Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

Ususret prvoj pravoj koncertnoj promociji svog rokenrol prvijenca "Ovo nije raj", zagrebački terminator u ponedjeljak 20.9. stiže u klub Močvara.

Crtaju precizno i nadareno funk i britki rock sonični prostor, vješto se upuštaju u izazovne aranžmane koji nikada ne prelaze granice ekonomičnosti, bilježe lakoćom trenutnu emociju nabijenu istodobno i frustracijom i životnošću. - rekao je o terminatoru jedan cijenjeni glazbenik, a na vama je da uživo doživite te riječi, jer je live svirka najbolji način za doživjet ih u punom sjaju. Tom prilikom, Dinko Pasini (gitara, glazba, spotovi i sve ostalo po potrebi ;) je podijelio svojih 7 presudnih.

Jimmy Page & Robert Plant - "No Quarter" (1994.)

Ovaj album sam dobio sasvim „slučajno“ kada sam imao 8 godina. Naime, 1998. godine kada me je tata vozio u školu, na Stojedinici se vrtila najava kako će Jimmy Page i Robert Plant održati koncert 21.02.1998. u Domu sportova. U pozadini voice overa se vrtio zadnji refren Stairway to Heaven-a i sjećam se kako sam bio osupnut energijom pjesme. U najavi se i spominjao njihov zadnji live album. Vjerujući kako se na tom albumu nalazi i ta pjesma, rekao sam tati kako bih htio poslušati taj album. Tata mi je kupio taj album i sjećam se da sam ga u jednom dahu preslušao, samo iščekujući „Stairway to heaven“ kojeg nije bilo. Iako mi je album na nekim dijelovima bio konceptualno apstraktan ipak nisam zažalio zbog tog „Communication breakdowna“ kojeg sam imao sa tatom.

Rolling Stones - "Bridges to Babylon" (1997.)

Nakon „No Quartera“, tokom cijele '98. godine su još bili aktualni singlovi sa 21. albuma Rolling Stones-a „Bridges to Babylon“. To ljeto su nastupali i na zagrebačkom hipodromu i sjećam se da sam cijeli koncert pratio iz bakinog stana u raketama. Onda sam za Božić od svoje tete dobio taj album na kaseti i znam da sam bio van sebe. Preslušavao sam ga cijelu narednu godinu i svaka nota mi je u dobrom sjećanju.

The Offspring - "Americana" (1998.)

Ne znam kako je drugim ljudima i ostatku moje generacije, ali cijela 1999. godina je bila prožeta sa mumljanjem melodije i jasnim pjevanjem Offspringovog „Give it to me baby, A-HA, A-HA“. To ljeto mi je sestrična poklonila njihov album „Americana“ pa mi se tako razvila sklonost ka žešćem zvuku.

Metallica - "Black album (1991.)

Sada skačemo na 2004. godinu kada sam uistinu otkrio „Black album“ od Metallice, a i ostatak njihove diskografije. Iako je ovdje izdvojen ovaj album, smatram moralno ispravnim navesti da su me na njega naveli albumi Nirvane, Limp Bizkita, System of a Downa i Gorillaza. Sve naopako 😊 Te godine sam već dvije godine svirao klasičnu gitaru i konačno su mi roditelji kupili električnu gitaru. Sjećam se kako sam skidao i printao tabulature od svih pjesama sa Black Albuma i nastojao naučiti sve solaže.

Rage Against the Machine - "Rage against the machine" (1992.)

Sa „Rejđima“ me je upoznao prijatelj s kojim sam išao na Rock akademiju 2005.godine. Znam da sam bio oduševljen drugačijim pristupom i ekspresiji Toma Morella u solo dionicama. Saznao sam i da je većinu pjesama prvo konceptualizirao na klasičnoj gitari, a to je ujedno i način koji i sam prakticiram (većina gitarskih dionica u terminatoru je također tako nastala).

Red Hot Chili Peppers - "Blood Sugar Sex Magik" (1991.)

Sve već spomenute bendove doista volim (isprike nespomenutim), ali RHCP mi je i dan danas najdraži bend, koliko god to nemaštovito i otrcano zvučalo. Više mi ih se i ne da slušati koliko sve pjesme znam napamet, ali svejedno su mi najdraži. Sve je to počelo 2006. godine i neprestano sam ih slušao sve do 2009. godine. Pjesmu i solo od Californicationa sam naučio u prva dva mjeseca sviranja klasične gitare prije nego što sam ih stvarno otkrio. Sinergija koju taj četverac posjeduje bih okarakterizirao imenom: Nenad Jebiv. Tehnika sviranja Johna Frusciantea je najviše utjecala na mene, a to mi je i dan danas jedan od najvećih problema – puno pjesama i ideja za terminator (a i za prijašnje pokojne bendove u kojima sam svirao) nisu i niti će ugledati svijetlo dana jer zvuče kao „rip-off“ Frusciantea (odnosno RHCP-a)..

Jamiroquai - "Live in Montreux" (2003.)

Za ovaj dragulj od nastupa sam saznao 2008. godine na jednom tulumu. Predstavio mi ga je Ivo Dunat, kojeg sam ujedno i tada upoznao, a devet godina poslije smo počeli svirati u terminatoru. Znam da nisam mogao doći k sebi kako jedan bend može tako dobro zvučati live. Naravno, tu bih i naveo Princeov nastup također iz Montreuxa (2013.g). I vid vraga, Ivo mi je i na taj koncert skrenuo pozornost, a upravo ga slušam dok pišem ovaj tekst.

BONUS

Spencer Davies Group - "Gimme Some Lovin’" (1966.)

Iako je naslov ovog članka „Sedam presudnih“, ovom prilikom bih se zahvalio uredniku Sound Guardiana ako će uvrstiti i 8. presudnu stavku. Ovdje nije riječ o albumu, već o singlu od David Spencer Group. Prvi put sam čuo ovu pjesmu u montažnoj sekvenci filma „Days of thunder“ kao 5-godišnjak. I dan danas tvrdim da ta pjesma ima posebnu vibru, samo zato jer smatram da je ultimativna pozadinska glazba za bilo koji „nabrijavajući“ video broj.