Inovativni, kreativni, otkačeni, zabavni, alterativni i sjajno raspoloženi dečki iz britanskog art pop-rock benda nastupili su na odlično popunjenom „OTP World stageu“ INmusica.
Sa svojim kritički hvaljenim istoimenim debi albumom iz 2012. ostvarili su nenadani uspjeh, kritičko priznanje te bili nominirani za nagradu Mercury. Iako su svoj zadnji studijski album "Born Under Saturn" objavili prije godinu dana, bila je to sjajna prilika za promociju kako samog benda tako i dijelom tog hvaljenog uratka.
Zanimljivost Djanga Djanga je u spoju različitih elemenata, od vokalnih harmonija koje podsjećaju na The Beach Boyse te Crosby, Stills, Nash & Young, psihodelije ranih Pink Floyda, surf rocka, tetrisovske elektronike pa sve do popa i tradicionalne afričke glazbe. No, za razliku od mnogih glazbenika new retro wave pokreta ili ostalih retro rock bendova koji namjerno simuliraju estetiku 1980-ih, Django je na poseban način spojio elemente glazbe 1960-ih i s početka 1970-ih sa suvremenom glazbom i tehnologijom, stvorivši nešto novo što ne igra tek na kartu retro nostalgije.
Za razliku od intimno-dosadnjikavog nastupa mlađušnog Jakea Bugga, kojeg je naša domaća moćna fusion mašina Chui jednostavno prožvakala, Django je energičnim nastupom uspio rasplesati i sjajno zabaviti publiku. Na minimalistički uređenoj sceni s jednostavnim pozadinskim projekcijama, odsvirali su već uhodanu set listu od jedanaest plesnih kompozicija zaraznih ritmova i melodija, većinom s prvog albuma ali i nekoliko sa zadnjeg.
Iako su albumi odlično primljeni i kod slušatelja i kod profesionalne kritike, ipak na koncertu uživo imaju drugačiju, snažniju i moćniju energiju. Pjevač i gitarist bio je sjajno i brbljavo raspoložen, tako da je od samog početka, kada je pozdravio publiku prije stvari „Hail Bop“, tijekom pauza između pjesama dozivao, motivirao i poticao publiku na uzvraćanje energije. 
Nakon što su se potom izredale „Storm“ i nova „Shake and Tremble“ a publika se opustila, poletjela je i prva, doduše ovaj put većinom prazna, čaša piva. Zaredale su se s novog albuma, „First Light“ i odlična disko stvar „Reflections“, pa potom hitovi s prvog albuma „Waveforms“, „Default“, „WOR“ i „Silver Rays“ za kraj. U konačnici, bio je to zabavan, energičan, pozitivan i glasan jednosatni koncert bez previše mudrovanja, izvrsne zvučne slike gdje je svaki instrument bio čvrst, jasan, ekpresivan i funkcionalan.