Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Spoleto festival dei Due Mondi spada među najvažnije svjetske festivale izvedbenih umjetnosti, koji se od 1958. održava u prekrasnom umbrijskom gradiću Spoletu. Naime, tada ga je osnovao kompozitor Gian Carlo Menotti. Program je podijeljen u tri velika segmenta: glazba, kazalište i ples, no naravno tu su i brojni popratni programi vezani za vizualne umjetnosti, s obzirom na to da je Spoleto oduvijek imao i posebnu vezu s umjetnošću – naime, 50-ih je tu održavana manifestacija „Sculpture in the city“, niz godina je dodjeljivana nagrada Spoleto prize, brojni umjetnici su se zaljubili u Spoleto i ostavili svoj trag ovdje (kao npr. Sol LeWitt i Alexander Calder), pa tako Spoleto danas odiše umjetnošću na više razina. Na festivalu u Spoletu tijekom desetljeća nastupili su najprominentniji umjetnici 20. st. od Rudolfa Nurejeva do Roberta Wilsona. Ime festivala „Dva svijeta“ dolazi od Menottijeve ideje da se na ovom festivalu susretnu svjetovi europske i američke kulture, koncept koji je jačala činjenica da se u SAD-u u Charlestonu održavao „twin festival“ Spoleto festival USA. Festivali su bili „upareni“ 15 godina, no nakon rastućih sukoba između obitelji Menotti i odbora američkog festivala 90-ih došlo je do razdvajanja. Menotti je umro 2007., uslijedili su novi umjetnički direktori, a izdanje 2021. prvo je koje programira Monique Veaute. Inače, festival je uspio održati kontinuitet i u teška covid-vremena, naime, lani je čak održano skraćeno izdanje festivala od samo 4 dana, no bolje išta nego ništa u godini kada su rijetki organizatori uspjeli napraviti više od ništa. A ovog ljeta, koje je također bilo izazovno i neizvjesno, organizatori Spoleta uspjeli su iznijeti vrhunski program gotovo na razini „normalnih godina“, u tradicionalnom terminu od kraja lipnja do sredine srpnja (25.6.-11.7.).

spoleto

Dio glazbenog programa organiziran je u suradnji s Umbria Jazz festivalom, kao npr. nastupi Brada Mehldaua i tria Freda Herscha. Brad Mehldau nastupio je solo piano 4. srpnja na predivnoj glavnoj festivalskoj pozornici, piazzi Duomo, trgu ispred katedrale koji je na udubljenom terenu (s katedralom na najnižoj točki), pa tako savršeno funkcionira kao prirodni amfiteatar. U zadnje vrijeme Mehldau je dosta često izvodio repertoar Beatlesa (izuzetni koncert u pariškoj Filharmoniji „Plays The Beatles“), pa smo tako i u Spoletu čuli Bradova osebujna viđenja klasika Lennona i McCartneyja, kao što su I Am The Walrus, Your Mother Should Know, Dear Prudence, Golden Slumbers. Bilo je tu i Mehldauovih originala (Skippy), niz standarda (Here's That Rainy Day, Secret Love), iznenađenja kao što je Bowiejeva Life on Mars u relativno (za Mehldauove pojmove) suzdržanoj, minimalističkoj interpretaciji. Za kraj „službenog“ dijela koncerta Mehldau je odabrao, prigodno, Golden Slumbers, „uspavanku“ Beatlesa, no nakon oduševljenog aplauza publike, izašao je na čak 2 bisa: West Coast Blues Wesa Mongomeryja i „Maybe I'm Amazed“ Paula McCartneyja (iz solo faze). Sjajna glazbena večer velikog jazzera našeg doba, i pravi melem za uši nakon duge korona-suše koncerata ovog kalibra.

DSC 0982 result

Večer prije, u subotu 3. srpnja, nastupio je Francesco Tristano, glazbena zvijezda iz zemlje za koju se rijetko čuje, Luksemburga. Pijanist i kompozitor (koji inače svira i klarinet) koji se osjeća jednako ugodno u području klasike, jazza i elektroničke glazbe. Debitirao je 2000. s Ruskim nacionalnim orkestrom i otada je osvojio brojne glazbene nagrade. Specijalizirao je baroknu i suvremenu glazbu, a 2001. osnovao je ansambl The New Bach Players, s kojim je snimio kompletne Bachove koncerte za klavijature. S njima je nastupio i u Spoletu, na istoj pozornici kao i Brad Mehldau, ispred prekrasne katedrale, a nastup je održan pod naslovom „Play Bach & More“. Cijela Tristanova karijera virtuozno balansira između svijeta eruditske tradicije i elektroničke plesne glazbe, a to je savršeno demonstrirao na nastupu – svjedočili smo koliko njegovoj maestralnosti u interpretacijama Bacha, toliko i zaigranim „& More“ iz naslova koncerta – elektronička glazba nije svačiji „cup of tea“ i čak odstupa od žanrovske opredijeljenosti Spoleta, ali Francescu Tristanu se u svakom slučaju mora priznati maštovitost i bujnost izričaja. Bio je to energičan nastup velike ekspresivnosti, koji još jednom skreće pozornost na Bacha kao nepresušan izvor nadahnuća za glazbenike najraznovrsnijih stilskih opredjeljenja.

Alexander Calder skulptura ispred željeznickog kolodvora result

U četvrtak 8. srpnja održan je vrlo zanimljiv koncert pod nazivom „Eastern Pictures“, na kojem je nastupio slavni zbor Coro dell'Accademia Nazionale di Santa Cecilia pod ravnanjem Alvisea Casellatija, uz gostujuće instrumentaliste i s neobičnim repertoarom skladbi nadahnutih istočnim glazbenim tradicijama, kao što naslov daje naslutiti.

Program su otvorile Korske himne Gustava Holsta, nadahnute tekstovima Rig Vede, drevnim sanskrtskim tekstovima hinduizma. Holst je engleski kompozitor i dirigent koji se zainteresirao za indijski i orijentalni misticizam između 1895. i 1914. – što je vidljivo iz njegovih brojnih djela iz tzv. „Sanskrt perioda“. Uslijedila je još jedna Holstova kompozicija, Two Eastern Pictures, nadahnuta radovima indijskog pjesnika Kalidase. Obje je kompozicije izveo ženski zbor uz pratnju harfe.

Francesco Tristano Play Bach More result

Nakon zapadnog kompozitora s interesom za istok, repertoar je prešao na istočnog kompozitora – Gruzijca Giye Kanchelija i njegovu kompoziciju Amao Omi („Besmisleni rat“), koja predstavlja omaž folklornoj tradiciji njegove domovine. Kao i većina Kanchelijeve glazbe, komad je prožet duhovnošću i kontrastima, a zborski dijelovi podsjećaju na pravoslavne monaške napjeve. Kanchelija su jednom opisali kao „asketa s temperamentom maksimalista, suzdržanog Vezuva“, što je ova kompozicija lijepo demonstrirala, a treba istaknuti i neobičnu, vrlo efektnu instrumentaciju – mješoviti zbor su pratili sopran i kvartet saksofona.

DSC 0893 result

Program je zaključilo još jedno intrigantno djelo – zborska kompozicija Leonarda Bernsteina Chichester Psalms, koju je napisao 1965. dok je bio glazbeni ravnatelj Njujorške Filharmonije, a koju je temeljio na hebrejskim tekstovima iz Psalma. Zbor se ovdje udružuje s orguljama, harfom i perkusijama – i dok vokalne dionice podsjećaju na liturgijsku tradiciju, tu su i elementi jazza koji donose dijelom i duh najpoznatijeg Bernsteinovog djela „West Side Story“.

IMG 20210708 201943 result

Na festivalu je izveden još niz zanimljivih koncerata, plesnih i kazališnih predstava, no ove je godine zbog pandemije i reduciranog kapaciteta gledališta bilo posebno teško doći do karata, koje su većinom rasprodane puno unaprijed. U svakom slučaju radi se o sjajnom festivalu kojem se isplati posvetiti što više vremena – pored vrhunskih svjetskih produkcija u gradu se može uživati i na drugim razinama – u šetnjama atmosferičnim uličicama (ili bolje rečeno ''planinarenju'' s obzirom na to da Spoleto ima samo nekoliko ravnih ulica, sve ostalo je uzbrdo/nizbrdo), pješačenjem na planinarskim stazama u okolici (Via di Francesco nije daleko, umbrijska varijanta „Camina di Santiaga''), otkrivanjem intrigantnih interpolacija vizualnih umjetnika u tkivo grada povodom festivala (npr. „Neonski hijeroglif“ umjetnice Tai Shani na fontani na Piazzi Mercato) i tako dalje. Spoleto je grad ''bella visti'' i panorama, gdje god šetate, ukazuju se prekrasni vidici, pogotovo na impozantnu tvrđavu zvanu Rocca Albornoziana, najvišu točku grada, i most Ponte delle Torri, nastao od rimskog akvadukta, i koji je možda najupečatljivija atrakcija Spoleta. Gradu posebnu čar daje to što nije previše turistički, pa nudi dobar balans između ljepote mjesta i nenapučenosti turistima – čak ni u ovom festivalskom periodu Spoleto se ne čini pretjerano krcat, te i dalje odiše atmosferom normalnog grada koji pripada prvenstveno lokalcima.