Nisam siguran da su Jinxsi i Dino Dvornik ikada surađivali, stoga ispada da su provjereni miljenici splitske publike poziv na festival „Aj cha“, posvećen jednom i jedinom domaćem kralju funka dobili više na osnovu minulog rada u drugom po veličini grada u Hrvata. Naime, Jinxsi su u više navrata u ljetnim mjesecima doživjeli zasluženo gostoprimstvo splitske publike, a ljetno kino „Bačvice“ skoro im funkcionira kao domaće dvorište.
Dugoročno i s kvalitetom biti prisutan u domaćem mainstreamu zaslužuje dodatnu pažnju, naročito potenciranu činjenicom da je za takav uspjeh umnogome zaslužan zvuk brass sekcije, ne baš česte pojave u domaćoj pop glazbi, naravno uz pandemijski zarazne pjesme, od kojih neke zaslužuju svrstavanje u antologiju hrvatskog popa s apsolutnim akcentom na „Tamo gdje je sve po mom“.
Nus pojava, ustvari i krajnji cilj njihove glazbe je poziv na ultimativnu zabavu u kojoj rijetko tko ne mrda koljenima. Tako je bilo i večeras, trebalo je malo vremena za obostrano zagrijavanje, odnosno upoznavanje publike sa novijim, iskreno rečeno, ne baš pretjerano zanimljivim materijalom („Jesmo li dobro“, “Ako si rođen u pogrešno vrijeme“, „Continental blue“ sa zadnjeg albuma „Pogrebi i pomiriši“) u odnosu na starije uspješnice.
Publika se dodatno zagrijala, ne zbog tople ljetne večeri, već zbog činjenice da je bend iz svoje bogate kajdanke izvukao najjače adute koji su polučili potrebnu interakciju, pjevalo se iz sveg glasa. A za takvu zabavu zaslužne su bile: „Smijem se“; „Čuvaj me, nedaj me“ s lijepim solom na tenor saxu; „Strijele na horizontu“; “Ljeto“; „Na plaži“; „Ruke“, „Na zapadu“,“Na čemu si ti“, „Bye bye baby bye“ te euforično prihvaćena „Tamo gdje je sve po mom“.
Ne možeš u Splitu tek tako otići s pozornice, ubrzo se bend vraća s umirujućom „Easy“, također s novog albuma te zatvarajućom „Koliko suza za malo sna“.
Ozvučenje je bilo korektno, s primjedbom na količinu subvoofera koji su bespotrebno potencirali bas gitaru i bas bubanj (ionako najjače instrumente) na uštrb drugih instrumenata. Jinxsi su ovaj koncert, rekao bih, ipak odradili na osnovu iskustava i uigrane svirke, no bez potrebnog naboja i energije. Jer nije samo dosta iznijeti svoje dragulje pred publiku, treba ih dodatno elaborirati ili bolje valorizirati. Jedinu vidljivu energiju i zavidno pjevanje konstantno je lučila Jaja, pa mi se u tom kontekstu sviđa mišljenje jednog vrsnog glazbenika koji je kazao da je jedino ona od svih članova benda pokazala muda.
Na kraju bih kao moju osobnu primjedbu na ovaj koncert upotrijebio par njihovih stihova: „Možda je najbolje godinama iza nas“.
