Kompilacija

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

Dvije tisuće i dvadeseta započela je nedužno, s dvije simpatične dvadesetice i kao što to obično biva, bili smo puni velikih očekivanja. Naravno, nitko nije mogao naslutjeti ovakav scenarij: potresi, pandemije, urušene ekonomije i jedan sasvim novi način života. Tijekom lock-downa započeli su se otkazivati koncerti, a potom i cijele turneje te smo tako ostali uskraćeni za ono što je u svijetu glazbe najsočnije i što najviše veseli kako publiku, tako i izvođača. Možda je lock-down natjerao umjetnike da razmisle o svemu i dodatno razvijaju svoju kreativnu fazu, ali opća kriza i neizvjesnost uvukla se u znatan dio njihovih razmišljanja.

Kako ne bi ispalo da se 2020. godina koja upravo završava pamti isključivo po nedaćama, osvrnuli smo se na diskografska izdanja i potražili barem 20 razloga da je pamtimo i po nečemu dobrom.

1. Bruce Springsteen: „Letter To You“

lty

Nakon pet godina diskografske pauze i "American Beauty", pravi dijamant ove godine isporučio nam je jedan i jedini - The Boss. "Letter to you" je jedan osobni, ali istodobno i album s kojim se možemo lako poistovjetiti. Album je snimljen u Springsteenovom improviziranom studiju i uz poneko modernije rješenje, pokazuje kako nije odstupio ni milimetar od onoga što Bruce savršeno radi - pogađa u srž razuma i srca. Uzgred budi rečeno, vjerojatno je jedan od tekstualno najboljih albuma koje je Springsteen ikad napravio.

RECENZIJA

2. Taylor Swift: „Folklore“

f

Kroz 7 albuma u 14 godina karijere Taylor Swift se transformirala od sramežljive teenage kantautorice do samoga vrha dance-pop industrije. S albumom "Folklore" uspjela je u indie zvukove duboko prožeti atmosferični folk. Iskreno, dugo je vremena prošlo otkako nas je Taylor podarila ovako iskrenim i profiliranim albumom, vjerojatno zato što dolazi iz srca umjesto iz Hollywooda. Ukoliko ste skeptični, poslušajte samo "Exile" u suradnji s Bon Iverom. Sve će vam odmah biti jasno.

RECENZIJA

3. Marilyn Manson: „We Are Chaos“

w

Kontroverzni autor u čijim spotovima obično možemo vidjeti noževe i krvi do koljena novim je albumom pokazao da je emocionalno ranjiviji nego ikad. Mnogi će se složiti da je produkcijski i svirački stvorio iznenađujuće kvalitetno djelo u kojemu se osjeća utjecaj glam-rocka (posebno u pjesmi „Paint You With My Love“), ali ima industriala, progresive, sasvim ljupkih dionica na akustičnoj gitari i klaviru, te mnogih elemenata koje ranije kod njega baš i nismo mogli naći. Neke iritira njegova popratna koreografija kojom želi šokirati, a neki mu zamjeraju što je u „Half-way & One Step Forward“ ubacio cijelu strofu Cohenova teksta, ali nesumnjivo je da je ovo njegov najkvalitetniji album u posljednjih 20 godina, a lako moguće i najbolji album u dosadašnjoj karijeri.

4. Bill Callahan: „Gold Record“

b

Aktivan od početka devedesetih pod pseudonimom Smog, a sad već dugih 13 godina marljiv i pod pravim imenom Bill Callahan, ove je godine objavio odličan, mogli bismo s pravom reći zlatni album. S deset, nenametljivih, jednostavnih a priljepčivih melodija, prvak lo-fi žanra koji nas glasom podsjeća na Johnnyja Casha ili Leonarda Cohena ponovno je pokazao da je kao autor vrijedan pozornosti.

RECENZIJA

5. Pearl Jam: „Gigaton“

g

Sedam godina nakon "Lightning Bolta", legendarni rockeri iz Seattlea donijeli su nam "Gigaton", jedan od najboljih rock albuma godine. Za neki preview albuma, te upoznavanje s istim, definitivno preporučamo pjesmu "Superblood Wolfmoon" koja savršeno sažima ono što su Eddie Vedder i ekipa ovim albumom imali namjeru postići - oldschool punokrvni rock and roll.

RECENZIJA

6. Bombay Bicycle Club: „Everything Else Has Gone Wrong“

b

Engleski indie rock band zagrebačkoj je publici poznat s INmusica održanom 2014. godine. Nakon četiri godine studijske pauze ove su godine objavili svoj peti studijski album. Započeli su ga snimati tijekom prošle godine, a na njemu se nalazi 11 pjesama od kojih neke znamo i kao singlove od ranije. Možda nisu ovim albumom napravili ništa novo, ali su sve vrlo lijepo posložili i zaokružili u jednu ugodnu i skladnu cjelinu sa svježim, novim zvukom.

RECENZIJA

7. Rick Wakeman & The English Rock Ensemble: „The Red Planet“

r

Rick Wakeman, doajen progresivnog rocka, virtuoz klavijatura i član antologijske grupe Yes, nakon punih 17 godina vratio se na scenu te ove godine objavio kvalitetan, retro-album, na tragu svojega „Journey To the Center Of the Earth“, ali u modernijoj produkciji. Prema priznanju samoga Wakemana ovo je najbolje što je napravio nakon dugo vremena.

RECENZIJA

8. Bob Dylan: „Rough and Rowdy Ways“

b

Legendarni Bob Dylan, ove je godine navršio čak 61 godinu aktivnog sudjelovanja na sceni. O tome kakav je to bio put govori sama činjenica da su mnogi svjetski kritičari ovaj album stavili tek na 18. mjesto Dylanove bogate diskografije. Ipak, i dalje ovaj je album jedno od najboljih glazbenih ostvarenja ove godine. U 9 pjesama Dylan nam donosi emocije, kaos, putovanja i toliko zanimljivih tekstualnih rješenja koje će tek rijetkog ljubitelja glazbe ostaviti ravnodušnim.

RECENZIJA

9. Fleet Foxes: „Shore“

ff

Nakon Pearl Jama, iz Seattlea nam dolazi još jedan ovogodišnji biser: Fleet Foxes, „one-man-band“ Robina Pecknolda. "Shores" je bio pravo ovogodišnje osvježenje, kako po mišljenju kritike, tako i slušatelja. U 15 pjesama koje ovaj album donosi ponegdje bismo mogli povući i paralele s velikim Bob Dylanom, što je za sada 34-godišnjeg Pecknolda zaista velik kompliment. Ipak, kroz cijeli album, Pecknold je ipak i dalje svoj, a ovakve laskave usporedbe mogu ga samo motivirati za još više.

RECENZIJA

10. Apocalyptica: „Cell-0“

Apocalyptica Cell 0

Kad čovjek postaje punoljetan, približava se zrelosti. Apocalyptica, bend koji postoji već 17 godina, tek je godinu dana udaljen od postizanja ovoga cilja. Odlučili su graditi metal na svoj način, s violončelima, instrumentima koji nisu ni najmanje uobičajeni u tom žanru. Sa "Cell-0" vraćaju se svom uobičajenom stilu koji još jednom impresionira i vlada zvučnicima, a njihov zvuk dostiže pravu zrelost.

RECENZIJA

11. Field Music: „Making A New World“

fm

Field Music, engleski indie band napravio je svoj prvi konceptualan album na temu posljedica Prvoga svjetskog rata. Započeli su na njemu raditi za potrebe izložbe uz stotu godinu obilježavanja Velikoga rata, ali su braća David i Peter Brewis (koji čine okosnicu benda) u iznenada izgubili majku pa je projekt krenuo u drugom smjeru. Stvorili su tako jedan mozaik pjesama sazdanih od pop/indie hitova i instrumentala koji se približavaju new ageu. Album je vjerojatno mnogima poslužio kao utočište i podloga za razmišljanje u prošlogodišnjem dugom razdoblju dok se tijekom ove godine stvarao i ovaj suvremeni, novi, „normalni“ svijet.

RECENZIJA

12. Kylie Minogue: „Disco“

kylie disco

Trideset tri godine nakon albuma prvijenca, autralska pop-diva Kylie Minogue objavila je ove godine svoj 15. album. Kao što se da iščitati iz samog naslova albuma, njime nas je vratila u zlatnu disco eru kraja 70-ih i početaka 80-ih. Ovo je još jedan od mnogih albuma snimljenih tijekom lockdowna i Kylie se njime vratila početcima i glazbenim korijenima te u vrijeme kada je sama bila teenagerica. "Magic", "Miss a Thing" ili "Supernova" upravo su onakve pjesme kakve predstavljaju samu srž Kylieinog stvaralaštva.

13. Kansas: „The Absence Of Presence“ (31-4*)

kansas

Progresivna grupa koja postoji već preko pola stoljeća doživjela je pravo osvježenje s drugim pjevačem, novim producentom i djelomičnom izmjenom postave. „The Absence Of Presence“ logičan je nastavak studijskog prethodnika „The Prelude Implicit“, ali su pjesme ovdje ritmički i aranžerski razrađenije. Od nježne violine i fenomenalnog otvaranja pa sve do posljednje pjesme "The Song the River Sang" album je produkcijski, aranžerski i izvođački projekt napravljen bez greške.

RECENZIJA

14. Deftones: „Ohms“

d

Deftones, kalifornijski alternativni metal bend, objavio je album koji je rezultat njihovog dvogodišnjega rada. Posebno se ističu pjesme poput „Genesis“, „The Spell Of Mathematics“, „Pompeji“, „Radiant City“ i „Ohms“. Omotnica albuma sastoji se od 12995 točaka koje su obožavatelji mogli „otkupiti“, a na taj način prikupljen novac usmjeren je u humanitarne svrhe. Loudwire ga je proglasio albumom godine.

RECENZIJA

15. The Killers: „Imploding the Mirage“

tk

S pjesmama kao što su “When The Dreams Run Dry”, “My Soul’s Warning,” i “Dying Breed”, The Killersi su ovoga puta pogodili svu srž kaosa koji se događa ove godine. Onaj tko ih bolje poznaje očekivao bi ponešto drugačiji album, ali nakon nekoliko slušanja pjesme itekako sjedaju na mjesto. Koristeći uptempo beatove koji omogućuju Flowersu lakšu naraciju, Killersi ohrabruju slušatelje i u najtežim trenucima te nam daju poticaj da idemo dalje. Možda smo tužni, ali ipak moramo ići dalje.

RECENZIJA

16. Moby: „All Visual Objects“

Moby All Visual Objects

Sredinom siječnja Moby je najavio kako će objaviti svoj sedamnaesti album. S jedne strane satkala ga electronica, rave, techno i dub, a s druge ambijentalna glazba nježnog glasovira i sintetičkog zvuka. Kroz različite glazbene stilove želio je naglasiti da je život šarolik i da se u njemu smjenjuju momenti ljepote, nostalgije i plesa. Koliko je album bogat govori i činjenica da je od 11 pjesama koliko ih je na albumu do sada kao singl objavljeno čak sedam.

17. Paul McCartney: „McCartney III.“

3

Genijalni skladatelj i izvođač, član nekadašnjih Beatlesa, iskoristio je izolaciju za samostalnu izradu novoga albuma. McCartney je sve instrumente odsvirao potpuno sam, osim blage intervencije u pjesmi „Slidin'“ (Rusty Anderson na gitari i Abe Laboriel na bubnjevima), čime se još jednom dokazao kao vrhunski glazbenik. Premda je album bez dvojbe bolji od „Egypt Station“, studijskog prethodnika, upravo poput McCartneya I. i II. i treći nastavak trilogije, smućkan je kao koktel genijalnosti i blage prosječnosti.

RECENZIJA

18. The Flaming Lips: „American Head“

fl

The Flaming Lips, jedna od rijetkih relevantnih indie/psychedelic skupina, predvođeni osebujnim Wayne Coyneom nakon podosta diskografskih lutanja kroz posljednje desetljeće, napokon su donijeli jedno cjelovito itekako kvalitetno izdanje. "American Head" sa sobom nosi 13 pjesama, uglavnom orijentiranih ka Coyneovom spiritualnom putu, počevši od lutanja pa do konačnog pronalaska cilja.

RECENZIJA

19. Corey Taylor: „CMFT“

cmft

Corey Taylor je tijekom mnogih godina i svjetske stekao slavu kao pjevač Slipknota, a kantautorstva je razvijao kroz Stone Sour, kako Slipknot zbog Taylorove želje da radi nešto drukčije ne bi patio. Nametalo se pitanje što nam i koliko Corey Taylor može na svom prvom solo albumu ponuditi različito od svega što je napravio dosada. E, pa kao odgovor na to pitanje, dovoljno je reći da iza naslova CMFT stoji - "Corey Mother****ing Taylor". I to je upravo ono što ovaj fenomenalan rock album najbolje opisuje kroz kombinaciju hard rocka, bluesa i countryja.

20. Norah Jones: „Pick Me Up Off the Floor“

Norah Jones PMUOTF

Pjevačica i pijanistica Norah Jones objavila je ove godine svoj osmi album - pravu bisernu ogrlicu izuzetno ugodne glazbe. Od prve do zadnje pjesme, njezina nježna i čista interpretacija koja podsjeća na Sarah Vaughn ili Ellu Fitzgerald kroz kombinaciju jazza, bluesa i nježnoga soula, nenametljivo se uvlači pod kožu i poziva nas na novo slušanje.

Složit ćemo se da je 2020. u načelu bila grozna, ali ako možemo išta pozitivno u njoj pronaći, onda su to definitivno neka sjajna glazbena ostvarenja. Naravno, ukoliko ste osoba kojoj ta ista glazba u životu puno znači. Tako smo ove godine dobili novog Springsteena i Dylana, neke albume s nizom različito i kvalitetno pomiješanih žanrova, Manson i Kansas su napravili svoje kapitalce, a Taylor Swift izbacila album s dušom, daleko iznad holivudske pop-mašinerije.

Na nadolazeću 2021. gledat ćemo pozitivno i dati se da će svi potresi seizmološki, ekonomski i društveni proći te okončati se ova pandemija. Kao dobar znak smatrat ćemo da su već u prva tri naredna mjeseca iduće godine svoje albume najavili U2, Passenger, Accept, Foo Fightersi, Alice Cooper, Willie Nelson, pa čak i pomalo zaboravljeni Evanescence. Teže je predvidjeti stanje glede nadolazećih turneja, budući znamo koliko je koncerata, turneja i festivala se odgodilo ove godine. Spomenimo samo da je Queen s Adamom Lambertom potvrdio svibanj kao vrijeme očekivanoga početka već odgođene turneje, dok većina potvrđenih kreće od lipnja (Ringo Starr, Guns 'n' Roses, The Killers pa i Justin Bieber), a New Order, Pet Shop Boys i Elton John zasad su potvrdili jesen 2021. godine. A kako će uistinu biti, vidjet ćemo.

Izvještaji



Tame Impala u Puli


Održan je kultni Viva La Pola! festival


Prepun amfiteatar u Puli ugostio legendarne Arctic Monkeys


Vlajternativa opet pobjeđuje


Amira Medunjanin u Puli


S.A.R.S. i Bajaga s instruktorima na Adria Summer Festivalu


Amenra premijerno u Hrvatskoj


odmatanje duše u Burgu Clam


Freddie i Elton na rimskom/zadarskom forumu


King Gizzard u Šibeniku - 2. večer


King Gizzard & the Lizard Wizard na tvrđavi sv.Mihovila


Combichrist okrenuli Močvaru


Gojira poharala Dom sportova


Vrhunski baletni programi u Ljubljani


2. dan Forestland festivala


Otvoren je Forestland festival


Kojoti + Električni orgazam u Šibeniku


Tom Jones odličan u bajnoj Opatiji


The Rolling Stones u Beču


Spektakularna rapsodija u Bologni