U sklopu ciklusa Lisinski Arioso sinoć je nastupio Thomas Hampson, jedan od najvećih baritona našeg vremena. U očekivanju neke vrste recitala, kao što je bio slučaj s fantastičnom Elinom Garančom, ugodno je iznenađenje priredio komorni sastav The Philharmonics koji je oduzeo dobar dio jučerašnje slave Hampsonu. Neka vrsta zdravog takmičenja u želji da se što više uživa u izvedbi stvorila je netipičnu atmosferu i nimalo klasičan koncert.
The Philharmonics čine sedam uspješnih glazbenika, dva su člana Bečke, jedan član Berlinske filharmonije i dva iznimno nadarena brata. Funkcioniraju kao jedno, uživaju u glazbi koju izvode i tu pozitivnu energiju nesebično prenose na publiku. Simpatije publike dobili su već na samom početku, izvedbom "Čardaša Pazman" iz opere "Vitez Pazman" Johanna Straussa mlađeg. "Malom bečkom koračnicom" Fritza Kreislera doveli su duh ovog prekrasnog grada i ogromne ovacije dobili skladbom "Presto Fight" (Fritz Kreisler/Django Reinhardt/František Janoška) koja je vrhunska mješavina raznih stilova, klasičnih i jazza. Braća Janoška su se svojom virtuoznošću posebno istaknuli na ovom djelu, a orkestar je naprosto poletio od zanosa. 
Između gomile stvorenih emocija probio se Thomas Hampson, koji je izmjenio program u korist Valentinova. Vrhunski tehničar zavidne karijere, dobio je svu pozornost čim se pojavio na pozornici. Jer, upravo je njegova pojava karakteristična komponenta koja ga je dovela na sam vrh svjetske scene. Energija kojom zrači topla je i pozitivna, unosi veselje u svaku osobu koja se nađe u blizini. Njegova specijalnost su pjesme, i to američke pjesme dvadesetog stoljeća kojima on udahnjuje novi život. Nevjerojatna lakoća izvođenja, poletnost i karakter vrijedan divljenja bili su zaslužni za skladnu i nezaboravnu interpretaciju pjesama "zlatnih vremena". Veliko poštovanje zaslužio je ekspresivnom izvedbom pjesme "Smrt Mackie-Noža" iz prvog čina "Opere za tri groša" Kurta Weilla i Bertolta Brechta. 
U drugom su dijelu koncerta Philharmonicsi još jednom oduševili emotivnom izvedbom arije Don Josea iz opere "Carmen" Georgesa Bizeta. Ovakva se emotivnost izvođenja, s naglaskom na najdublje ljudske osjećaje uistinu rijetko viđa. Nakon veselog svojevrsnog jam-sessiona, ovim su klasičnim djelom ogolili svoju dušu i darovali publici najbolje što ona sadrži.
Hampson im nije ostao dužan skladbama Georgea Gershwina nakon čega su izašli na dva bisa, praćeni glasnim ovacijama.
Vrhunski glazbenici u kombinaciji s pjevačkom legednom bili su pun pogodak, a osmjesi i pozitivne impresije publike nakon koncerta najbolji su dokaz sinoćnjeg spektakla.