Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

14

Belgrade Calling Festival ugostio je, prošlog ponedjeljka, 29.6.2015. godine, pionire heavy metala - Judas Priest. Lokacija koncerta promijenila se čak tri puta, od prvotne na Kalemegdanu, preko Ušća te, napokon, u Kombank Arenu. Iako je službeno objašnjenje da se koncert premiješta zbog nestabilnog vremena, što se pokazalo dobrom odlukom, svakako je jedan od važnijih razloga slaba posjećenost, koju je ''podebljala'' i sama cijena karte za koncert. U Arenu je došlo oko 4000 ljudi, a fan pit, za koji smo nepotrebno dugo čekali u redu, na kraju je bio stopljen sa parterom koji je bio polupun. Dok su tribine bile više nego poluprazne.

Zbog čekanja na ulaz u fan pit, nismo poslušali ''Steel Temple'', ali sudeći po brojnosti publike koja je ušla na vrijeme, poslužili su za traženje mjesta, poznatih lica i najkraćeg puta do šanka.

04

Nakon laganog zagrijavanja, na scenu izlazi njemački ''Helloween'', bend od svojih trideset godina radnog staža koji zna što radi. Razvalili su svojim klasicima – Power, Are you metal, Sole survivor, a pohvalnu komunikaciju s publikom uspostavili su novijim hitovima – My God Given Right, Straight Out Of Hell i Lost In America, stvarčinom za koju tvrde da je nastala po istinitoj anegdoti. Kad kažem da znam što rade, potkrepljujem to činjenicom da su nastup završili jednim od najboljih hitova – I Want Out, što smatram kulerskim završetkom nastupa. Kako bilo, uz to što znaju raditi, ovaj su svoj nastup odradili. Možda zbog vremenskog roka, možda zbog slabe posjećenosti, što ne smatram nikakvim opravdanjem. Koliko god publika bila (malo)brojna, zaslužuje nastupe na razini kakve Helloween zna pružiti.

09

Nakon pola sata pauze, uz soundtrack Metallice, AC/DC i Alice in Chains, zastava s logom Judas Priesta napokon pada i u trenutku zaboravljamo na precijenjenu kartu, premalo publike, odrađeni Helloween, recesiju i porast cijene benzina. Halford, Bog metala, ušetava na pozornicu sa štapom, koji je, na sreću, samo scenski rekvizit i otvara s ''Dragonautom''. A nakon otvaranja, nižu se sami hitovi, kojih u četrdeset godina razvaljivanja ima previše za jedan nastup – Metal Gods, Devils Child, nezaobilazni Turbo Lover, Hell Bent for Leather te gotovo legendarni Painkiller, koji je publika zahtjevala vrišteći... Uz stare klasike, Judasi su promovirali svoj novi album, Redeemer od Souls do maksimuma, s kojeg mi je osobni favorit Halls of Valhalla – jedna od onih stvari koje te podsjete na to zašto obožavaš heavy metal.

31

Nastup Judasa je pratio je veliki video zid na kojem su se vrtjeli spotovi za pojedine stvari, a članovi benda imali su dovoljno mjesta za kretanje. To je svakako znao iskoristiti najmlađi pridošlica benda - Richie Faulkner, koji je više nego dostojna zamjena K. K. Downingu. Judasi su možda i svjesni toga da svojom energijom Faulkner može zadovoljiti publiku, te su na trenutke pozornicu ''ostavili'' njemu.

29

Halford je simpatično komunicirao s malobrojnom publikom, nazivajući nas heavy metal manijacima te pokazujući zadovoljstvo prijemom hitova. Više puta je ponovio kako voli beogradsku publiku i kako će se vratiti, što, bez obzira na pjevanje s delayem, željno iščekujem. A da stvarno voli to što radi i da je zadovoljan publikom, bend je pokazao vraćajući se na pozornicu sa You've Got Another Thing Comin te Living After Midnight. A Screaming For Vengeance slušat ćemo na nekom idućem koncertu, za koji se nadamo da će biti na otvorenom.