Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Provjerena manifestacija, provjereni prostor u splitskom Đardinu je uz poštivanje epidemioloških mjera opet okupio podosta zaljubljenika u glazbu, ovog puta točnije u blues.

Prve večeri nastupali su Tony Lee King (Zagreb) i Harpoon Blues Band (Split); druge, Tomislav Goluban (Zabok) i Norman Beaker (Manchester).

Po onoj treća najveća, prava svirka se mogla čuti ove treće večeri kada su nastupili Charlie & Bell Blues Experience (London,Solin), te Francesco & Southern Cooking (Amsterdam, Čiovo).

Da nebi bilo zabune Francesco Ljubica je naše gore list, a živi i radi u Amsterdamu gdje je vrlo cijenjen (svirao je s John Mayalom).

evo ruke

Charlie & Bell Blues Experience nastali su negdje u travnju/svibnju ove godine i ovo ime prvo pojavljivanje na ovoj manifestaciji. Članovi su : Charlie Dragan Kotarac na gitari (iskusan glazbenik, veteran, svirao je s Dinom Dvornikom) i Zvonimir Čaljkušić-Ivanović (vokal i usna harmonika kojem je ovo prvi nastup u živo u životu). Stoga za izvedbe, naklon do poda, iako se u tragovima mogla primjetiti doza nepotrebne treme. Nadam se da mu je ovaj nastup stvorio vjetar u leđa, stoga samo hrabro naprijed, potencijal je očit.

Osim baš uvjerljivog vokala, ono što ovaj dvojac čini interesantnim je izbor pjesama, naime repertoar im sačinjavaju stare blues numere, ponekad i zaboravljene, po uzoru na stare bluesere poput John Lee (Sony Boy) Williamsona, Peg Leg Sama, Sonny Terryja,Johnny Woodsa, RL Burnsidea, Little Waltera, Big Walter Hortona.

20210725 213027 result

Charlie i Zvonimir su kroz svojih sat vremena dočarali stari, ogoljeni svijet bluesa kroz jednostavnu orkestraciju, upravo onako kako je blues i nastajao u zaista uvjerljivim izvedbama. Čuli smo tako pregršt starih numera od kojih je jedna prastara, gotovo zaboravljena ili rijetko izvođena („Ain't Nobody's Bussines If I Do““ iz daleke 1922 napisana od strane Porter Graingera i Everett Robbinsa).

Tom metuzalemu bend je pridružio i „You Was Born To Die“ iz 1933 u originalu Blind Williea McTella, te „Runaway Man Blues“ iz 1937 napisanu od Floyd Councila – jednog od bluesera čije je ime iskorišteno u imenu benda Pink Floyd.

Čuli smo još i „That's All Right“ Jimmy Rogersa, „Sloopy Drunk Blues“ Lucille Bogan, „Bad Boy“ Eddie Taylora, „Along The Navajo Trail“ Eddie DeLangea, „By,By Bird“ Alex Millera aka Sonny Boy Willamson II.

20210725 214035 result

Ukratko, bilo je ovo pravo osvježenje kako u pogledu repertoara, tako u pogledu samih izvedbi, uz sasvim solidno ozvučenje koje je ovaj nastup dodatno učvrstilo.

Bila je to uverira za Francesca & Southern Cooking, stare učesnike ove manifestacije u sastavu: Francesco Ljubica (vokal, gitara i mandolina); Nik Sorić (gitara, inače kolega fotograf sa portala Soundguardian, dugo je svirao sa poznatim talijanskim bendovima, inače obožavatelj Hendrixa); Ante Andjelić (bas) i Duje Dorić (bubanj).

20210725 214035 result

Provjerena ekipa nam je vrlo brzo dočarala kako su zvučale 70-te, možda najbolje godine rocka kroz uigrana, odlično odsvirana gitarska sola dvaju gitara koje su se izmjenjivale u nadahnutim improvizacijama. Vrijeme Lynyrd Skynyrda, Doobie Brothersa ili nešto svježijih duela Turner – Powell (Wishbone Ash) autentično se vratilo u publiku koja je sve to popratila s neskrivenim oduševljenjem.

Njihovi koncerti nikada nisu isti i tu se krije draž otkrivanja novih glazbenih dimenzija koje nam je otvorio cijeli bend, a prvenstveno odlična međuigra dvaju gitarista.

20210725 233352 result

Čuli smo tako par pjesama koje očito nikada ne preskaču na koncertima:“Back To My Hometown“ najpoznatijeg irskog gitariste Rory Galaghera, „All Along The Watchtower“ Roberta Zimmermana aka Bob Dylana koja je više sličila onoj električnoj Jimy Hendrixa; „Soull Kitchen“ Jima Morisona i ekipe.

Ostatak pjesama činile su „Tulsa Time“ Don Williamsa; „Boomers Story“ Ry Coodera; „Coperhead Road“ Stevea Earla, „Who Do You Love“ još jedna od Doorsa; „Call Me The Breeze“ J.J Calea , dok su gore spomenuti Lynyrdi bili zastupljeni u dvije pjesme „“Sweet Home Alabama“ sa zborskim pjevanjem gotovo svih prisutnih, te „Free Bird“. Nije teško zaključiti da su ove dvije ostavljene za sam kraj koncerta.

Vrlo ugodna večer kako glazbena, tako i atmosferska, potpuno u stilu dosadašnjih i nadam se budućih nastupa na ovoj upornoj i odličnoj manifestaciji.