Kompilacija

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

Po mnogo čemu ćemo, na žalost, pamtiti ovu godinu na izmaku a da je miljama daleko i od glazbe i od svega što smo dosad uzimali zdravo za gotovo (čitaj: normalno). Pa ipak, svijet nije stao niti će tako lako stati. Nisu stali ni glazbenici (ako već jesu koncerti), pa, naravno, ni naši, koji su isporučili još jedan solidan naramak sjajnih albuma.

Svojevrstan kuriozitet liste pred vama je i "nered" kojeg su načinili vrijedni naslovi sa samih krajeva što prošle, što tekuće godine. Tako je sam vrh liste zauzeo naslov koji teško da će se naći na ovogodišnjim listama najboljih albuma (pa i na mojoj vlastitoj koja će uskoro osvanuti na stranicama jednog našeg tjednika), ali je makar zbog same recenzije od nekidan zavrijedio svoje mjesto (pa tko želi, neka pamti da eventualno upozori da ne "zaluta" i dogodine na ovo isto mjesto). Neki lanjski naslovi sa samog izmaka svoje godine nisu bili te sreće pa su ostali kao kandidati za ovogodišnje lovorike; među njima sam probrao jedno izdanje, dok je drugo u zadnji trenutak zamijenio superfriški novi album istog potpisnika.

No, da ne duljim i ne zalazim odmah u detalje, slijedi izbor najboljih hrvatskih albuma 2020.

 

1. Pavel - "Ennui"

(Dallas Records)

ennui

Gotovo doslovno u zadnji trenutak, objavivši (i to zasad samo u digitalnom obliku) album nekoliko dana prije sastavljanja ove liste, Pavel Aljoše Šerića zavrijedio je etiketu potpisnika najboljeg domaćeg albuma godine, a tim više sam ga pogurao da osvane ovdje jer je zakasnio za brojne druge inventure godine na izmaku, pa i moje vlastite poslane nekih desetak dana ranije tjedniku Nacional za već tradicionalno predbožićno "okupljanje" glazbenih kritičara. A po čemu je to "Ennui" takvom brzinom zavrijedio sam vrh liste najboljih u 2020.?

Aljoša Šerić strpljivo je godinama, sad čak i desetljećima, brusio svoj očiti talent za pisanje pop pjesama bogatijih od visokog prosjeka te široke žanrovske ladice, pritom se ne zadržavajući predugo u jednoj niši niti rušeći mostove za sobom, stalno podižući kriterije i šireći objektiv, mijenjajući melankoliju (sam izraz "ennui" odnosi se upravo na njezinu još umorniju, bremenitiju inačicu) za kreativni ushit, glazbene žanrove za paletu boja, intimnost za univerzalno, stvarajući naprosto sjajne pjesme, nerijetko velike, ponekad i veće od života, ali nikad samodopadno iznad njega, pjesme koje odišu nevjerojatnom (nepodnošljivom) lakoćom (postojanja), iako je u njih očito uložen golem trud i entuzijazam. S "Ennui" sve je to potvrdio i odveo sebe i bend stepenicu više, satkavši zbirku koja će pokoriti eter i top liste, kao i zadovoljiti gurmanske nepce, zbirku koja na prvu može izazvati i znakovita podizanja obrva (zalaženje u naglašenije estradne, festivalske vode), ali koja je zapravo sastavljena sve redom od pjesama koje ljepotom i lakoćom ruše sve pred sobom.

Uostalom, kad album otvore raskošne orkestracije kao one u "Ovako svijet završava", mimo pompoznosti, a grabeći grandioznost zamišljenog širokog filmskog platna, stvari teško da su i mogle uistinu krenuti krivo. Odlično produciran u svoj raskoši svoje zvučne slike, sedmominutni uvod u "Ennui" zapravo tek najavljuje nebeski silovit trojac kakvog čine soulom, odnosno, gospelom prošarana "Sunce", naftalinski prekrasna, razoružavajuće poletna "Jedan dobar dan" i refrenski nevjerojatno moćna demonstracija čiste glazbene čarolije "Bijela jedra". Nadalje, u "Na krivoj strani povijesti" dobivamo svojevrsnu blizanku singla "Autentično osrednji" dok "Kako da te volim" i "Bilo bi divno", Pavelov "Dreams are My Reality" trenutak, zvuče na najljepši način staro i u izvedbi neodoljivo mlado, baš kao demonstracija čistog, otvorenog talenta. Završne dvije pjesme su pak poput ispunjenja obećanja danog u orkestracijama uvodne pjesme, rasni pop dragulji kakvi se ne troše novim slušanjima. Podcrtano – istinski trijumf svojih potpisnika.

Recenzija

2. Them Moose Rush - "Dancing Maze"

(Dirty Old Label / Dostava zvuka)

dancing maze

Them Moose Rush u bazičnoj rock-postavi s jedanaest novih pjesama dali su novo značenje skliskom pojmu "progresivno", ali i svoju verziju pojma "nepredvidljivo", jer svaka je pjesma kojom su ozvučili svoj "rasplesani labirint" poput detalja koji ukupnom sadržaju daje novi ton i značenje, nijansu i perspektivu, istodobno i svaka zasebno bogata detaljima koji svakim novim slušanjem otkrivaju nove boje.

Recenzija

3. Irena Žilić – "Small Hours"

(Mudri brk)

small hours

Rekao bih, već odavno pretplaćena na superlative, Irena Žilić svakim novim izdanjem samo utvrđuje svoju poziciju ponajbolje naše kantautorice. "Small Hours" je "tek" EP s četiri pjesme, ali zapravo s četiri mala remek-djela: pjesme iz "sitnih sati" pop su glazba koja bi u savršenijem svijetu bila baš to – čisti, najljepši pop što odzvanja sa svih radio-postaja, glazba čija ljepota proizlazi iz nijansi, a čije se nijanse ne množe forme radi već iz lakoće svoje međuigre; glazba koja je snažna bez ambicija da to bude, čija snaga proizlazi iz neopterećenosti mamećim atributima, iz mudro korištena talenta.

Recenzija

4. Je Veux – "I Glow"

(LAA)

i glow

Iza potpisa Je Veux stoji Željka Veverec, nježnija polovica dua Mangroove, koja je kroz zadnje tri godine pripremala svoj samostalni prvijenac. A "I Glow" uistinu sjaji, pri čemu nema potrebe za superlativima koji će ga uspoređivati s ostatkom scene ili sa svjetskim postignućima, jer je mali svemir za sebe, brižno pisan i intoniran, pažljivo dorađen i znalački doziran. Potvrda je to i da su sve manje potrebne ofucane krilatice tipa "svjetsko, a naše" ili samopodcjenjivanju još nagnutije joj inačice: odavno "svijet" imamo i tu, u vlastitom dvorištu.

Recenzija

5. Ogenj – "Si kak jen"

(Dancing Bear)

si kak jen

Ne upavši u zamku jednodimenzionalnosti, ali se i ne gubeći u disperziji glazbenih rješenja, koprivnički meštri od fešte svoj su način borbe s pandemijama i krizama preveli u jezik glazbe koji je u svojim tonovima i porukama univerzalan koliko god mu jezik bio usko zavičajni. "Si kak jen" zato nije album trenutka koliko god mu savršeno prkosio niti je puka fešta koliko god njome odisao. Album je to ozbiljnih i vrsnih glazbenika, ali koji svoju glazbu ne shvaćaju toliko ozbiljno da je u stvaralačkom egu udave, već joj se raduju kao daru kojeg mogu prenijeti dalje, baš kao što je ona sama refleksija njihova shvaćanja života kao dara i kao prostora neugasive nade.

Recenzija

6. Bruno Krajcar – "Sve će biti dobro"

(Aquarius Records)

sve ce biti dobro

Još jedan album koji se u zadnji trenutak "progurao" na ovu listu, i to da zamijeni svoga prethodnika, objavljenog otprilike u isto vrijeme lani, što ga je izostavilo iz lanjskih inventura. I kako sam "Made in Istria" progurao na dosad slane inventure 2020., njegovo će mjesto sada, nakon preslušavanja najnovijeg albuma vrsnog glazbenika Brune Krajcara, suvereno zauzeti "Sve će biti dobro", album intimističke topline i iskreno svjedočene vjere. Zbirka je to malih, rekao bih, obiteljskih pjesama duhovne intonacije i sadržaja, a prije svega, u koordinatama današnje popkulturne scene, i hrabro svjedočanstvo koje dođe kao melem u neizvjesnim vremenima dodatno nagriženim sumnjama i strahovima, cinizmom i relativizmom.

Više o albumu

7. Rundek & Ekipa – "Brisani prostor"

(Menart)

rundekekipa brisani prostor

Darko Rundek je glazbenik kojem odavno ne treba predstavljanje ni dokazivanje. Pa ipak, dojma sam kako dugo nije isporučio ovako uvjerljiv i bogat album (zapravo dva EP-ja), intrigantan i mimo glazbene egzotike, izvanvremenski, a i savršen dokument trenutka.

Više o albumu

8. Bang Bang – "Mol.2"

(Croatia Records)

bang bang

Još jedan "zaostatak" sa samog kraja prošle godine, u čije inventure nije ušao, drugi album pop-rock benda Bang Bang impresivan je pomak u odnosu na prvijenac. Jer, ako je "Bez obzira na sve" bio korektan, solidan komad pop-rock poetike benda ozbiljno uronjenog u posao, ali još neodlučnog koliko daleko mogu ispaliti svoje potencijale, "Mol. 2" je hrabriji, slobodniji, bogatiji, a ni na trenutak raskalašen i kontroli otet zbir pjesama načitanih tekstura, zavodljive dinamike i naglašenog pop senzibiliteta, kojima čak i mane uglavnom rade u korist.

Recenzija

9. J.R. August – "Live at Hrvatski Glazbeni Zavod"

(Croatia Records)

live

Nikola Vranić, poznatiji kao J.R. August obilježio je lanjsku godinu s iznimnim albumom "Dangerous Waters", ali daleko od toga da je u ovoj pandemijskoj odmarao, pa je na "Murky Waters" objedinio fizički dosad neobjavljene EP-jeve koji su prethodili spomenutom albumu. No, kako je u pitanju sabiranje ranijih radova, fokus ćemo ovom prigodom staviti na drugi naslov iz njegove ovogodišnje diskografske aktivnosti. Snimljen na rasprodanom koncertu sa zborom i bendom održanom sredinom veljače, dakle, u sam sumrak pred dugu pandemijsku noć, dvostruki album (kao i blu-ray izdanje) "Live at Hrvatski glazbeni zavod" dolazi nam sada kao vrijedan dokument ne samo s kraja jednog, po pitanju javnih nastupa i okupljanja bezbrižnijeg doba, već i Vranićeve izvođačko-autorske kulminacije pred rad na, nadajmo se, skorom novom albumu.

Recenzija

10. Mark Mrakovčić – "Breeding Black Sheep"

(Dostava zvuka)

breeding

Zbirka pjesama "načitanog" autora, znalca koji ipak nije opterećen perfekcionizmom niti se gubi u ozbiljnosti, već se gotovo dječjim žarom igra svime što mu dolazi pod ruku. Ekonomičnost mu je pritom, naravno, prednost koja, uostalom, oduzima i mogućnost za bilo kakav zamor, samodopadnost ili minirizme protiv kakvih nisu cijepljeni i najtalentiraniji. Mark Mrakovčić, dame i gospodo, sada i sam sa svojim potpisom na ovitku albuma.

Recenzija 

Kako sam na listu silom samonametnutih prilika uvrstio i neke – lanjske – naslove koji joj tehnički i ne pripadaju, red je spomenuti i bar pet naslova koji su bili nadomak desetorici odabranih. Pa, dakle, prvi do najboljih bi bili:

11.
One Possible Option
"No King"
(Croatia Records)

12.
Matija Dedić
"Tajna vještina: Glazba Zlatana Stipišića Gibonnija"
(Croatia Records)

13.
Vava
"Escapism"
(Dallas Records)

14.
Malady Lane
"Nothing is Too Far Anymore"
(Dostava zvuka)

15.
Gordana Marković
"Obrisi"
(Universal Music Group)

Svim čitateljima portala SoundGuardian želim blagoslovljen Božić te svako dobro i puno odlične glazbe u novoj 2021.

Izvještaji



Sve samo ne Luzeri u Klubu kulture


Prigušeni taktovi glazbenog „fusiona“ Chuia u pulskom Kotaču


Josipa Lisac obilježila 50 godina "Dnevnika jedne ljubavi"


Švesterovo u Tvornici


Moćan i energičan Zoster rasplamsao Tvornicu


Sunnysiders u SAX!-u promovirali album "27 Stitches"


KBO! nastupio u Tvornici


U lisinskom održan Symphonika On The Rock


Galerija fotografija: (ne)normalni u Tvornici


Bezvremenska Natali Dizdar nastupila u Petom kupeu


Žestoka rock svirka Kojota grmjela Tvornicom


Sjajna Jeboton Fešta u klubu Boogaloo


Urban&4 na samoborskom fašniku


Megadance party pretvorio zagrebačku Arenu u najveću diskoteku u Hrvatskoj


Mangroove - Acoustic special u Klubu Kazališta Komedija


Svemirko i Donkey Hot nastupili u rasprodanom Vintageu


Kaos 696 Winter War 2024 Tour


Galerija fotografija: Wanted Men - Johnny Cash Tribute


Letu Štuke u Sax!-u