Neovisno o tome radite li, tražite li kako utrošiti sate i sate na aerodromu ili u busu na putu do itekako zasluženog odmora, nadamo se da ipak raspoložete vremenom samo za sebe. Zašto to vrijeme ne biste iskoristili kako biste se prisjetili inspirativnih trenutaka koji su vas doveli tu gdje ste danas?

Ova ljetna lista filmova vratit će vas korijenima koncertnog biznisa, kroz padove i trijumfe produkcije koja je s vremenom postajala sve većom i kompleksnijom, i to s posebnim naglaskom na nenadmašnu kreativnost i viziju ikonskih umjetnika i timova iza njih. Možda nanovo otkrijete nešto što je jednom ostavilo trag na vama ili otkrijete nešto sasvim novo: sve to vam donose neki od najboljih live nastupa ikad upakiranih u jednu zaista izvanrednu kinematografiju. Bilo da ste pogledali ove klasike bezbroj puta ili još postoji neki 'zaostatak' za kojeg nikako da stvorite vremena, nećete pogriješiti ni s čim s ove liste. Uživajte u gledanju i ugodnom putovanju.

Monterey Pop (1968.)

Filmaš D.A. Pennbaker prikazao je, po mišljenju mnogih, prvi veliki rock festival na filmu. ABC televizija koja je ispočetka podržavala njegovu viziju otkazala je suradnju uglavnom zahvaljujući temperamentnom i izrazito sugestivnom Hendrixovom nastupu, ali i kontrakulturi kao 'glavnom sponzoru' događaja. Film je fantastičan prikaz festivalskih početaka koji uključuje nastupe koji su proslavili The Who, Otis Reddinga i Janis Joplin i ikonske snimke hordi ljudi i slavnih koji su pohodili festival. Ovaj film je obavezno gradivo za bilo koga tko se zanima za povijest moderne glazbe i njenih početaka.

Gimme Shelter (1980.)

Film koji je obilježio ponoćne filmske projekcije  70ih opstaje kao jedan od najboljih dokumentaraca o svijetu koncerata; prikazuje čitavu sliku turneje Rolling Stonesa iz 1969. Film prikazuje turneju u pozitivnom i negativnom svjetlu: svijetla točka su snimke nastale u Muscle Shoals studiju, koje su zatim ubačene u sad već legendaran nastup Stonesa uz Ikea i Tinu Turner u Madison Square Gardenu. Znamo da sadrži i snimke onoga što je pošlo krivo, a to je loše isplaniran i izveden besplatan koncert u Altamontu (malo izvan San Francisca) koji je, nažalost, imao tragičan završetak. Film se i danas ističe kao izrazito direktan i surovo iskren. Obavezno pogledajte nedavno remastiranu verziju filma.

Stop Making Sense (1984.)

Film Jonathan Demmea o Talking Headsima istinsko je remek djelo na više načina od jednog. Počevši jednim jednostavnim, prepoznatljivim trenutkom u kojem je Byrne sam na pozornici s akustičnom gitarom i boomboxom, film se razvija paralelno s razvojem bendovih nastupa i imidža s kvalitetnom produkcijom koja je prošla test vremena. Kritičari ističu ovaj film kao jednog od najcjenjenjih koncertnih dokumentaraca ikad snimljenih, uvelike zahvaljujući tome što je srce grupe činio legendarni klavijaturist Bernie Worrell, kao i ostali prvoklasni glazbenici. Vizualan kick dobijete promatrajući ikonsko izdanje Byrnea u prevelikom odijelu: samo jedan pogled na to i osmijeh vam se širi licem.

Rattle and Hum (1988.)

Po pitanju ovog filma kritičari nisu složni; neki ga smatraju previše ugađajućim bendu. Složili se s time ili ne, ne može se osporiti spektakularnost filma, koja leži u tome da je U2 upravo u trenutku snimanja tek postajao jednim od od najvećih i najuspješnijih bendova na svijetu. Uz produkciju koja uključuje krupni plan, izvoran zvuk i snimke stadionskih koncerata, energija i benda i fanova u filmu je neporeciva. Dokumentarac daje vjeran prikaz spektakla koji je okruživao veće turneje 80ih te uključuje scene s live koncerata i u boji i u crno bijeloj varijanti.

The Last Waltz (1978.)

Nitko ne može omalovažiti ljubav koju Martin Scorsese gaji prema rock glazbi – ona je ipak neizostavan dio njegovih kultnih filmova kao što su „Goodfellas“ i „The Departed“. Scorseseovi izleti u glazbene dokumentarce jednako su čarobni. „The Last Waltz“ i „Shine a Light“ velika su ostvarenja, i to svako na svoj način. Prikazavši sve od skromnih intervjua do večernjih nastupa The Banda i njihove zavidne liste gostujućih glazbenika, ovaj Scorseseov film inovativan je po tome što je osim ekstaze obuhvatio i umor od života na cesti jednog od najpriznatijih bendova našega vremena dok je istovremeno uspješno prevladao bilo kakve tehničke poteškoće vezane uz lokaciju, performans i duljinu snimanja.

Shine a Light (2008.)

„Shine a Light“ stavlja naglasak na Scorseseove omiljene Rolling Stonese tri desetljeća nakon; ovoga puta fokus nije na revolucionarnoj tehnologiji koja je tek bila u povojima tijekom snimanja „The Last Waltz“ – fokus je stavljen na strast, odnosno na impulzivnost Keitha Richardsa i Micka Jaggera, zbog čega direktoru filma čak ni setlista nije bila uručena prethodno snimanju. Fascinantno je promatrati kako se koncert na filmu razvija dok Scorsese i njegov tim pokušavaju uhvatit samu bit nastupa koji je sad zreliji, ali još uvijek energičan, koji je temperamentan i sklon iznenađenjima. Kao što je gotovo sa svime u čemu Scorsese ima svoje prste, naracija i montaža uz glazbu oduzimaju dah.

Heart of Gold (2006.)

Ovaj šarmantan film Jonathana Demmea koji prikazuje koncert Neil Younga u svetom gralu prvoklasnih lokacija, u Ryman Auditoriumu, osvježenje je i za oči i za uši. „Heart of Gold“ posjeduje sve elemente koji ga kvalificiraju u velike glazbene filmove, uključujući nevjerovatno suptilnu, ali ujedno i snažnu izvedbu od strane Youngova benda. Teško da nešto može nadmašiti gledanje Neil Younga, umjetnika koji vjerno održava tradicionalnu glazbu, kako prebire po žicama Hank Williams Martin gitare na svetom tlu glazbe u Nashvilleu.

Shut Up and Play the Hits (2012.)

„Kada oformite bend, zamišljate li kako će izgledati njegov kraj?“ James Murphy, frontman LCD Soundsystema isplanirao je veličanstveno zbogom nagradivši nas prekrasno produciranim te iznimno energičnim posljednjim nastupom u Madison Square Gardenu kao velikom proslavom u čast benda i fanova. Za svakog zaljubljenika u povijest elektro-dance rocka, ovaj osobni film nudi jednu neporecivu vibru od koje se ne možete s lakoćom oprostiti. Ispostavilo se da i bend nije uspio oprostiti od nje, tako da su se na glazbenu scenu vratili nastupom na Coachelli 2016.

Michael Jackson's This Is It (2009.)

„This Is It“ je film čiji se koncept zasnivao na snimanju proba za koncert kojem nažalost nikad nije bilo suđeno da se ostvari; dok gledate film, ne možete pobjeći od osjećaja tuge zbog sudbine pjevača. Međutim, taj osjećaj na trenutke bude zasjenjen osjećajem iščuđavanja nad nevjerovatno talentiranim plesačima, glazbenicima i tehničkom ekipom koji su se pripremali za veliki Jacksonov povratnički koncert koji se trebao odviti u londonskoj O2 Areni. Film nam daje jasan uvid koliko se vremena i truda utroši u dizajn, pripreme i vježbe za veliku turneju vođenu vrhunskim profesionalcima. Kada je budžet gotovo pa neograničen i kada talentirani i sposobni ujedine svoje snage, rezultat je nešto što je vizualna i auditivna poslastica. Ovaj film nas vodi iza zavjesa da bi nam dao pogled na najveće glazbenike, a svojim predivnim soundtrackom, montažom i šarenilom boja kvalificira se kao remek djelo koje je obuhvatilo posljednje trenutke jednog genija prije njegovog prijevremenog odlaska. Film nas podsjeća na sve one sposobne i strastvene ljude koji stoje iza jednog umjetnika: ekipa, direktori, pisci, plesači kao i drugi glazbenici koji daju svojih sto posto kako bi se vizija ostvarila.