Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

Kako je napokon stala kiša, koja je svako malo prijetila bi-ne bi nas sve potjerala s festivala, tako se i atmosfera počela zagrijavati do usijanja. Mnoštvo bendova koje sam jučer hvatala po binama bili su uvod u prvo veće ime drugog dana festivala na glavnoj pozornici.

wl

Točno na vrijeme u pola devet pojavili su se White lies dočekani velikim brojem ljudi kroz koje sam se probila što bliže jer sam doslovno dotrčala sa Hiden stage. Engleska grupa White Lies, s bazom u Londonu, poznata još i pod imenom Fear of Flying nastala je krajem 2007. godine. Tada su, stvarajući svoj prvi album „To Lose MY Life“, shvatili da pjesme ne odgovaraju originalnom bendu i tako su krenuli kao White lies. Album je izašao 2009. godine, no tome je prehodila prava mala glazbena predstava koju su izveli. Naime, prvi su nastup odgodili za pet mjeseci i tako digli medijsku prašinu oko sebe, dobar trik moram priznati koji je svom srećom uspio i donio im ugovor o snimanju s Fiction Records. Nakon toga izlaze singlovi "Unfinished Business" and "Death" koji su ih lansirali na mnoge festivale i turneje po Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjevernoj Americi. Već spomenuti debitantski album „To Lose My Life“ objavljen je u siječnju 2009 godine i odmah postao broj 1 na UK Album Chart. Drugi album „Ritual“ snimljen je 2010., ali je izašao početkom 2011., treći izlazi 2013. pod nazivom „Big TV“. Već 2016 izlazi i četvrti album „Friends“ dok peti simboličnog naziva „Five“ izlazi 2019. Posljednji „Fall Apart“ ugledao je svjetlo dana u veljači 2022.

wl

Čekajući da izađe službena set lista mogu reći da ih je publika očekivano dočekala jako dobro i iako je zvuk u nekim trenutcima, možda samo na nekim pozicijama, bio čudan atmosfera nije patila. Ovo je njihov četvrti nastup u Hrvatskoj od kojeg su prva tri bila u Tvornici 2010., 2016. i 2019. Kako su onda 2007. krenuli i ostavili dojam da će se iz njih razviti nešto vrlo veliko, jer hej pa nema lošeg benda iz Engleske, izgleda da su se negdje putem malo usporili. Daleko od toga da nisu dobri, jesu, puno rade imaju šest albuma iza sebe, ali nešto tu fali. Meni fali interakcija s publikom, koja ih bez obzira na to i dalje prati. Možda je glupo uspoređivati s drugim bendovima, ali evo samo The Killers od dana prije, iz njih vrišti karizma i povezanost s publikom, idete kući sa smiješkom od uha do uha. Cave me jučer izbio iz cipela da sam plakala pola sata na obali Jaruna. Svaki osjećaj koji glazba i glazbenik izazove je dobar, pa makar se isplakali kao kišna godina. Tako mi je žao što moram napisati da to White Lies u meni nikad ne prouzroče. Možda im treba još malo vremena, možda samo uživaju u onom što stvaraju i zapravo ih nije briga što tamo neka plačljivka misli, ali ono što bend napravi legendom je taj odnos s publikom.

Ima bendova na čiji bi svaki koncert mogla otići bez obzira koliko puta sam ih čula, jer imam osjećaj da vole svaku osobu u publici. Uz ovakvu impresivnu diskografiju, dobar zvuk i izvrstan vokal te uistinu vjernu publiku dečki će se zadržati na sceni još dugo, hoće li postati legende, ne znam, možda će ih se pamtiti baš zato što su takvi kakvi jesu.

Preostale fotografije s koncerta pogledaj OVDJE.