Ove ploče definirale su desetljeće kojeg je obilježio vrhunac grunge pokreta.
Brojne knjige i dokumentarci posvećeni su razotkrivanju nastanka fenomena zvanog grunge. U samom početku, sredinom osamdesetih na području Seattlea, grunge utemeljuje svoje korijene među lokalnom glazbenom scenom, zahvaljujući glazbenim sastavima Green River, Deep Six, i izdavačima poput Sub Popa.
Nirvanin album 'Nevermind' iznjedrio je revoluciju 1991. godine kojom grunge postaje svojevrsni glazbeni fenomen koji se javlja jednom u generaciji. Trajno izmijenivši zvuk rock radija, grunge usmjerava horde nezadovoljnih Gen X-era da pruže priliku sasvim novom i uzbudljivom pravcu u glazbi i kulturi općenito.
Glazbeni magazin Pitchfork objavljuje popis 25 najboljih grunge albuma devedesetih, najznačajnijeg razdoblja ovog glazbenog žanra. Poput samog grungea, ova lista nije ograničena na državu Washington, što je zapravo odraz temeljnog utjecaja žanra u preoblikovanju glazbenog krajolika tog vremena.
Ovdje navedeni albumi pokrivaju razdoblje od 1990. do 1994. godine te se mogu smatrati svojevrsnim stupovima žanra koji su omogućili grungeu da nadiđe prolaznost trendova i zacementira se u glazbenoj povijesti kao zvuk koji nikada ne izlazi iz mode.
Mother Love Bone: Apple (1990.)
Frontmen grupe Mother Love Bone, Andrew Wood, umire od predoziranja heroinom u ožujku 1990., samo nekoliko dana prije nego što je njegov bend trebao objaviti ovaj debitantski album.
Njegova se smrt pokazala ključnim događajem u povijesti grungea. Ubrzo nakon toga, gitarist benda Stone Gossard i basist Jeff Ament, započinju razmjenu demo snimki sa službenikom na benzinskoj crpki iz San Diega pod imenom Eddie Vedder, označivši početak benda Pearl Jam.
Woodu je bilo suđeno da dostigne slavu s Mother Love Boneom, čija je jedinstvena vizija grungea postigla zlatnu sredinu između Guns N’ Rosesa i boho-ambicija benda Jane’s Addiction.
Mark Lanegan: The Winding Sheet (1990.)
Kao glavni pjevač Screaming Treesa, Mark Lanegan odigrao je važnu ulogu u oblikovanju grunge formule, kombinirajući prljavi garage-rock i psihodeliju.
Na svom solo debitantskom albumu iz 1990. godine, Lanegan konstruira svojevrsno duhovno zajedništvo folka i bluesa s mračnim baladama.
Pretežno akustičan i vođen notama glasovira, 'The Winding Sheet' iskače od službene definicije grunge albuma. No, uzevši u obzir delikatnu i istovremeno uznemirujuću kvalitetu njegova glasa, Lanegan postavlja standard prepoznatljivog unplugged zvuka, kasnije neizostavnog na repertoaru bendova poput Nirvane, Pearl Jama i Alice in Chainsa.
Tad: 8-Way Santa (1991.)
Kada bi grunge bio osoba, sigurno bi se manifestirao u liku Tad Doylea, čija je glomazna i namrštena prisutnost poslužila kao idealna reklama za grleni sludge-punk njegove grupe.
Unatoč tome što album ne štedi na heavy-metal grindovima, tu je i konciznost i jasnoća izvedbi koje pružaju iznenađujuće trenutke melodične lakoće.
Temple of the Dog: Temple of the Dog (1991.)
Sastav Temple of the Dog čine dva člana Soundgardena (vokal Chris Cornell i bubnjar Matt Cameron) i jezgra onoga što će uskoro sačinjavati Pearl Jam (bivši osnivači Mother Love Bonea, Jeff Ament i Stone Gossard, zajedno s gitaristom Mikeom McCreadyjem i pjevačem Eddiejem Vedderom).
Ovo je jedini studijski album benda, ujedno i neka vrsta glazbene molitve u ime pokojnog prijatelja sastava, Andrewa Wooda.
Smashing Pumpkins: Gish (1991.)
Bez ovog albuma, najvjerojatnije nikad ne bismo imali 'Nevermind' kakvog volimo i poznajemo. Snimljen u Wisconsinu, prvijenac Smashing Pumpkinsa vođen je sanjivim uhom frontmena, Billyja Corgana.
Ovaj album, nazvan po ikoni nijemog filma Lillian Gish, postat će jedna od najprodavanijih indie ploča svog vremena.
Nakon objavljivanja 'Neverminda', Smashing Pumpkins često su bili oslovljavani kao nova Nirvana. Bolje je reći da su bili Nirvana prije Nirvane.
Mudhoney: Every Good Boy Deserves Fudge (1991.)
Kada su Mudhoney izbacili svoj drugi po redu studijski album, 'Every Good Boy Deserves Fudge', u ljeto 1991., držali su titulu najprodavanijeg sastava pod Sub Pop izdavaštvom.
Tako će i ostati sve dok milijuni klinaca koji su kupili 'Nevermind' nekoliko mjeseci kasnije ne otkriju da je Nirvana izdala još jednu ploču prije toga.
Pearl Jam: Ten (1991.)
Pearl Jam nastaje iz pepela Mother Love Bonea, danas slavljen kao jedan od najznačajnijih grunge sastava. Emocionalna snaga benda najviše dolazi do izražaja u pjesmi 'Alive', koja govori o otuđenom biološkom ocu Eddijea Veddera, koji umire bez njegovog znanja još u vrijeme kada je bio tinejdžer.
Ovaj prvijenac nije uspio dostići visine uspjeha 'Neverminda' koji biva objavljen samo mjesec dana kasnije. Međutim, Ten je nedvojbeno druga po redu najznačajnija ploča grunge univerzuma, neosporno jedna od najcjenjenijih zbog svojih klasičnih rock korijena.
Nirvana: Nevermind (1991.)
Alternativni rock zasigurno nije slovio za stran pojam u osamdesetima, no unatoč tome godine 1991., nitko nije očekivao Nirvanin revolucionarni 'Nevermind' i sve ono što je za tim albumom uslijedilo.
Eksplozivni bubnjevi, dinamični trzaji gitare i poetični stihovi sačinjavali su jedinstvenu esenciju Nirvane koju će, i desetljećima kasnije, brojni pokušati imitirati, ali bez uspjeha.
Hipnotički bas Krista Novoselića, energični ritam Davea Grohla i sirova snaga Kurta Cobaina trajno upisuju Nirvanu u povijest, ne samo grungea, već i glazbe općenito.
Soundgarden: Badmotorfinger (1991.)
Soundgardenov treći studijski album, 'Badmotorfinger', oslobađa sastav neželjene titule novog Led Zeppelina, zahvaljujući neustrašivoj punk dinamici i psihodeličnom modernizmu.
U početku, album plijeni pažnju javnosti zahvaljujući kontroverzi koja je okruživala glavni singl popraćen spotom, Jesus Christ Pose, zabranjen od strane MTV-a.
Afghan Whigs: Congregation (1992.)
Afghan Whigs iz Cincinnatija izdvajaju se kao jedni od prvih Sub Pop izvođača koji pristižu na scenu izvan područja Seattlea. No, geografski položaj nije bilo jedino što je činilo Afghan Whigs tako posebnima.
Frontmen Greg Dulli je svojom intrigantnom vizijom pokazao da, uz ljutnju i razočaranje, grunge može izraziti i iznimnu emocionalnu dubinu. Zahvaljujući pjesmama koje odišu senzualnošću, opsesijom i izdajom, ova ploča se i dalje ističe svojom posebnošću unutar šarolike rock scene devedesetih.
L7: Bricks Are Heavy (1992.)
L7 posebno se ističe zbog svoje ženske postave, čiji je drugi po redu studijski album, 'Bricks Are Heavy', odagnao sve sumnje u pogledu grunge integriteta benda.
Dok su muški grunge izvođači često koristili svoje intervjue kako bi podržali feminističke i progresivne ciljeve, L7 je svaku pjesmu tretirao kao platformu za blaćenje korporativne opresije i konzervativnih stavova.
Various Artists: Singles: Original Motion Picture Soundtrack (1992.)
Romantična komedija Camerona Crowea pod imenom 'Singles' smještena je usred glazbene scene Seattlea. Film je snimljen u proljeće 1991., prije negoli su Eddie Vedder i Chris Cornell (koji se pojavljuju u filmu) uopće postali mainstream zvijezde.
Uoči premijere filma u jesen 1992., post-'Nevermind' groznica dostiže svoj vrhunac pa tako Epic Records donosi nekonvencionalnu odluku da objavi soundtrack dobra tri mjeseca prije premijere filma.
Mudhoney 'Overblown', Soundgarden 'Birth Ritual' i nekolicina Pearl Jam uspješnica samo su neke od odličnih pjesama koje sačinjavaju ovaj pamtljivi soundtrack album.
Sonic Youth: Dirty (1992.)
Van granica države Washington, Sonic Youth izdvajaju se kao vjerojatno najznačajniji predstavnici grungea. Njihov album iz 1992. godine, 'Dirty', nedvojbeno predstavlja ultimativni kreativni izraz ovog benda.
U bogatom katalogu benda teško da nedostaje trenutaka čistog adrenalina i uzbuđenja, ali 'Dirty' posjeduje istančanu dozu snage i šarma kojoj je teško odoljeti.
'Dirty' je uistinu bezvremenski album, ne prezajući pred temama seksualnog uznemiravanja, oružanog nasilja i desničarske okrutnosti.
Babes in Toyland: Fontanelle (1992.)
Formirani u Minnesoti, Babes in Toyland bili su sinonim buke i grungea, predvođeni nepatvorenim zvukom Kat Bjelland na vokalu i gitari, s bubnjaricom Lori Barbero i basisticom Maureen Herman.
Na pozornici, Bjelland bi bespogovorno usmjeravala pažnju na sebe, poprimajući obličje same definicije bijesa. Kathleen Hanna navodi njihove live nastupe kao inspiraciju za formiranje grupe Bikini Kill.
Alice in Chains: Dirt (1992.)
Tokom kasnih osamdesetih, kao Alice N’ Chains, u repertoaru benda prevladavale su funky glam-metal melodije. Čak i nakon što ih je gitarist Jerry Cantrell usmjerio ka jačem zvuku, i dalje su bili na turneji s bendovima kao što su Van Halen i Poison.
No, stvari će se itekako promijeniti na nadolazećem albumu 'Dirt' iz 1992. godine. Alice in Chains dramatično stupaju na grunge scenu, potpuno izmijenivši svoj prijašnji zvuk te kroz svoje stihove oslikavaju mračnu stranu Seattlea.
Nirvana: Incesticide (1992.)
Objavljen godinu i tri mjeseca nakon što je 'Nevermind' promijenio molekularnu strukturu rock'n'rolla i obogatio bend van svih granica očekivanja, ova zbirka ranih demo snimaka, obrada, Sub Pop singlova i Peel Session snimaka oslikala je Nirvanu kao ljubitelje noise, pop i underground scene.
Incesticide je bio protuotrov za njihovu iznenadnu medijsku pozornost, s ciljem da razjasni njihove namjere, politiku i strasti.
PJ Harvey: Rid of Me (1993.)
Na slavnom, rukom pisanom popisu Kurta Cobaina, koji sadržava njegovih 50 omiljenih albuma svih vremena, može se pronaći i prvijenac neustrašive PJ Harvey pod imenom 'Dry'.
Lako je razumjeti zašto je ploča zauzela mjesto na Cobainovom popisu. Mlada Polly Harvey bila je živo utjelovljenje svega do čega je Cobainu bilo izrazito stalo, kako na glazbenoj tako i na društveno-političkoj razini.
Ako je album 'Dry' sugerirao da su Harvey i Cobain srodne duše, 'Rid of Me' je dokazao da njezin sastav nedvojbeno stoji rame uz rame s Nirvanom.
Melvins: Houdini (1993.)
Američkom rock bendu Melvins iz Montesana često se pripisuje činjenica da su predstavljali značajan kreativni utjecaj na Kurta Cobaina. Zbog toga ne iznenađuje da su ovi stoner-metal titani imali priliku potpisati ugovor s Atlantic Recordsom zahvaljujući Cobainovoj podršci, koji kasnije preuzima ulogu producenta na njihovom petom albumu, 'Houdini'.
Unatoč tomu što mu se dodjeljuju zasluge za produciranje i sviranje na nekoliko pjesama, Cobain je u to vrijeme bio previše sputan svojom ovisnošću o heroinu da bi u potpunosti ispunio ulogu funkcionalnog suradnika. Usprkos tome, Melvins su uspjeli maksimalno iskoristiti situaciju, kreiravši ovu neizostavnu grunge ploču.
Nirvana: In Utero (1993.)
Tijekom 1993. godine Kurt Cobain pati od kroničnih bolova u želucu, pogoršanih lošom prehranom i njegovom skoliozom. U veljači te godine Nirvana objavljuje 'In Utero', album snimljen u studiju u Minnesoti.
Cobain pjeva o otvorenim ranama, anemiji, mlijeku i pupčanim vrpcama, na ekspresivan način naglašavajući tjelesnu bol kroz koju prolazi u tom periodu. Istovremeno sarkastičan, zajedljiv i produhovljen, Cobain nosi svoje srce na rukavu, dok svoje tijelo izvrće naopačke za svačije oči.
Redd Kross: Phaseshifter (1993.)
Na ovom albumu, braća Jeff i Steve McDonald serviraju obilatu dozu bubblegrungea s posebnim naglaskom na eksplozivne rifove gitare koji bi zaludjeli i najzahtjevnije publike.
Izdan samo nekoliko tjedana nakon Nirvaninog 'In Utero', 'Phaseshifter' cementira svoje mjesto među grunge remek-djelima devedesetih.
Soundgarden: Superunknown (1994.)
Na ovom albumu, Soundgarden kombinira pop i hard rock te se tako uspijeva lansirati među mainstream scenu. Međutim, grunge neupitno prevladava albumom, kombinirajući jedinstven vokal Chrisa Cornella i turobne, gotovo apokaliptične tematike stihova, čija sumornost postaje gorkija nakon Cornellovog samoubojstva 2017. godine.
'Superunknown' i danas se izdvaja kao alternativna rock anomalija.
Hole: Live Through This (1994.)
U razdoblju 1994. godine, Courtney Love imala je i više nego dovoljno razloga za ljutnju. Dok je pokušavala nadići neumoljivo zlostavljanje od strane medija, Služba za zaštitu djece nakratko zapljenjuje njezinu kćer, a njezin suprug, Kurt Cobain, tragično umire nakon čina samoubojstva.
Ovi događaji uzrokovali su zaglušujući val emocija, kojeg Courtney usmjerava u remek-djelo gnjevne ljepote, drugi album njezinog benda Hole, 'Live Through This'. Ploča sadržava 12 pjesama koje vrve otrovnim osjećajima i jednim od najmelodičnijih vriskova ikada snimljenih.
7 Year Bitch: ¡Viva Zapata! (1994.)
¡Viva Zapata! drugi je po redu studijski album benda 7 Year Bitch, obavijen tamom neočekivane smrti.
Bio je to prvi album kojeg bend snima nakon predoziranja njihove glavne gitaristice, Stefanie Sargent, dok je ime albuma posvećeno Miji Zapati, frontmenici benda Gits koja biva tragično silovana i naposljetku ubijena.
Stone Temple Pilots: Purple (1994.)
Svojim drugim studijskim albumom 'Purple', Stone Temple Pilots konačno uspijevaju pridobiti srca grunge scene.
Nakon oštrih kritika koje bend prikuplja nakon objavljivanja svog debitantskog albuma 'Core' iz 1992. godine, svojim idućim kreativnim uratkom iznenađuju publiku te uoči naglog gubitka Nirvane, dokazuju da grunge ipak nije mrtav.
Pearl Jam: Vitalogy (1994.)
Album 'Vitalogy' izdvaja se kao neizmjerno intrigantan portret benda koji, unatoč tomu što se naizgled nalazi pred raspadom, uspijeva proizvesti ploču prepunu inspiracije i kreativne energije.
'Better Man', 'Not for You' i 'Spin the Black Circle' samo su neke od pjesama s albuma koje označavaju jedne od najsjajnijih trenutaka u katalogu Pearl Jama.
Originalni članak pročitajte OVDJE.
