Kompilacija
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

U ovogodišnjem, 71. po redu glasovanju, kritičari uglednog časopisa DownBeat uvrstili su Alice Coltrane u prestižnu Kuću slavnih. Turiyasangitananda, odnosno Turiya, što je bilo njezino duhovno ime, bila je američka jazz pijanistica, orguljašica, pjevačica, skladateljica i swamini te jedna od rijetkih harfistica u povijesti jazza. Turiyasangitananda se prevodi kao najviša pjesma blaženstva Transcendentalnog Gospodina.

Božanska veza

Tijekom karijere Alice Coltrane je snimila više od dvadeset albuma kao voditeljica sastava i još toliko kao suradnica drugih glazbenika. Njezin interes za gospel, klasiku i jazz, ali i suvremene tendencije u glazbi, doveo je do stvaranja vlastitog inovativnog stila. Njezino vještina sviranja klavijatura, orgulja i harfe bila je izvanredna, a prirodno glazbeno umijeće u kasnijem je razdoblju sazrelo u nevjerojatne aranžmane i skladbe. Napisala ih je više od pedeset. Bila je jedna od najistaknutijih zagovornica duhovnog jazza, a njezina se eklektična glazba pokazala utjecajnom unutar i izvan svijeta jazza.

Rođena 1937. u Detroitu, u državi Michigan, Alice je bila peto od šestero djece. Odrasla je u glazbenoj obitelji. Njezina majka Anna McLeod bila je članica zbora u njezinoj crkvi, njezin polubrat Ernest Farrow bio je poznati jazz kontrabasist, a njezina mlađa sestra Marilyn McLeod autorica tekstova na glazbenoj sceni Motown. Već u ranom djetinjstvu pokazivala je interes za glazbu. Do devete godine svirala je orgulje tijekom službi u baptističkoj crkvi Mount Olive. Uz poticaj svog oca, Alice McLeod bavila se glazbom i počela nastupati u raznim klubovima po Detroitu, sve do preseljenja u Pariz krajem 1950-ih. Tamo je studirala klasičnu glazbu, a također i jazz s kultnim bebop pijanistom Budom Powellom u Parizu, gdje je 1960. s povremenim prekidima radila kao pijanistica u jazz klubu Blue Note. No iste godine počela je profesionalno svirati jazz u Detroitu s vlastitim triom i u duu s vibrafonistom Terryjem Pollardom. Na početku karijere surađivala je s poznatim jazzistima poput Yusefa Lateefa, Luckyja Thompsona, Kennyja Burrela, Kennyja Clarkea, Ornettea Colemana, Pharaoha Sandersa, Charliea Hadena, Roya Haynesa, Jacka DeJonettea, Rolanda Kirka i Carlosa Santane. Godine 1960. udala se za jazz pjevača Kennyja “Pancha” Hagooda i s njim dobila kćer, no brak je završio ubrzo nakon toga, zbog Hagoodove ovisnosti o heroinu. Tada se sa svojom kćeri vratila u Detroit gdje je nastavila svirati jazz s vlastitim triom i u duu s vibrafonistom Terryjem Pollardom. Od 1962. do 1963. svirala je s kvartetom Terryja Gibbsa. U tom razdoblju upoznala je legendarnog saksofonista Johna Coltranea što je bilo presudno za njezin život i karijeru.

ac

Široj jazz publici postala je poznatija kao Coltraneova supruga i suradnica. Alice i John Coltrane vjenčali su se 1965. godine u Juárezu u Meksiku. John Coltrane postao je očuh kćeri Alice Coltrane Michelle, a zajedno su bili roditelji troje djece: basista Johna Jr. rođenog 1964., koji je 1982. poginuo u prometnoj nesreći, saksofonista Ravija rođenog 1965. te DJ-a i saksofonista Oranyana rođenog 1967., koji je u jednom razdoblju svirao saksofon sa Santanom. Zajedno su krenuli na duboko duhovno putovanje i glazbeno istraživanje stvorivši novi pristup u glazbenom izričaju. To je utjecalo na neke Johnove skladbe i projekte, poput kultnog albuma “A Love Supreme”. O tom iskustvu jednom je rekla: “…Prije nego što sam ga uopće upoznala i postala dio sastava i dio njegovog života, bilo je nešto u meni što je znalo da postoji duhovna, glazbena povezanost, božanska veza, s tom osobom. Bilo je stvari koje mi je rekao, a nisu bile izgovorene ljudskim glasom…”

U siječnju 1966. Alice Coltrane je zamijenila pijanista McCoya Tynera u sastavu Johna Coltranea. Svirala je i snimala s njim sve do velikanove smrti 17. srpnja 1967. Kao pijanistica sudjelovala je u snimanjima legendarnih Johnovih free-jazz albuna koje je objavila diskografska kuća Impulse!: “Live at the Village Vanguard Again!”, “Live in Japan”, “Offering: Live at Temple University”, “Stellar Regions”, “Expression”, “The Olatunji Concert: The Last Live Recording”, “Cosmic Music” i “Infinity”.

Duhovni vođa

Alice Coltrane je ostvarila i zapaženu samostalnu karijeru, a tada je njezina skladateljska i izvođačka nadarenost potpunije došla do izražaja. Poslije suprugove smrti nastavila je djelovati kao voditeljica sastava svirajući, osim klavira, orgulje i harfu, te u svoj sastav uključujući indijska glazbala poput table i sitara. Nastavila je snimati za tvrtku Impulse! za koju je John Coltrane objavio neke od svojih najznačajnijih albuma, te za Warner Bros. U tom razdoblju svoj je pristup još više obogaćivala elementima istočnjaćke glazbe koja je bila nadahnućem i njezinog supruga, ostvarujući novi glazbeni iskaz koji je godinama poslije nazvan world musicom. Svoj prvi album, “A Monastic Trio”, snimila je 1967. Od 1968. do 1977. objavila je trinaest albuma. Kako su godine prolazile, njezin se glazbeni smjer pomaknuo dalje od standardnog jazza i uronio je više u kozmički, duhovni svijet. Albumi kao što su Universal Consciousness (1971.) i World Galaxy (1972.), pokazuju napredak od četveročlane postave do orkestralnog pristupa, s raskošnim gudačkim aranžmanima i kaskadnim harfama. Do 1973. godine objavljivala je za Impulsom!, jazz diskografsku kuću za koju je snimao njezin suprug. Za tog je diskografa snimila albume “A Monastic Trio”, “Huntington Ashram Monastery”, “Ptah, the El Daoud”, “Journey in Satchidananda”, “Universal Consciousness”, “World Galaxy” i ”Lord of Lords”. Na tim su snimanjima uz nju svirali ugledni glazbenici kao što su Pharoah Sanders, Rashied Ali, Jimmy Garrison, Ben Riley, Ron Carter, Joe Henderson, Cecil McBee, Jack DeJohnette, Frank Lowe, Leroy Jenkins i Charlie Haden. Od 1973. do 1978. uglavnom je objavljivala za Warner Bros. Records, snimajući također s vrhunskim glazbenicima: Jeromeom Richarsonom, Hubertom Lawsom, Charliem Haenom, Benom Rileyem, Reggiem Workmanom, Royem Haynesom i drugima. No, nakon toga povukla se iz javnosti. Razmišljajući o svojoj glazbi u tom razdoblju jednom je izjavila: “…Ponekad se ljudi toliko duboko zadube u zvuk - toliko duboko da odustanu od svega. Kao da se u tom trenutku svega odriču samo da bi živjeli te trenutke glazbe…”

U razdoblju kad se osamostalila, krajem 1960-ih Alice je ostvarila najvažniji zaokret u životu, a to se odrazilo i na njezinu karijeru. Naime njezina glazbena karijera je usporena od sredine 1970-ih kada se više posvetila svom vjerskom obrazovanju. Naime, nakon smrti svog supruga, proživjela je razdoblje kušnje. Patila je od ozbiljnog gubitka težine i nesanice, kao i halucinacija, koje će kasnije opisati kao podvrgavanje tapasu, što je sanskrtski izraz za duhovne askeze. Vidjevši Alice u stanju emocionalnog nemira i želeći joj pomoći, jedan njezin glazbeni kolega upoznao ju je s joga guruom Swamijem Satchidanandom, pod čijim je vodstvom tijekom ranih 1970-ih prakticirala mantru diksha i proučavala hinduizam. Kao tragateljica za duhovnom istinom, provodila je usredotočeno vrijeme u izolaciji, posteći, moleći se i meditirajući. U tome je išla toliko daleko da je postala hinduistički duhovni vođa. Putovala je u Indiju i bila je pozvana u Božju službu. Otada je svoj život posvetila Bogu. Sredinom 1970-ih doživjela je mistično iskustvo u kojem je vjerovala da ju je Bog izravno inicirao u sannyasu, dajući joj monaško ime Turiyasangitananda, što se objašnjava kao “Najviša pjesma blaženstva Transcendentalnog Gospodina”. Svoju je predanost duhovnom životu objasnila ovim riječima: “…Ako uložimo jednu četvrtinu vremena u pokušaj razumijevanja naše duhovnosti koje smo uložili u želju da postanemo bogatiji, otkrit ćemo neke od nevjerojatnih stvari koje se događaju u našem svemiru kojih moramo biti svjesni…” Turiya, kako su je zvali, 1975. je utemeljila i počela voditi Vedantic Center. Kasnije, godine 1983., osnovala je ashram Shanti Anantam, duhovnu zajednicu u planinama Santa Monice u južnoj Kaliforniji, gdje je služila kao duhovni voditelj. Držala je govore i svirala orgulje vodeći članove u pobožnoj pjesmi za nedjeljne službe. Tada je izjavila: “…Jedna od uputa koja mi je dana bila je da pokrenem ašram. Osjećala sam da mogu služiti na bilo koji način koji Bog želi. Što god je naređeno, rado to ispoštujem. Moja je ideja bila imati raspoloživost tražiti Gospodina, moći proučavati duhovne spise i stvarno uroniti u življenje duhovnog života što je više moguće…”

Poruka uzvišenog bića

U tom naumu oko sebe je okupila puno sljedbenika. O tome mi je, nakon jednog od koncerata koji su bili posvećeni Johnu i Alice Coltrane, pričao kontrabasist Reggie Workman koji je početkom 1960-ih svirao s Johnom i snimio neke od povijesnih albuma. “U New Yorku je održan koncert koji je bio doprinos za kuću u Dix Hillsu u kojoj su živjeli John i Alice”, prisjetio se. “Na prilazu gradu postavili su oznake i zaštitili kuću kao znamenitost. To je bio poseban doprinos za Johna i Turiyu. Nazvali su me i pitali: “Želiš li sudjelovati? Trebamo te da uveličaš svečanost u ašramu.” Odgovorio sam da pristajem iako nisam znao sve pojedinosti o događanju. Nakon toga nazvao me menadžer Ravija Coltranea i pitao me bih li mogao nastupiti u drugom setu. Naime, nakon programa posvećenog Turiyi, trebao je nastupiti Ravi u drugom dijelu tog istog nastupa. Organizirali su događaj koji se održao u posebno dekoriranom prostoru, obojenom u posebne boje, sa svilenim zastorima svuda unaokolo, podovima potpuno prekrivenim tepisima... Prigodom ulaska morali smo izuti cipele, a svatko je dobio jastuk da može lakše sjediti na podu. Svi su dobili knjige s njezinim tekstovima na hindskom i engleskom koje su im pomogle prigodom pjevanja. Bile su prisutne osobe iz njezine obitelji koje su sudjelovale u nastupu, uključujući i mene. Naime mene također smatraju dijelom obitelji. Turiya je svirala glasovir. Bilo je zapanjujuće. Bilo je to vrlo, vrlo duboko duhovno iskustvo. Jedan je umjetnik slikao veliki Turiyin portret koji su donijeli na pozornicu. Cijela je večer bila u znaku pjevanja i izvođenja njezine glazbe. Oko mene je bio osamsto ili devetsko osoba. Osim mojih studenata i još nekoliko ljudi koje sam poznavao, većinu nikad prije nisam vidio. To mi govori da se pojavila druga energija u svijetu, u zraku, koja je vezana uz ostavštinu Johna Coltranea i Turiye. Primjerice, Santana je bio blizak s njom. Često smo zajedno razgovarali o glazbi i filozofiji. Tada sam shvatio da još uvijek šaljemo iste poruke, da smo ovdje iz istog razloga. Svi odašiljemo poruku istom svemiru. Zahvaljujući Johnu i Alice Coltrane dogodile su se neke divne stvari - poruka ljubavi, poruka uzvišenog bića, poruka koliko je to važno u svemirskim razmjerima. Radostan sam što sam bio dio toga.”

Nakon višegodišnjeg glazbenog nepojavljivanja u javnosti, iako nikad nije prestala svirati, Alice Coltrane je za nastup povodom dvadesete obljetnice smrti Johna Coltranea 1987. utemeljila kvartet sa sinovima, saksofonistima Ravijem i Oranom. Tijekom 1980-ih i 1990-ih snimila je nekoliko albuma s hinduističkim pobožnim pjesmama, a potom se 2000-ih vratila duhovnom jazzu i 2004. objavila je svoj posljednji album “Translinear Light” na snimanju kojeg su joj se pridružili Ravi Coltrane, Charlie Haden, Jack DeJohnette, Jeff “Tain” Watts i drugi. Tijekom 1980-ih i 1990-ih, objavljivala je knjige “Endless Wisdom I”, “Divine Revelations” i “Endless Wisdom II”, dostupne preko njezine privatne izdavačke tvrtke, Avatar Book Institute, u kojima su detaljno opisane njezine navodne božanske komunikacije. Sve do svoje smrti, ostala je gorljiva poklonica Sai Babe i često je hodočastila sa svojim učenicima u njegovu rezidenciju u Puttaparthiju u Indiji kako bi stekla njegove blagoslove.

Alice Coltrane Turiyasangitananda, poznata i kao Swamini, napustila je svoj fizički oblik 12. siječnja 2007. Umrla je od respiratornog zatajenja u bolnici u medicinskom centru West Hills u predgrađu Los Angelesa u dobi od 69 godina. Pokopana je uz Johna Coltranea u Pinelawn Memorial Parku, Farmingdale, okrug Suffolk u državi New York. Godine 2017., na desetu godišnjicu njezine smrti, izdavačka kuća Luaka Bop sa sjedištem u New Yorku objavila je “World Spirituality Classics 1: The Ecstatic Music of Alice Coltrane Turiyasangitananda”, kompilaciju njezinih pjesama.

Preuzeto iz Novog lista od 6. kolovoza 2023.



Izvještaji



Zagreb Music Fest, 2. dan - kišni ured se ipak smilovao


Manifest crnila u Močvari: Stonebride/Luxus Lord/Prisonplanet


Zagreb Music Fest, 1. dan


Lord Of The Dance nastupili u Zagrebu


BadBadNotGood u Šibeniku


Galerija fotografija: Lord Of The Dance u Splitu


Diddle In The Middle i Bonaster


Stingove čarolije u intimnom ozračju Arene


Alex Sipiagin Quartet zaključio Rovinj Spring Jazz


Edo Maajka zatvorio ovogodišnji Beerfest


Drugi dan katarzičkog iskustva s Rammstein u Beogradu


Nastupom Baby Lasagne završen Sea Star Festival


Bill Frisell na 33. festivalu JazzTimeRijeka


Beerfest 2024. dan 3.


Nastavljen je 33. JazzTimeRijeka


Bizarnost u Tvornici kulture koju niste smjeli propustiti


Ni kiša nije ugasila Vatru na Šalati


Spektakularan Rammstein u Beogradu održao prvi koncert


Bosak & Second Hand Band odlični u klubu Boogaloo


Počeo 33. JazzTimeRijeka