nije ovo cinizam. Dapače, drago mi je vidjeti da netko sa hrvatske glazbene (indie?) scene uspije prikupiti toliko pažnje i poštovanja. Mnogi to zaslužuju, a rijetki pojedinci i uspiju. U čemu je čar ovog mladog kantautora?

Changin' Chapters njegov je drugi album, izdan pod Aquarius Recordsom. Ponovno, respect za pronalaženje pravog pravcatog izdavača. U ovo vrijeme, to je velik uspjeh. Znači da je netko na visokoj poziciji i u lijepom odijelu ocjenio da se nečija glazba može prodati (ili se netko na visokoj poziciji očarao glazbom i talentom i ponudio mu ugovor na temelju idealističkih vrijednosti. (ok, ovo je cinizam)).

Album od 11 pjesama na prvo slušanje podsjeća me na nekakav mish masha indie, rock i americana pjesama. Dosljedno lako slušljive, ritmične i melodiozne pjesme na kojima Belani pjeva u stilu Kravitza (na momente me podsjeća i na onaj bend iz devedesetih koji je imao hit Mmm mmm… Crash test dummies?) na engleskom jeziku. Zanimljivo da mi rijetko kada sjedne domaći izvođač koji pjeva na engleskom (izuzev Hemendexa). Uvijek se pitam ne bi li iskrenije i prirodnije te stvari zvučale na jeziku na kojem ta osoba (najvjerojatnije) i razmišlja. No, s druge strane, kod Belanija to dobro zvuči. Nije naporno ili fejk.

Prva stvar Roundabout poletna je i lagana pjesmica koja lako može proći kao glazbena podloga za vožnju autom do mora.
Belanija se veže uz indie scenu. Da ne ulazim u rasprave o tome što je indie i definiranje kategorija, rekla bih da sumnje i strahove koje imaju novinari poput Zlatka Galla ne bi trebali biti toliko intenzivni jer iako Belani ne svira misaono zatupljujući tip glazbe koji preferira hrvatska mladež, ipak mislim da možemo pričati o mainstreamu koji bi lako mogao osvojiti šire mase. Znate već… onaj tip ljudi koji voli rock, a opet misle da je super pretenciozno slušati bendove koji dolaze pod tagovima “indie”, “electro rock”, “new wave”…

Belani nikako nije pretenciozan. Njegovi aduti su catchy melodije, dinamične gitarističke dionice solaže koje plijene pažnju, zanimljiva boja glasa i jednostavnost koja je opet dovoljno kompleksna da se isplati pozorno poslušati ovaj album. Preko slušalica, naravno.

Druga stvar Scars mnogo je dinamičnija i interesantnija, nudi momente koji me u svojoj gitarističkoj i melodioznoj strukturi podsjećaju na John Frusciantijeva solo djela. U Changin' chapters, nastavlja osvajati tom recepturom. Sada sam svakako zainteresirana. Možda ovo nije maj kajnda music, ali svakako me dovoljno intrigira i zabavlja da mi podiže interes za daljne otkrivanje albuma i pobuđuje želju da ga doživim live.

Svakako ga zamišljam u nekakvom zadimljenom klubu. Sitni noćni sati… (doduše, ja tako svaki idealni koncert benda koji mi se sviđa, zamišljam)
U sredini albuma pomalo gubim koncentraciju, jer iako Belani u svakoj pjesmi ponudi zanimljive gitaritstičke dionice i instrumentalističke detalje kojima ocrtava atmosferu pjesme nastavljajući u poletnom, “ljetnom” ruhu, pjesme mi stimuliraju vizualizaciju američkih “on the road” filmova (nije da osporavam postojanje dobrih filmova tog žanra ili da su ove pjesme loše. Muči me predvidivost.) Opet, not maj kajnda thing, ali zato oni koji to vole….ovo će svakako voljeti jer je lijepo, jednostavno i vedro (ovo skoro pa zvuči kao odjavni pozdrav za Briljanteen).

Drifter je vrlo Hendrix. Već vidim pozornicu na stadionu, pompozni light show i publiku kako plješće rukama i iz sveg glasa pjeva But if you play with fire, you get burned by the flame. Raaaaaaaaaaaawk!

Cijeli album vrlo je kompaktan bez slabih točaka. Od prve do zadnje stvari, Belani nudi dobru glazbu, sing along melodije, pozitivnu atmosferu i pregršt momenata u kojem pomislite a kaj je, je, mali je talentiran. U žanru rock-americana ovo je svakako nešto najbolje što sam u zadnje vrijeme čula na našoj sceni.
Predzadnja stvar Words vs. Man moj je favorit. Volim sanjive pjesme koje te odvedu na misaone tripove.

Smile završava album. Ovo je najcountry trenutak albuma. Nedostaju konji, laso i grupa farmera koji feštaju u lokalnoj stali. Baš kao u spotu King of Rodeo (Kings of Leon). 

Ovaj album bih pustila frendovima koji bendove koje slušam karakteriziraju kao depresivne i ne bih se sramila što ga posjedujem. Veselim se čuti kako to sve skupa uživo zvuči i veselim se što su hrvatski glazbeni mediji konačno odlučili dati snažnu podršku izvođaču koji to i zaslužuje, svojim talentom, a ne stasom i medijskim prostituiranjem.

Dodatak: album postaje sve bolji i bolji nakon nekoliko preslušavanja. Živjele catchy melodije i klasične gitarske dionice! (osjećam se kao kada sam nakon nekoliko mjeseci opsesivnog preslušavanja Kid A i Amnesiaca, jedan dan spontano pustila The Bends i pomisila “raaaaaaaaaaaaawk!”)
 

Lidia Horvat

Hits 790
B-Side of My Mind « B-Side of My Mind Luka Belani Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42