Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

Prošlo je šest godina otkako je onog 10. siječnja 2016. cijeli svijet zatekla vijest o iznenadnoj smrti Davida Bowieja, jednog od najutjecajnih glazbenika svih vremena, ali i kompletnog umjetnika. Nekoliko desetljeća života živio je u New Yorku povučeno, predan obitelji, supruzi Iman i kćeri Lexi, ali tek najuži krug prijatelja znao je da se u posljednjih 18 mjeseci David bori s opakom bolešću – rakom jetre. Liječio se, družio s nekoliko prijatelja i s mladom ekipom jazz glazbenika snimao „Blackstar“, svoj posljednji studijski album. Istovremeno je surađivao na postavljanju mjuzikla „Lazarus“ koji je nastao nadahnut njegovim pjesmama i ulogom u filmu „Čovjek koji je pao na Zemlju“.

Tijekom svoga života David Bowie objavio je 26 samostalnih studijskih albuma te dva studijska albuma s grupom Tin Machine. Objavio je i šest albuma uživo te jedan Soundtrack, onaj kojim je obilježena njegova posljednja turneja kao Ziggyja Stardusta. Tada je izrekao onu svoju povijesnu, mnogo puta citiranu rečenicu: „Ne znam kamo idem, ali obećavam da vam neću dosaditi“. „Blackstar“ bio je njegov tastament, objavljen je na sam dan njegova 69. rođendana i one posljednje snimke bile su uistinu potresne. Dva dana kasnije, njegov sin Duncan Jones objavio je tužnu vijest o očevoj smrti. Možda je netko pomislio da će na tome njegova diskografska aktivnost stati, ali ubrzo se pokazalo da tome baš i nije tako. Jer, iza Bowieja ostao je još velik dio materijala koji sustavno izlazi na vidjelo zahvaljujući predanom radu njegovih dugogodišnjih producenata i suradnika - Tonija Viscontija i Marka Platija.

Kompleti kojim su obilježene etape Bowiejevog rada

Serija proširenih izdanja kojim je njegova složena karijera podijeljena u više etapa započela je još tijekom njegova života. Krajem rujna 2015. godine, u vrijeme kada se već borio s bolešću, objavljen je početak njegovoga životnoga kreativnog serijala. Prvi, pod naslovom „Five Years (1969–1973)“, donio je 12 CD-a ili 13 LP-ja te tako obuhvatio početak njegove 'svemirske' karijere koja je započela s Majorom Tomom i pjesmom „Space Oddity“, a kulminirala sa Ziggyjem Stardustom i Alladinom Sanom. U sklopu svakog kompleta nalaze se rijetke, manje poznate snimke i remiksevi, a posebnu poslasticu čini upravo onaj dodatni CD pod naslovom Re-Call. U tom prvom boxu nalazi se rijetka verzija pjesme „Space Oddity“ na talijanskom jeziku pod naslovom "Ragazzo solo, ragazza sola". Možda se Bowie baš i ne snalazi dobro na tom terenu, ali pjesma je svakako oduševila njegove obožavatelje.

U pravilnim razmacima od po godinu dana, nastavilo se obilježavanje i njegovih ostalih kreativnih faza. Komplet „Who Can I Be Now? (1974–1976)“ obuhvatilo je razdoblje posvećenosti soul glazbi i Thin White Dukeu. U sklopu njega objavljen je „The Gouster“, album na kojemu se nalaze rjeđe i manje poznate snimke s albuma „Young Americans“ i njegove „Plastic Soul“ faze.

S kompletom „A New Career in a New Town (1977–1982)“ obilježena je po mnogima Bowiejeva najkreativnija, tzv. „berlinska faza“. Pronaći će se ovdje nekoliko odličnih koncertnih snimaka, a i nekoliko inačica najvećeg hita, pjesme 'Heroes', na njemačkom i francuskom jeziku. Posebnu i raritetnu vrijednost ovome kompletu daje EP „Baal“ na kojemu se nalaze Bowiejeve interpretacije Bertolta Brechta.

Nastavak je bio sasvim logičan, sljedeći komplet pod nazivom „Loving the Alien (1983–1988)“, obuhvatio je Bowiejevo najkomercijalnije razdoblje, koje je kulminiralo albumom „Let's Dance“ (1983.) i turnejom „Serious Moonlight“, ali potom se do kraja osamdesetih njegovo nadahnuće pomalo praznilo. Tri godine poslije, ove prethodne 2021. godine, objavljen je „Brilliant Adventure (1992–2001)“, box koji je obuhvatio pretposljednje poglavlje Bowiejeve bogate karijere, sve ono što je ostvario nakon što se, poslije predaha s grupom Tin Machine, vratio samostalnom radu. U tom se boxu između jedanaest CD-a ili osamnaest LP-ja nalazi i ono što dosad nikada nije službeno objavljeno, a to je album „Toy“, Bowiejev emotivni osvrt na njegove najranije pjesme u novim aranžmanima, koji ranije nije objavljen zbog problema s izdavačem. Prema najavama do 2023. planira se objaviti i novi, zasad bezimeni komplet kojim će se obuhvatiti posljednje poglavlje Bowiejeva rada.

Live koncerti na vinilima

Prvi u nizu objavljenih Bowiejevih živih albuma bio je „Cracked Actor (Live Los Angeles '74)“ kojega smo recenzirali na ovoj stranici. Bio je to koncert kojim je Bowie promovirao svoj odličan album „Diamond Dogs“ i stoji rame uz rame s njegovim ranijim „David Live“. Ipak, postoji bitna razlika između ova dva koncerta, a to je što je ovaj koncert odsviran u kompletu, bez naknadnih dotjerivanja.

Nakon toga objavljen je „Welcome to the Blackout (Live London '78)“ (2018.), odličan uradak s tadašnje 'Isolar Tour', koji nam je ponovno podario čak i više od Bowiejevog ranijeg, „Stage“ albuma. Ponovno snimljen u jednom komadu, na koncertu u Londonu, donosi i nekoliko pjesama koje je inače Bowie rjeđe izvodio, poput primjerice pjesme „Sound And Vision“. U nastavku Bowiejevih live izdanja u obliku vinila mogli smo poslušati njegov koncert u Glastonburyju iz 2000., a zatim „Something In the Air“ snimljen u Parizu 1999. godine. Simpatičan je to uradak u kojem Bowie ostvaruje topli kontakt s publikom, pripovijeda kako je koja pjesma nastala, a raspoloženi Bowie otpjevao je svoje stare i nove hitove ohrabren francuskom titulom Commandeurs of the Ordre des Arts et des Lettres, najvećim priznanjem kojega umjetnik može primiti. Nakon toga objavljena su još dva koncertna albuma: „Live At the KitKat Club“ , „Ouvrez le Chien (Live Dallas 95)“ i „Look At The Moon! (Live Phoenix Festival 97)“, kojim je stavljen naglasak na njegovu ritmičnu, jungle fazu, nastalu pod utjecajem bendova kao što su Prodigy i NIN.

Ostale ploče, reizdanja i knjige

Objavljeno je i nekoliko kompilacija, a povrh navedenog, svake se godine objavljuju reizdanja njegovih albuma, vezano uz okrugle obljetnice. Tako je obilježeno pola stoljeća od albuma „The Man Who Sold the World“ (2000.), godinu potom „Hunky Dory“, a idući će svakako biti na redu već spomenuti „The Rise And Fall Of Ziggy Stardust and the Spiders From Mars“.

Nije zanemarena niti Bowiejeva karijera s grupom Tin Machine. Još 2018. objavljen je dvostruki CD „David Bowie & Tin Machine – His Master's Voice“ koji je okupio njihove nastupe u New Yorku i Parizu 1989. i 1991. godine, a godinu potom objavljen je „Tin Machine: Live at La Cigale, Paris“, koncert održan sredinom 1989. godine, vjerojatno uz tridesetu obljetnicu grupe. Početkom 2020. objavljen je EP „Is It Any Wonder?“, zanimljiv spoj Tin Machine i Bowiejevih starijih pjesama koje su snimljene u razdoblju od 1995. do 1997. u produkciji Reevesa Gabrelsa i Marka Platija. Prošle godine objavljena je i singlica „David Bowie/Tin Machine/The Moody Blues“, a prije toga singl na kojem je Bowie otpjevao jednu Lennonovu i jednu Dylanovu pjesmu („Mother“/ „Tryin' To Get To Heaven“).

Nije zanemarena ni Bowiejeva umjetnička dimenzija glumačkog stvaralaštva. Uz 35. obljetnicu filma „Labyrinth“ u dvoranama svjetskih kina pojavilo se novo izdanje ovoga filma, a prije nekih pet godina bilo je ideja da se „Labyrinth“ kao mjuzikl postavi na daske njujorškog Broadwaya ili West Enda u Londonu. Spomenut ću da se Bowie bavio i slikarstvom. Ovu činjenicu su iskoristili za estetsko rješenje omota albuma „Brilliant Adventure“, a pamtimo i njegov autoportret s omota albuma „1. Outside“. Bowie je posudio glas za video igricu „Omikron“ koja je tijekom posljednjeg vala pandemije ponovno postala popularna.

O Bowieju su napisane mnoge knjige. Uz ranije poznatu „Starman“, te onu „Bowiejevo doba“ Paula Morleya, kod nas se ovih godina mogla pročitati i ona Marie Isabel Sánchez Vegare iz serije „Mali ljudi, veliki snovi“, kao i ona najnovija Marije Hesse „David Bowie - Život u slikama“.

Sve u svemu, Bowiejev rad neiscrpno je nadahnuće mnogim umjetnicima kao i ljubiteljima dobre glazbe kroz koju uistinu možemo pročistiti dušu i naći glazbu za svako raspoloženje. I ukoliko umjetnik živi koliko i njegovo djelo, David Bowie je uistinu besmrtan. Jednom je rekao: "Ja sam samo pojedinac koji ne smatra da mu je potreban itko da na bilo koji način kvalificira moj rad. Radim za sebe." Na sreću, Bowie je itekako radio i za druge.