Kompilacija

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

2021. bila je godina kada smo već odavno trebali imati leteće tramvaje, stalnu bazu na Mjesecu (u najmanju ruku) i robote koji nam peru ja..buke dok mi uživamo u ljetnom povjetarcu. Kako to obično biva, znanstvena je fantastika jedno, a okrutna realnost nešto potpuno drugo. No, da nije sve tako crno, pobrinuli su se dobri ljudi iz metala te tako dođe još jedna godina kraju i time još jedna lista puna dobre glazbe. Grupe i dalje neumorno izdaju nove stvari i na ovome bi se mjestu skoro mogao ponoviti tekst od prošle godine o istim problemima i nemogućnostima održavanja normalnih aktivnosti itd., ali neće. Statistički podatak o skoro 8000 izdanih dugosvirajućih albuma također je otprilike isti onome iz 2020. godine, samo nam je odabranih 25 albuma ponešto drugačijih i raznovrsnijih, iako smo i ove godine mogli odabrati mnogo više toga, a za svaki od ovih 25, u sjeni stoje bar 3-4 pretendenta na mjesto (posebice novi Aquilus te Funeral Mist koji su izdani baš kada je lista zaključena, pa računajte kao da jesu uključeni). Nije se puno stvari promijenilo niti na koncertnom planu te iako je održan određen broj koncerata više lokalnog karaktera, čini se da će tek možda 2022. biti godina povratka u neku prividnu normalu što se tiče koncertnih aktivnosti kod nas i u svijetu, a sve to bit će prikladno popraćeno i na SoundGuardianu (osim ako ovoga svega ne bude i sljedeće ćemo godine opet pisati žalopojke).

25.

Replicant - "Malignant Reality"

(Transcending Obscurity Records)

01. 25. Replicant

Ponavljati jedne te iste fraze, dosadna je stvar. Pametne grupe znaju ovo te svojim glazbenim odabirima mogu uvijek iznenaditi slušatelja. Američki Replicant jedna je od tih grupa. Ne zadovoljavaju se dečki samo suzama na kiši, već u svoj primarni death metal izričaj, ubacuju dobru dozu atmosferičnih pasaža i maničnih gitarskih dijelova kojih se ne bi postidjeli niti jedni Gorguts. Pjesme poput “Excess Womb” i “Ektoskull” vuku i na ekstremniji dio spektra death metala, a apsolutno masivna “The Ubiquity of Time” jedan je od glavnih razloga zašto je ovaj album na listi.

https://replicantband.bandcamp.com/

24.

DSKNT - "Vacuum γ​-​Noise Transition"

(Sentient Ruin Laboratories)

02. 24. DSKNT

Za određene bi žanrove metala, čak i sami metalci mogli reći da se radi o običnoj buci. Kao primjer, uzmimo DSKNT. Švicarci sviraju onu specifičnu vrstu black/death metala koja počiva na disonantnosti i konstantnom bombardiranju osjetila te njihov zid zvuka zahtjeva potpunu pažnju pri slušanju, a čak i to nije garancija da ćete pohvatati sve što se događa. Srećom, ovdje ne vlada potpuni kaos, već grupa temelji svoj zvuk na hipnotičkim ritmovima koji kao da ispunjavaju prazninu svemira nabijenim česticama i podižu energiju svemu što nas okružuje. Negdje na pola puta između Deathspell Omege i Portala (čijem je vrlo dobrom albumu ove godine zamalo umaklo mjesto na ovoj listi), DSKNT je preporuka za poklonike obje i svih grupa između.

https://dsknt.bandcamp.com/

23.

Dvne - "Etemen Ænka"

(Metal Blade Records)

03. 23. Dvne

Kad nazovete grupu Dvne, velike su šanse da ćete pisati pjesme o znanstvenoj fantastici. Ili pijesku. Izbjegavajući tu zamku, grupa ne pjeva čak niti o pješčanim planetima. Najbliža referentna točka glazbe Dvnea bio bi Mastodon iz vremena dok je bio dobar, no ovi Škoti nisu blijeda kopija, već samostalni entitet koji svojom kvalitetom i ovim albumom stoji daleko iznad ovogodišnjeg izdanja svojih američkih uzora. Masni rifovi ispresijecani elektronikom i post-metal estetikom prožimaju pjesme i one su prikladno oslikane kao na širokom Technicolor platnu na kojemu se svaka nijansa prikazuje u svome pravome svjetlu, a središnja desetominutna “Omega Severer” i fantastična “Mleccha” najbolji su primjeri ovoga.

https://songs-of-arrakis.bandcamp.com/

22.

Malignament - "Hypocrisis Absolution"

(Primitive Reaction)

04. 22. Malignament

Nekad su stvari crne da crnje ne mogu biti. U toj domeni obitava debitantski album finske black metal grupe Malignament. Čvrsto usađen u skandinavsku tradiciju žanra, album je neprekidni vrtlog oštrih, ledenih rifova i gromoglasnih bubnjeva te ga nije moguće zamijeniti niti sa jednim drugim podnebljem na ovoj planeti. On je proizvod sjevera i jedino sjevera. Zvuk je bombastičan i ratnički nastrojen, ali sa dovoljno melodije da ga izdvoji iz mase drugih izdanja. Pjesme poput “Unforgiving North” i “Wolf and the Moon” jasno prikazuju gdje grupa traži tematsku inspiraciju, a njihova nam snaga pokazuje da Malignament ima svijetlu budućnost pred sobom.

https://primitivereaction.bandcamp.com/album/hypocrisis-absolution

21.

Moral Collapse - "Moral Collapse"

(Subcontinental Records)

05. 21. Moral Collapse

Metal je odavno globalni fenomen i nije više iznenađenje sretati grupe iz krajeva svijeta koje ne bi prije povezivali s ovim žanrom. Tako je i s našim gostima iz Indije, odličnim Moral Collapseom koji su već na ovome prvome albumu postavili vrlo visoke standarde u više-manje svemu. Tehničke sposobnosti članova grupe savršeno nadopunjuju njihove kompozicijske i to se osjeti na pjesmama koje su pravi vrtlozi rifova i promjena ritmova karakterističnih za progresivniju stranu death metala. Jako prisustvo saksofona i violine samo pojačava raznolikost ovoga albuma, a za bubnjeve je zadužen all-star bubnjar Hannes Grossmann koji je odradio i dio produkcije albuma.

https://moralcollapse.bandcamp.com/

20.

Mānbryne - "Heilsweg: O udręce ciała i tułaczce duszy"

(Malignant Voices)

06. 20. Manbryne

Skoro je neizbježno bilo da na ovoj listi ne bude neki black metal iz Poljske. U ponešto tišoj godini za poljsku scenu, Mānbryne je grupa koja je svojim debitantskim albumom ostavila odličan dojam. Iako tek prvi album, članovi su grupe veterani scene i njihove su biografije presjek poljskog black metala unazad desetak godina. Očekivano, album je zvučno blizak grupi Blaze of Perdition čiji je vokalist i idejni pokretač cijele priče, ali se ne može smatrati kopijom, jer centar ovoga albuma leži kao što mu i u podnaslovu kaže “u mukama tijela i lutanju duše”. Zamišljen kao posveta preminulom Maxu von Sydowu čiji monolog iz Sedmog pečata krasi posljednju pjesmu “Na trupa trup”, jasan je cilj grupe u promišljanju prolaznosti i onoga što ostaje kroz prizmu black metala.

https://manbryne.bandcamp.com/releases

19.

LLNN - "Unmaker"

(Pelagic Records)

07. 19. LLNN

Rasprave oko toga što čini metal teškim i koliko, česte su i beskorisne, jer grupe su uvijek u poslu nadići ono od prije. Neki to čine brzinom, dok se drugi odlučuju za sporost. Danska grupa LLNN nazivno je post-metal, međutim ako i jest, ovo je daleko najbrutalniji post-metal trenutno. Rifovi su jednostavno monumentalno monolitni i polako se krećući poput tektonskih ploča uzrokuju podrhtavanja svega oko nas. Album rijetko kada ubrza i to možda doprinosi određenoj jednoličnosti, međutim sa svojim kratkim trajanjem od četrdeset minuta, on nikada ne postaje dosadan, a sama masa ovih rifova kao da posjeduje svoju gravitaciju koja vas stalno privlači k sebi.

https://llnn.bandcamp.com/album/unmaker

18.

Malignant Altar - "Realms of Exquisite Morbidity"

(Dark Descent Records)

09. 17. Diskord

Ima nekog određenog zadovoljstva kada otkrijete novi sastav već s njihovim demo snimkama te napokon dočekate album prvijenac koji potpuno ispuni nagoviještena visoka očekivanja. Američki Malignant Altar takva su grupa. Kao posljednji dodatak na ovu listu, ovaj je album vrijedilo čekati i jedan je od najboljih debitantskih albuma godine. Prljavi, mrtvi death metal iz Texasa čini se kao prikladna stavka za kraj godine. Ove su pjesme razarači i u pola sata albuma grupa daje do znanja da tu nema mjesta za slabosti, a nigdje ovo nije realizirano tako dojmljivo kao na ključnoj “Ceremonial Decapitator”. Jedini predah čini kratki, atmosferični interludij koji je nedovoljno kratak da bi ublažio to ludilo.

https://darkdescentrecords.bandcamp.com/album/realms-of-exquisite-morbidity

17.

Diskord - "Degenerations"

(Transcending Obscurity Records)

09. 17. Diskord

Tri albuma u više od dvadeset godina postojanja nisu neka produktivnost, ali naša je sreća što je baš 2021. godina ona kada su norveški death metal čudaci Diskord odlučili izdati svoj treći album. Degeneracije su solidan opis događanja na albumu, jer već je od prve pjesme jasno da Diskord kroči nekim zakučastim putevima i ovo je nije death metal na kakav su navikli naši stari. Rifovi su naravno glavna okosnica, ali njihova je raznolikost ono zašto je ovaj album toliko zabavan. Nekad klasično brutalni, nekad thrashersko rasturajući, a često i psihodelično otkačeni, oni čine ovih dvanaest pjesama koliko su ih nagurali u četrdeset minuta trajanja pravim užitkom za slušanje, a pohvalno je i prisustvo fantastičnog basa koje je skoro bez premca na ovoj listi.

https://diskordband.bandcamp.com/

16.

Misotheist - "For the Glory of Your Redeemer"

(Terratur Possessions)

10. 16. Misotheist

Black metal iz Norveške. Ovo bi trebalo biti dosta za preporuku po samoj inerciji semantike toga pojma, ali kada grupa u to uključi i utjecaje iz francuske te islandske škole black metala, stvari postaju ozbiljne. Slušajući album, primjećuje se da je norveška komponenta najmanje prisutna, a kroz pjesme se provlači disonantni, razarajući ton što čini ovaj album jednim od beskompromisnijih izdanja ove godine. Kao što je poznato, otrovi se čuvaju u malim bočicama i u samo pola sata s tri pjesme, Misotheist ne popuštaju svoj čvrsti stisak na slušatelja niti trenutka i pokazuju ogroman napredak od prvog albuma izašlog 2018. godine, a šesnaestominutna “Acts of the Flesh” svakako je vrhunac albuma.

https://terraturpossessions.bandcamp.com/album/for-the-glory-of-your-redeemer

15.

Decline of the I - "Johannes"

(Agonia Records)

11. 15. Decline of the I

Sprega filozofije i metala nije novost te razrađeni koncepti proizašli iz toga često rezultiraju fantastičnim albumima. Pri tome postoje grupe koje idu u svojevrsne ekstreme, a Decline of the I možemo svrstati u tu skupinu. Nakon prva tri albuma koja čine trilogiju baziranu na radu neurobiologa Henrija Laborita i njegovih eksperimenata sa štakorima, novi album Johannes koristi se pseudonimom danskog filozofa Sørena Kierkegaarda da bi zaronio dublje u misaone ponore black metala. Glazba je intenzivna, ali ne zbog konstantnog nabijanja instrumenata, već zbog posjedovanja određenog psihološkog naboja koji pritišće i mozak i srce. Završna “Dieu Vide” ogledni je primjerak ovoga te pjesma prolazi kroz niz raspoloženja i glazbenih fraza koje samo ponekad dotiču black metal, a često su nešto potpuno drugačije.

https://agoniarecords.bandcamp.com/album/johannes

14.

Suffering Hour - "The Cyclic Reckoning"

(Profound Lore Records)

12. 14. Suffering Hour

Kao što će ova lista pokazati, datum izlaska nekog albuma unutar godine nije presudan, jer će oni stvarno dobri ostati zapamćeni do kraja. I bijaše tako da Suffering Hour izda album još davne veljače i nađe svoje mjesto na listi čistom snagom i kvalitetom svoga novoga albuma, a ako se ikada uvede kategorija sanjivog death metala, Suffering Hour će svakako biti predvodnici žanra. Ovo ne smije zavarati slušatelja, jer ovo je ipak prvenstveno totalni mrkli metal u kojemu je svjetlo samo misao, no u njemu postoji određena eterična i ezoterična vrijednost koju je teško opisati, iako album čvrsto stoji na razmeđi black i death metala koristeći najbolje od dva svijeta najvidljivije u odličnima “Transcending Antecedent Visions” i “The Foundations of Servitude”.

https://sufferinghour.bandcamp.com/album/the-cyclic-reckoning

13.

Year of No Light - "Consolamentum"

(Pelagic Records)

13. 13. Year of No Light

Consolamentum jedinstveni je sakrament katara koji su ga smatrali za konačno uronuće u Duha Svetoga i bio je dodijeljivan članovima zajednice pred smrt kao priprema za spasenje. U tom kontekstu, nakon putovanja od petnaest godina od prvog albuma, francuski Year of No Light kao da podvlače crtu pod ovaj dio svoje karijere i ovim albumom zaokružuju taj put, ali se time pripremaju i za početak novoga. U njihovoj glazbi nema ograničenja, ona je ekspanzivna i oslobađajuća, kao da se širi vidokrug za slušatelja svakom novom frazom. Gitarama nije strana žestina, no znaju se povući u sjenu i prepustiti mjesto drugim instrumentima, a upravo je ta izmjena jedna od jačih strana Consolamentuma. Posebnost je i da grupa ima dva bubnjara te stoga to rezultira upravo fantastičnim ritmičnim rješenjima na albumu, a ovo je ujedno i jedini instrumentalni album na ovoj listi.

https://yearofnolight.bandcamp.com/album/consolamentum-2

12.

Fluisteraars - "Gegrepen door de geest der zielsontluiking"

(Eisenwald)

14. 12. Fluisteraars

U prijevodu s nizozemskog jezika Fluisteraars znači šaptači. Za sve one koje interesira, na ovome albumu nema šaptanja. Već im je prošlogodišnji album Bloem skoro završio na našoj listi i u inat tome, Fluisteraars se odlučio i ove godine izdati još jedan, bolji album koji je posljedično morao tu završiti. Album počinje, tako reći, in medias res. Kratki udar bubnja i sonični je napad black metala već u punom letu s frenetičnim gitarama i izmučenim vokalima Boba Molleme. No, tu priča tek počinje, jer grupa ima veći broj aduta u rukavu i sve ih koristi. Atmosferični dijelovi koji prelaze u svojevrsno kingcrimsonovsko eksperimentiranje zvukom i ritmom, a da bi sve opet napravilo puni krug u black metal nije možda dovoljno dobar opis, ali može potaknuti radoznale da albumu daju priliku.

https://fluisteraars.bandcamp.com/

11.

Qrixkuor - "Poison Palinopsia"

(Dark Descent Records)

15. 11. Qrixkuor

Ovaj se album sastoji od dvije pjesme. Svaka je pjesma duža od 24 minute. Na ove će informacije, određeni broj ljudi početi zadovoljno trljati ruke, dok će drugi odmahnuti na to kao na nepotrebnu uvredu svemu što je sveto u metalu. Odmah je od početka jasno da prezentirane na ovaj način, pjesme čine jedno putovanje predjelima rijetko kročenima u death metalu, a pažljivog slušatelja čekaju iznenađenja na svakom koraku. Produkcija je prikladno tmurna i kao da namjerno zakrčuje pogled dalje od par nota. Gitare zavijaju poput zvijeri jedva vidljivih krajičkom oka i udaraju poput maljeva cijelom duljinom albuma skoro bez predaha i po tom su intenzitetu Qrixkuor slični jednom Teitanbloodu, ako već tražimo referentnu točku.

https://qrixkuordeath.bandcamp.com/album/poison-palinopsia

10.

Dordeduh - "Har"

(Prophecy Productions)

16. 10. Dordeduh

Rumunjski Dordeduh prvi je od dva albuma koja smo ranije ove godine predstavili na SoundGuardianu(https://soundguardian.com/index.php/component/muscol/D/2600-dordeduh/5017-har). Na samu recenziju nemamo puno za dodati, osim da se album održao na ovoj listi svojom visokom kvalitetom i usprkos izazivačima iz žanra (ovdje uključujući i vrlo dobar novi, posthumni album Negure Bunget).

https://dordeduh.bandcamp.com/album/har

9.

Fyrnask - "VII: Kenoma"

(Ván Records)

17. 09. Fyrnask

Njemački je metal vjerojatno najpoznatiji po svojoj jakoj power i heavy sceni, međutim niti black metal ne zaostaje kvalitetom, što je vidljivo i na ovoj listi koja u prvih deset sadrži dvije njemačke grupe toga žanra. Fyrnask je grupa ponešto specifična u tome kontekstu, jer dok njihovi sunarodnjaci često koriste rodni njemački kao jezik ekspresije, oni su okrenuti skandinavskim jezicima kao izvoru inspiracije svoje glazbe. Glazbe koja je uvijek masivna i ritualististički obojana, prepuna glasova koji vam prvo šapću u uho, a potom vrištući ruše planine u ponore. Sve ovo a da nismo ni počeli dodavati druge instrumente u mješavinu. Pjesme su prikladne duljine za ovako ambiciozan pothvat, a izdvojiti možemo trinaestominutnu “Helreginn” kao ogledni primjerak.

https://fyrnask.bandcamp.com/album/vii-kenoma

8.

Khemmis - "Deceiver"

(Nuclear Blast)

18. 08. Khemmis

Nagradu za najtradicionalniji metal album na ovoj listi odnosi američka grupa Khemmis sa svojim četvrtim albumom Deceiver. Dijelom sporiji doom na tragu ranog Paradise Losta, dijelom klasični maidenovski melodični napad, album konstantno vijuga poput mutne rijeke koja nas iznenadi svojom snagom na brzacima i uspješan je nastavak stilskog puta grupe koja ne izmišlja toplu vodu, već je samo odlična u realizaciji svojih glazbenih ideja. Pjesme su bogato aranžirane i posjeduju veličanstvenost rijetko viđenu na sceni. Kroz cijeli se album provlači opipljivi uzvišeni, melankolični ton ratnika koji se vraća s bojišta okrvavljen, ali nepokoren. Iako se ekstremnija komponenta grubih vokala tu i tamo probija za pojačavanje atmosfere, većinu albuma nosi zvonki glas Phila Pendergasta čiji se emotivni vrhunac može najbolji čuti na “House of Cadmus” i masivnoj “Shroud of Lethe”.

https://khemmis.bandcamp.com/album/deceiver

7.

Nekromantheon - "The Visions of Trismegistos"

(Indie Recordings)

19. 07. Nekromantheon

Norveški smo thrash sastav već nahvalili ove godine na SoundGuardianu (https://www.soundguardian.com/index.php/component/muscol/N/2598-nekromantheon/5013-the-visions-of-trismegistos) i ponovljena su slušanja samo potvrdila da se radi o fantastičnom albumu koji je postavio letvicu visoko cijelom žanru thrash metala i postoji nada da nećemo morati čekati devet godina na novi album. Rifovi pršte na sve strane poput zagrebačkih fontana, a za detaljniji se opis svakako obratite recenziji gore.

https://nekromantheon.bandcamp.com/album/visions-of-trismegistos

6.

Ars Magna Umbrae - "Throne Between Worlds"

(I, Voidhanger Records)

20. 06. Ars Magna Umbrae

Atmosferični black metal dugo je vremena već vrlo distinktivan žanr i jedan od najnaseljenijih novim grupama (iako se kao i u ovome slučaju, često radi o jednoj osobi), ali samim time i najviše podložan poluproizvodima i amaterizmu. Srećom, oni koji iskaču iz mase, iskaču u visine do kojih rijetki mogu. Ars Magna Umbrae nema problema s time te na svom već trećem albumu u 4 godine, ponovno diže ljestvicu te stvara djelo uzvišene ljepote i sveobuhvatne mistike koje kao da upravo leži na razmeđi svjetova. Iako barokno bogat u izvedbi, vidljiva je samosvijest autora i želja za nepretjerivanjem te je svaka ideja na svome mjestu, a svaka melodija ima svoju svrhu, a ovo biva sve jasnije kako album odmiče svome kraju s opčinjavajućom “Metempsychosis (Transmigration of the Soul)” kao najboljim primjerom.

https://arsmagnaumbrae.bandcamp.com/

5.

Ad Nauseam - "Imperative Imperceptible Impulse"

(Avantgarde Music)
21. 05. Ad Nauseam

Treba priznati, ima na ovoj listi albuma koji bi išli u kategoriju zahtjevnog i izazovnog materijala za slušanje, ali nijedan od njih nije poput novog albuma talijanske grupe Ad Nauseam. Elementi black i death metala naslonjeni na estetiku free jazza te klasični pristup odnosu harmonije i disharmonije možda zvuči kao eksperiment, ali on to svakako nije, jer je namjera jasna i album je plod ogromnog broja sati utrošenih u kompoziciju s točno određenim ciljem. Stvoriti glazbu koja bi aktivno uključila slušatelja i tražila, a potom i zadržala njegovu pažnju cijelim trajanjem od skoro sat vremena. Težak je to zadatak u današnje vrijeme i time je ovaj album još posebniji. Poput samoga naziva pete pjesme, ovaj je album personifikacija koncepta Horror Vacui. Niti jedan prostor nije ostao neiskorišten, niti jedan aspekt neistražen, a strpljivost će biti višestruko nagrađena.

https://adnauseam-official.bandcamp.com/

4.

1914 - "Where Fear and Weapons Meet"

(Napalm Records)

22. 04. 1914

Nije novost da je rat često na pameti metal grupama. Ratna je tematika, kao stvorena za interpretaciju kroz glazbeni i vizualni izričaj većine žanrova, dala neke od najboljih i najpoznatijih metal pjesama. Ukrajinska grupa 1914 (ako nije očito) vuče inspiraciju iz Prvog svjetskog rata i sa svojim trećim albumom gradi si put prema sve većoj slavi. Tekstovi su pjesama prave povijesne riznice preko kojih gitare udaraju poput artiljerijske vatre, dok se bogata orkestracija provlači kroz ove pjesme i daje im upečatljivost rijetko viđenu na sceni. Uvodni dio s pjesmom “Tamo daleko” samo je najava krvavog atentata u Sarajevu kojeg grupa koristi kao motiv za prvu pjesmu i okidač za cijela ratna događanja koja slijede. Vrlo upečatljivi živi nastupi grupe dodatan su magnet za poklonike ove glazbe, a sljedeće se godine očekuju i u našem susjedstvu na turneji.

https://x1914x.bandcamp.com/album/where-fear-and-weapons-meet

3.

Worm - "Foreverglade"

(20 Buck Spin)

23. 03. Worm

Worm je jednostavno, pamtljivo ime za grupu i brza nam pretraga govori da je kroz godine bilo barem još pet grupa toga imena, a izvedenica i složenica još i više. Srećom po nas, najaktivniji i najbolji ostao je američki Worm. Treći je ovo album grupi i on čini dalji odmak od njenih black metal korijena te ih još više spušta u smrdljivu močvaru ispunjenu sporopuzećim stvorenjima, da ne kažemo crvima. U praksi bi ovo značilo spore, moćne rifove preko kojih vokalist prepričava svoje grozomorne snove. Albumu ide u prilog i odlična produkcija, a atmosfera koju grupa postiže skoro je nedostižna na ovoj listi. Iako se vrlo često kombinacija death i doom metala ogleda u zamućenom, sumornom zvuku, Worm se odlučuje za kristalno jasne gitare što grupi ide u prilog, a to je najvidljivije na fantastičnim “Cloaked in Nightwinds” te “Empire of the Necromancers”.

https://listen.20buckspin.com/album/foreverglade

2.

Thy Catafalque - "Vadak"

(Season of Mist)

24. 02. Thy Catafalque

Dokaz da kvantiteta i kvaliteta mogu ići ruku pod ruku, jedina je grupa koja se ponovno našla na listi od prošlogodišnje. Mađarski se Thy Catafalque nakon 2020. godine i eksperimentalnijeg albuma Naiv, vratio s novim uratkom naziva Vadak koji gazi dublje u metalni dio opusa i maestralan je prikaz talenta Tamása Kátaija, a poznavatelji njegovog rada naći će sve elemente koje Thy Catafalque čine jednom od najboljih grupa današnjice. Na papiru teško opisiv, ovaj album s lakoćom preskače žanrovske granice i svakako je najraznovrsniji na ovoj listi. Mađarska tradicionalna glazba koja se izmjenjuje s teškim gitarama koje se potom utapaju u atmosferičnoj elektronici (ponekad i u okviru jedne pjesme) možda zvuči kao kreativni nered, ali to je samo zalog nadmoćnoj kompozicijskoj inteligenciji gosp. Kátaija.

https://thycatafalqueuk.bandcamp.com/album/vadak

1.

The Ruins of Beverast - "The Thule Grimoires"

(Ván Records)

25. 01. The Ruins of Beverast

U retrospektivi, prava je šteta što ovaj album nismo bolje predstavili pri njegovom izlasku, no prošli se siječanj već čini daleko, dok nam je novi pred vratima. Ipak, mnogo govori činjenica o ovome albumu što je uspio baciti toliku sjenku na cijelu godinu da se nalazi na prvom mjestu ove liste. The Ruins of Beverast jedna je od onih grupa koja nema greške u svojoj diskografiji, a za to je zaslužan Alexander von Meilenwald koji se nalazi u onoj maloj skupini glazbenih genija koji su se izborili za svoju kreativnu slobodu (on je već treći u prvih pet albuma na listi) i to se vidi u svakoj minuti albuma. On svakako nije jednostavan i lak za slušanje, atmosfera je gusta i potrebno je ponešto napora za probiti se do središta rituala kojim nas grupa prenosi u neke druge svjetove, ali to treba doživjeti, te obredne molitve bogovima znanima i neznanima koje zavijaju kroz tamne labirinte ne znajući vode li vas u propast ili oslobođenje. Bilo da se radi o klasičnom metal napadu u “The Tundra Shines”, transcendentalno obojanom “Mammothpolis” ili istočnjačko-typeonegativskoj “Anchoress in Furs”, grupa uvijek pokazuje širinu svoga talenta i čini ovaj album mnogo zahvalnim za ponovljena slušanja.

https://theruinsofbeverast.bandcamp.com/album/the-thule-grimoires