Review
Kaže nam Andrea za ovaj album, inače posvećen obradama filmske glazbe, da je to bila njegova davna želja kojom je želio proslaviti ljepotu tih tema predstavljenih nam u novim aranžmanima, snimljenim novim tehnikama snimanja, a sve u cilju postizanja neke nove jasnoće i punoće zvuka.
Ako za film možemo kazati da je teatar snova, onda filmska glazba objektivno i sa dodatnom gradacijom podržava naraciju tih snova, dodatno destilirajući svaku kap magičnih kiša koje se slijevaju s ekrana.
S obzirom da sadržaj ovog albuma predstavlja prepjeve već poznatih tema, za njihovo seciranje stvarno nema potrebe; bilo bi to glupavo poput esperanta, pa ću se stoga zadržati na Andreinim komentarima odabranih pjesama. Tako za početnu „Mariu“ , najpoznatiji biser iz mjuzikla / filma West Side Story, kaže: „Sigurno najbolji dokaz o ljubavi Romea i Julije iz 1950. godine“ ; za njega je „Larina tema“ iz Dr. Živaga mnogo više od ljubavne priče smještene u pakao Boljševičke revolucije; pjesma „Moon River“ ga trenutačno asocira na prizor u kojem nepatvorena ljepotica Audrey Hepburn sjedi uz prozor svirajući gitaru; „Cheek to Cheek“ kompozitora Irvinga Berlina podsjeća ga na nezaboravnu lakoću plesanja možda najpoznatijeg plesnog para – Freda Astaira i Ginger Rogers; „Brucia la Terra“ za njega predstavlja trenutnu asocijaciju na prvi dio najbolje filmske trilogije svih vremena – riječ je, naravno, o Kumu.
Sjećanje na život Evite Peron, kraljice siromašnih, oživljena je u Andrew Lloyd Webberovoj „No Llores Por Mi Argentina“ ili „Don't Cry For Me Argentina“; savršeni balans između povijesne naracije i melodramatične zbilje staroga Rima Andrea nalazi u kompoziciji „Nelle Tue Mani / Now We Are Free“ koju nalazimo uz blockbusteru Ridleyja Scotta – Gladijator.
Zastupljena je i jedna kompozicija korištena čak u dva filma „Scent of a Woman“ i „Schindler's List“. Riječ je o tangu, kompozitora Carlosa Gardela, velikog ljubitelja konjskih utrka.
A među glazbenicima nalazimo i jedno vrlo poznato ime – Vinnie Colaiuta – bubnjara Joea Satriania, Joni Mitchell, Stinga…
U samom rezimeu ovog albuma treba istaknuti nepodnošljivu lakoću kretanja (čitaj pjevanja) Andree Bocelija u svim kompozicijama, on se suvereno kreće po domaćem terenu i poznatim gabaritima koji ipak ne traže dodatne napore. Svoje je glazbeno polje obradio sasvim profesionalno, ipak s malom dozom patetičnosti svojstvene njegovom glazbenom habitusu.
Đorđe Škarica
« Incanto 
