Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

01-SU-2015-Flogging-Molly

Usprkos početnim vjerovanjima u neuspjeh uzrokovanih ponekim tehničkim i estetskim problemima, prvi dan 2. SuperUho festivala protekao je i više nego dobro. Za izvrsnu atmosferu i odličnu povezanost između izvođača i publike zaslužno je mnogo faktora – poprilično uredna organizacija i maštovit raspored izvedbi (cirkulatorni sistem koncerata u kojem idete izravno s jednog koncerta na drugi kružeći tvrđavom Sv. Mihovila jedinstveno je iskustvo na kojem ste svojevoljno „primoreni“ prisustvovati na svim izvedbama), dobro raspoloženi izvođači, tehnički i vremenski povoljni uvjeti te, naravno, izvrsno raspoložena razvnovrsna publika doveli su do i više nego ugodnog otvorenja ovog mladog festivala. Kombinirajući sve te faktore dovoljna je zapravo samo jedna odlična izvedba kako bi se upotpunilo kvalitetno otvorenje. Budući da su se karte posložile kako trebaju, sve izvedbe su bile i više nego spomena vrijedne, od kojih dvije definitivno nose „krunu večeri“ – nastupi bendova Flogging Molly i Vlasta Popić.

Nakon energičnih nastupa King Khan and the Shrinesa i Nikki Loudera, u 23:00h na glavni, Žedno Uho stage penju se planetarno omiljeni Flogging Molly i kroz sat i pol nevjerojatno energičnog nastupa bacaju u vodu bilo kakvu pomisao da je dolazak na ovaj festival bio pogreška.

03-SU-2015-Flogging-Molly

Koncert je počeo brzim i eksplozivnim tempom uobičajenim za irsko-američke punk rockere, te je istim trajao do zadnjeg trenutka nastupa, što je dovelo do sveopćeg oduševljenja publike. Iako je isti nastup počeo ispred tek dvotrećinski ispunjenih tribina, čak ni manji tehnički nedostatci poput nekoordiniranog zvuka banja, glavne gitare i harmonike nisu spriječili da Molly napuni, pa skoro i prepuni tribine. U trenutcima izvođenja hitova, poput Drunken Lullabies, krajnjeg Float i Tobacco Island uspostavljena je tolika povezanost između benda i publike da neovisno o vašem glazbenom ukusu, orijentaciji i općenito stavu prema ovakvoj vrsti glazbe i nastupa ste poželjeli popiti hektolitre alkohola i strusiti se među rulju ljudi koji su ispred stagea vikali, gurali se, tukli, bacali i povrh svega voljeli.

05-SU-2015-Flogging-Molly

Moram priznati, ovaj izvanredan nastup bilo je poprilično teško gledati s vrha tribine, iako je i ta pozicija omogućila opažanje jako zanimljivih detalja i ponajviše jako dobre suradnje benda i tehničara (npr, tehničke doznake bubnjara George Schwindta tehničarima koji kanal da korigiraju i sl), te smirene kooperacije Kinga i tehničara tijekom omanjih problema s njegovom gitarom. Dodatnu ekstravaganciju i poseban začin na ovo izvrsno jelo od nastupa donijela je posebna mlada gošća koja je nastupala svirajući violinu i flautu, čiji su baka i djed, prema riječima Kinga, rođeni Hrvati, što je dovelo do jedne posebne razine povezanosti s publikom.

Na kraju nevjerojatnog nastupa i još eksplozivnijeg bisa okupanog u kiši pive i ukrasnih konfeta, publika se mogla počastiti neslužbenim meet & greetom sa bendom čiji su se članovi penjali preko zaštitne ograde, grlili i ljubili s publikom, sve pokriveno plahtom sreće dok je u pozadini sviralo Always Look On the Bright Side of Life iz Monty Pythona. Jedinstveno iskustvo i zaslužen divan kraj ovog izvanrednog nastupa.

06-SU-2015-Flogging-Molly

Neovisno o spomenutom nastupu, šlag na tortu postavio je posljednji bend – Vlasta Popić. Svima već poznati varaždinski trojac probudio je većinom polupijanu publiku koji su nakon 6 sati neprekidnih koncerata zaista već pomalo bili na izmaku snaga i podigao posljednji udarni val ovog divnog dana.

20-SU-2015-Vlasta-Popic

Nešto malo prije 02:00h, Vlasta zauzima mjesto na malom stageu. Frontmen Ivan Šćapec tehnički je bio raspoložen od početka i konstantno je energčino držao jedan visoki, eksplozivni tok koji je više manje odlično surađivao sa ostatkom benda. Jedinstvena harmonija Ivče, Tene i Miše neprekidno je držala publiku na nogama i napinjala listove istima. Čak ni omanji problemi koje je Šćapec proživljavao kroz nebalansirani ton gitare i bubnjeva nisu spriječili ovo troje prijatelja da dokažu svima u lice bez imalo oklijevanja zašto su najperspektivniji regionalni bend. Visoko oduševljenje publike dobili su izvođenjem pjesama poput „Ako nisam dobra, šta ćemo onda“ , „Ataksija“ i „Nova“, dok je poseban trenutak bio pak izvođenje najnovije pjesme pod imenom „Ugrušak“, koja je bila posebno iznenađenje za ljubitelje bučnih Varaždinaca. Čak ni organizacijski propust u kojem je Vlasti premješten štand na drugi dan nije spriječio da pokvari harmoniju vjerne publike i omiljenog im benda, koji su dodatno pokazali da cijene svoje fanove odsvirajući na bisu pjesmu „Djeca“ sa prvog albuma.

21-SU-2015-Vlasta-Popic

Povrh svega, visoku zrelost su pokazali izravnom interakcijom sa publikom, s kojom su pružali ruke, grlili se, iskreno se zahvaljivali na podršci i pozivali na daljnje druženje, te samim time pokazali u čemu je općenito bit nastupa benda i odnosa sa ljubiteljima njihove glazbe.

Ruku na srce, nakon ovakvog prvog dana i nevjerojatnih nastupa Flogging Mollya i Vlaste, iskreno sumnjam da je ijednoj osobi koja je prisustvovala ovom festivalu radosti bilo žao što su popili i/ili potrošili previše, te se nadam da će se SuperUho naredna dva dana nastaviti u revijalnom tonu.