Review
Ovo novo izdanje Croatie Records sadrži snimku koncerta Rade Šerbedžije koji je nastupio uz Zapadni Kolodvor Band i posebne goste, uključujući sad već pokojnog Arsena Dedića, u Velikoj dvorani Lisinskog u travnju prošle godine.
Diskografsko izdanje bogato je opremljeno te uključuje dvostruki CD (koncert je trajao gotovo tri sata) i DVD snimku nastupa. Bio je to izuzetno nadahnut i emotivan nastup, ne samo u smislu čisto glazbene izvedbe, već i cijele atmosfere koju su stvorile Šerbedžijina scenska karizma, impresivan niz gosti, intimne priče o prijateljstvu, sjećanja, omaži umjetnicima koji više nisu s nama, poezija, zafrkavanja i smijeh.
Prvi disk otvara ''Vrijeme je, draga, vrijeme je'', a uslijedile su Štulićeva ''Meni se dušo od tebe ne rastaje'', ''Imam pjesmu za tebe'' i ''Protuletje se otpira''. Tijekom koncerta na velikom ekranu iza pozornice izmjenjivale su se kratke snimke preminulih umjetnika i glazbenika s kojima je Rade prijateljevao, kao što su Kemal Monteno, Ivica Vidović, Fabijan Šovagović i drugi. Ikoničku ''Barbaru'' (koju je iznova obradio na recentnom albumu s Miroslavom Tadićem ''Ponedad odlazim, ponekad dolazim'', i to čak u 2 verzije, na hrvatskom i talijanskom) Šerbedžija je izveo teatralno, u pravom ''bardovskom'' izdanju, a uslijedile su ''Kose boje maka'', ''Panonske trešnje'' (s kojom ga je Arsen Dedić poslao na festival tamburaške glazbe u Osijeku, gdje mu je Kićo Slabinac ''oteo'' prvu nagradu), prekrasna makedonska narodna pjesma ''Eleno, Kerko'', ''Vinkovci'', te recitacija pjesme „Čekaj me“ samo uz pratnju harmonike. Šerbedžija je potom predstavio svoju najmlađu kćer, Milicu, mladu kantautoricu koja piše na engleskom, i koja je izvela svoju pjesmu ''The Thought'', a zatim su zajedno izveli „Moon River''. Kao poseban gost na pozornicu je izašao Saša Lošić, koji je otpjevao, uz pomoć publike, „Bolje biti pijan nego star“. Zatim je Rade odrecitirao „Do posljednjeg daha“, koju on od milja zove „Moja filmska“. Time ujedno završava prvi disk, a drugi započinje lijepim i dirljivim govorom kojim je Rade najavio još jednog posebnog gosta, svog starog prijatelja Arsena Dedića, koji je za početak odrecitirao duhovitu pjesmu posvećenu Gabi, „Moja si“. Uslijedila je „Tvoje tijelo, moja kuća“, a zatim je pročitao novu pjesmu, ''Pozdrav proljeću“. Niz se nastavio s pjesmama „Djevojka iz moga kraja“ i „Dida moj“, dok se Šerbedžija povukao u stranu i pijuckao vino. Arsen je između pjesama rado komunicirao s publikom i oduševio je svojim pmalo ciničnim smislom za humor, pa čak i na svoj račun. Uslijedile su „Odlazak“ i jedna nova pjesma o samoći, ''Samoća naziva samoću'' (o tome kako se ljudi sve više nazivaju noću), „Sa okusom soli“, „Tko stoji iza mene“, te crnohumorna recitacija o tome što je ''sve naučio bolujući''. Šerbedžija i Dedić zajedno su izveli „O mladosti“, a zatim je Dedić sjeo za klavir i svirao pratnju Šerbedžiji dok je recitirao divnu i bezvremensku „Ne daj se Ines“.
Ovaj divni trosatni koncert dobio je dostojno diskografsko izdanje, koje pored spomenuta tri diska sadrži knjižicu s koncertnim fotografijama te kratak Šerbedžijin tekst u kojem vrlo osobno opisuje jedan svoj razgovor s Arsenom, koji je zapravo postao povod Arsenovom gostovanju na koncertu, te njihov susret na probi, kad je Arsen najavio da će pjevati 12 pjesama, a može ''i još koju''. Nekoliko rečenica tog kratkog teksta otkriva toliko toga: duboko prijateljstvo, umjetničko uvažavanje i Šerbedžijino skromno odstupanje od statusa zvijezde i pretvaranje u odanog obožavatelja Arsena i njegove poezije.
Mirna Marić
« Vrijeme Je, Draga, Vrijeme Je 
