Rio, Choro, Jazz...

Review

Pijanist i skladatelj Antonio Adolfo odlučio je skrenuti pažnju glazbene javnosti na stvaralaštvo uglednog, ali u zapadnoj glazbenoj kulturi nedovoljno poznatog brazilskog klasično obrazovanog pijanista, skladatelja i aranžera Ernesta Nazaretha koji je djelovao krajem devetnaestog i u prvoj polovici dvadesetog stoljeća. Najpoznatiji skladatelj i interpret choro glazbe (nastao u devetnaestom stoljeću u Rio de Janeiru, choro se smatra prvim originalnim brazilskim glazbenim stilom), Nazareth je za južnoameričku, posebice brazilsku glazbu bio nešto kao Scott Joplin za sjevernoamerički jazz ili Astor Piazzolla za argentinski tango. Kao što je on spajao različite glazbene utjecaje (njegova djela danas uče studenti klasične i popularne glazbe), ne zaboravljajući afričke korijene, Adolfo je njegovu glazbu rearanžirao spajajući ju s novijim stilovima brazilske i jazz glazbe, stavljajući ju u kontekst današnjeg glazbenog trenutka. Takav stav iskazuje i u izvedbi vlastite skladbe “Rio, Choro, Jazz” koju je posvetio velikom autoru. Uz nju, izvodi Nazarethove skladbe nastale u razdoblju od 1881. do 1913. Ostvario ih je uz stalne suradnike, sjajne instrumentaliste - improvizatore: gitarista Claudia Spiewaka, kontrabasista Jorgea Heldera, flautista i sopran saksofonista Marcela Martinsa, bubnjara i udaraljkaša Rafaela Barata i udaraljkaša Marcosa Suzana. Kao gosti u izvedbi jedne skladbe pridružuju se bendžoisti Rick Ferreira i Bob Whitlock koji donose drukčije boje, ali i ugođaj što podsjeća na rani jazz.

Davor Hrvoj