MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 2020
Format Albumi
Vrsta / Jazz / World / Folk / Chanson
Dodano Ponedjeljak, 22 Ožujak 2021
Žanr Chancon / Šansona
Length 1:19:40
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2020
Država Hrvatska
Etiketa Croatia Records
Catalog Number CD 6092710
Edition details objavljeno: 2.10.2020.; koncert održan 3. studenoga 2019. u Hrvatskom Narodnom Kazalištu, Zagreb
Tags Croatia Records Zapadni kolodvor band Rade Šerbedžija

Review

Znamo da je Rade Šerbedžija jedan od najvećih glumaca ovih prostora koji se uspio vrlo uspješno afirmirati i u inozemstvu. Osim toga, s obzirom da je bio predavač scenskog govora na Akademiji za kazalište, televiziju i film u Zagrebu te kasnije izvanredni profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, nemjerljiv je njegov utjecaj na mnoge glumačke generacije. Krajem sedamdesetih i osamdesetih bio je alfa i omega glumišta bez kojega je gotovo svaki filmski ili televizijski projekt bio gotovo nezamisliv. Bio je Tesla, Ivica Kičmanović, Maestro, prvak Šekspirovih djela, Ugo iz „Kiklopa“, pobjednik Pule i neizostavan dio Dubrovačkih ljetnih igara. I ne čudi da je od Krleže naslijedio šešir kojega je tako rado nosio. Devedesetih, u vrijeme političkih promjena, napustio je Hrvatsku te je živio i radio u Srbiji, Sloveniji, Engleskoj, a zatim i u Sjedinjenim Američkim Državama. Svugdje je ostvario zapažene kazališne i filmske uloge i suradnju s mnogim svjetskim glumačkim i redateljskim imenima koje je čak i teško ovdje pobrojati, a da se nekoga slučajno ne ispusti pri čemu im se može nanijeti nepravda. A onda se od 2010., čini mi se, ponovno vratio u Hrvatsku, utemeljio kazalište Ulysses na Brijunima (pravu turističku atrakciju!) te osmislio i pokrenuo novi poslijediplomski studij glume (»Gluma, mediji, kultura«) u Rijeci. Njegov rad ovjenčan je brojnim glumačkim priznanjima i nagradama.

Gledao sam ga početkom osamdesetih u kazalištu, na televiziji i filmu. I bio je uistinu impresivan. Sjećam se da sam u vrijeme dok se na TV-u emitirala serija „Putovanje u Vučjak“ zbog njega u srednju školu na nastavu nosio odijelo i kravatu, citirao Krešimira Horvata i svog dobrog prijatelja koji mi je stalno žicao cigarete nazivao Šipušićem. Uz moga oca, Šerbedžija me, vjerojatno, najviše usmjerio prema poeziji i kazalištu, stoga moram reći da sam mu neizmjerno zahvalan na tome.

Što se diskografije tiče, najbolje mi je poznat iz one ranije stvaralačke faze. Prvi susret s njegovim kazivanjem poezije bio mi je album „Mnoge smo i mnogo voljeli“ (1986.) i priznajem da me oduševio taj spoj šansone, teatra i poezije kojega je tako izvrsno napravio s Arsenom Dedićem i Darkom Rundekom. Potražio sam tada i „Ne daj se, Ines“ (1974.). na kojemu mu je glas još kao malo stisnut i mladenački, ali i ovdje sam pronašao niz lijepih pjesama - Jesenjin, Matoš, Prevert, Dedić… Logičan je stoga bio moj interes za njegov treći album „Ne budim je tek tako“ kojega je objavio na samom kraju osamdesetih. Ali na njemu me pronašlo tek nekoliko pjesama, pa sam pomalo izgubio interes za dalje praćenje njegovih diskografski aktivnosti. Čuo sam da se u posljednje vrijeme povezao s vrlo kvalitetnim glazbenicima (Tadić, Stefanovski i brojni drugi) da je održavao velike koncerte, poput primjerice onog u Lisinskom koji je i objavljen na dvostrukom CD-u. Ipak, nekako na njegove koncerte nisam išao.

Ali evo, sad sam ovdje sa zadaćom preslušavanja njegova koncertnog albuma. Nije baš najsvježije izdanje, ali otkako je nastupilo „novo (ne)normalno“, novijih nastupa i tako nema. Snimka je to koncerta kojega je sa Zapadnim kolodvorom, kao pratećim sastavom, održao 3. studenoga 2019. u Hrvatskom Narodnom Kazalištu. Na omotu su navedeni zanimljivi gosti: Damir Urban, Vlatko Stefanovski, pijanisti Matej Meštrović i Jure Ivanušič, te Šerbedžijina najmlađa kći Milica – Mimi. Pretpostavljam da će koncert biti nabijen velikim emocijama, jer upravo na ovim daskama koje život znače Rade Šerbedžija ostvario je svoje uistinu velike uloge.

Koncert je otvorila pjesma „Vrijeme je draga, vrijeme je“ u kojoj je uz zvuk violine, kontrabasa i gitare, Šerbedžija zapjevao emotivno, pomalo u kavanskom stilu s nekoliko tonalitetnih promašaja. Ushit, trema ili emocija, publici je bilo nebitno jer ga je nagradila gromoglasnim aplauzom, a Rade im je poželio dobru večer i poručio da će se „malo zezati“ te zapjevao staru, međimursku „Protuletje se otpira“. Svirački je izvedena odlično, jedino je Rade ponovno na nekoliko mjesta 'zaplivao', ali vjerojatno zato jer se šalio. Najavio je Zapadni kolodvor i odsvirali su „Barbaru“, ne Prevertovu već onu španjolsku, koja je zabljesnula u novom, dopadljivom, unplugged, ruskom ruhu. U momentu mi je pred očima projurila slika ruske trojke koja klizi kroz snijeg i ono „Izvoščik, vozi!“, kako bi povikao Ugo iz „Kiklopa“. Ali Rade je s ekipom prikočio i nastavio s laganijom „Imam pjesmu za tebe“ koja započinje s prekrasnom gitarom čarobno nadopunjenom mandolinom i violinom, a Šerbedžiji se nešto kasnije priključuje i prateći muški vokal, koji je možda Urbanov. Pjesma je nagrađena za kazalište moglo bi se reći i burnim ovacijama publike, na čemu se Rade skromno zahvalio te najavio „Panonske trešnje“, pjesmu o Osijeku. Očekivano, spoj tamburaša i čardaša, odlično je izvedena za ljubitelje takve glazbe, no meni se ipak malo više sviđa ona starija studijska verzija s albuma „Vrijeme je, draga, vrijeme“ (2014.). Ali Krležin „Gumbelijum roža“ iz Balada Petrice Kerempuha kojega je uglazbio Željko Vukmirica u atmosferičnom, cohenovskom stilu upotpunjen kvalitetnim ženskim vokalom, pogodio me ravno u srce i priznajem da mi se čak i više sviđa od one inačice s Liviom Morosinom. Čak je i Radina vokalna koloratura na kraju pjesme bila u funkciji. Kombinacija Zapadnog kolodvora i Miminog pjevanja podsjeća na Leonarda Cohena i ta će me ugodna asocijacija pratiti uglavnom do kraja koncerta. „Meni se dušo od tebe ne rastaje“, pjesma je koju znamo kao jednu od boljih pjesama iz Štulićeve kasne stvaralačke faze, ali čini mi se da je Rade nije pogodio. Nakon što je „ Povratak ratnika“ spojio s pjesmom „Bella Ciao“ (možda opet Urban?), Zapadni kolodvor je odsvirao nadasve zanimljivu interpretaciju Hačaturjanova „Plesa sa sabljama“, nakon koje se Rade u vinkovačko-bećarskoj pjesmi pjesmi „Rastanak“ onako baš istinski emotivno raspjevao. No, unatoč naslovu, nije ta pjesma bila rastanak, jer nam je ostala još trećina koncerta.

U pitkom, tamburaškom stilu odsvirana je Tijardovićeva „Milov'o sam garave i plave“, a potom „Filipa Kljajića 32“ u kojoj je nonšalantno prepričao scenu iz „Casablance“. Već samu po sebi divnu „Čekaj me“ dodatno je uljepšao Marjan Krajna. „Brodovi“ su vokalno slabiji moment ovog koncerta, dok „Ostala si uvijek ista“ zvuči kao parodija na temu Miše Kovača. Premda je „Moj spomenče, plavo cvijeće“ još jedna tradicionalna obrada u kavanskom stilu kojom se publika nemalo oduševila, kao posljednju pjesmu, Rade i Zapadni kolodvor sačuvali su najveću poslasticu: antologijsku Dedićevu „Ne daj se, Ines“. Dio teksta „evo, ustajem samo da okrenem ploču“ toliko mi je zvučao poticajno da sam gotovo ustao i okrenuo stranu na kompakt disku, ali u tom slučaju ovaj tekst ne bih mogao dovršiti.

Sve u svemu, Šerbedžija se okružio odličnim glazbenicima i svirački gledano, nastup je izveden savršeno za one koji vole ovu vrstu glazbe. Sam Rade je zvučao opušteno, šarmantno i skromno te je kvalitetno zabavio svoju publiku. Osobno sam veći zagovornik njegovih recitatorskih interpretacija, ali što sad, čovjek voli pjevati i uveseljava mnoge koji to vole slušati. Na kraju, naravno, treba se nadati da će i Rade i publika što prije dobiti novu priliku za nastavak druženja. Do novog susreta ovaj album može poslužiti da evociraju slatke uspomene i prikrate vrijeme. Jer, Rade i njegova publika znaju čekati te tako preživjeti ovu pandemijsku „vatru kletu“, upravo kao u onoj pjesmi:

Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.

(Konstantin Simonov: „Čekaj me“)

Ivan Dukić

Hits 294
Lisinski 2015 « Lisinski 2015 Rade Šerbedžija Albumi Kronologija Ne okreći se, sine » Ne okreći se, sine

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma